17 godina od pakla i poraza ljudskosti na Marakani i noć kada je Sergej Barbarez ušao u legendu

Bh. reprezentacija igrala je tada u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo koje se 2006. godine igralo u Njemačkoj, a 12. oktobra 2005. godine naš tim gostovao je na Marakani i trebao pobjedu.

Za obje reprezentacije ovo je bila ključna utakmica u kvalifikacijama jer je pobjednik ovog okršaja išao direktno na Svjetsko prvenstvo, dok je poraženi ostao bez šansi da se nađe na Mundijalu.

Na kraju selekcija Srbije i Crne Gore je na prepunoj Marakani uspjela da pobijedi sa 1:0, a jedini pogodak na meču postigao je Mateja Kežman koji je to euforično proslavio s navijačima u duhu užasne atmosfere koja je vladala na tribinama te noći.

Rezultat utakmice, borba na terenu i odluka o tome ko će ići na Mundijal je na kraju bila skoro nebitna zbog svih dešavanja na tribinama i napada na navijače Bosne i Hercegovine.

Velika grupa navijača BiH doputovala je tog dana u Beograd iako su mnogi znali šta će ih tamo dočekati. No, hrabro su došli na dio tribine koji nije bio ni približno osiguran kako je trebao, a samo pukom srećom na kraju je izbjegnuta tragedija.

Od samog početka naši navijači su bili izloženi užasnim dobacivanjima i sramotnim skandiranjima od domaćih navijača, a zatim su bili zasuti kamenjima i odlomljenim stolicama.

Tribina na kojoj su bili navijači naše zemlje je čak u nekim momentima ličila na ratnu zonu, a to su i naši reprezentativci uporno pokušavali da kažu glavnom sudiji jer je svima bilo jasno da se utakmica mora prekinuti kako ne bi došlo do neke tragedije.

Tu noć u legendu je ušao i naš kapiten Sergej Barbarez koji je u nekolio navrata prilazio sudiji Kyrosu Vasarasu i pokazivao mu kakvu agoniju prolaze bh. navijači, ali grčkog sudiju nije bilo briga za to.

Barbarez je svim silama objašnjavao da barem pogleda ka tribini i vidi sav taj haos, ali Vasaras je samo odmahivao glavom i pravio se kao da se ništa sporno ne dešava.

Na svu sreću niko te noći nije izgubio život na Marakani iako je nažalost i to bila realna opcija. Fudbal, domaćinstvo i navijanje su te noći pali na ispitu kao nikada prije, a ni službena lica UEFA-e i FIFA-e se nisu proslavila.

Sigurno da je ovo bila najtraumatičnija utakmica u historiji bh. reprezentacije, ali i pored svega ponos bh. navijača koji su proživjeli cijeli taj pakao i navijali za svoju zemlju pored cijelog tog užasa niko ne može da izbriše.

Za Bosnu i Hercegovinu su te noći igrali: Hasagić, Berberović, Musić, Spahić, Bajramović, Milenković, Bolić, Grlić, Barbarez, Salihamidžić, Jakirović. Selektor Slišković je još priliku za igru dao Bartoloviću, Bešliji i Misimoviću.