Dialiba: Uskoro se vraćam u Željezničar, na Grbavici sam počeo karijeru, tu želim i završiti · Intervju

Željezničar je slavio 3:0, a Dialiba nije krio zadovoljstvo. Kaže da je osjećao odlično i da je poželio da uđe na teren te dadne svoj doprinos u igri voljenog mu kluba.

O Željezničaru govori biranim riječima za SportSport, najavljuje i povratak na Grbavicu, otkriva kakva je trenutna situacija sa njegovom karijerom, ali i vraća uspomene na prvi dolazak u Sarajevo.

Imao je tek 14 godina kada je krenuo u svijet. O BiH i FK Željezničar nije ništa znao, a 'ulovili' smo ga na kafi sa bivšim saigračem Admirom Avdićem, danas perspektivnim trenerom u Akademiji fudbala Sparta Sarajeva. Avdić je uvijek bio na raspolaganju Dialibi kada su dijelili svlačionicu, pa prijateljstvo traje već dugi niz godina.

Na početku razgovora rođeni Senegelac je govorio o impresijama sa posljednjeg vječitog derbija.

"Došao sam prije same utakmice, zaista je bilo predivno. Osjećao sam se kao kod kuće, želio sam da uđem na teren i da igram. Pratim sve dobro, Sarajevo je bilo favorit, ali to je derbi. Tu se nikad ne zna, a kako je utakmica odmicala rekao sam da će Željo slaviti ako može ostati u istom tempu u kojem je ušao u meč. Tako je i bilo", priča Dialiba.

Dotakao se i same ekipe Željezničara.

"Cocalića poznajem, igrali smo. On je bio pravi lider, te je dobro radio posao sa drugim stoperom. Moram istaći i veznog igrača Karića, mnogo je trčao, imao mnogo posla. Broj 10, Hiroš... Bio je puno na lopti, zaista dobar".

Navijači su napravili ponovo sjajnu atmosferu. Dialiba priznaje da je uživao.

"Bilo je super. Ja sam stajao, iza mene su ljudi sjedili, a ja to nisam ni vidio. Stajao sam i gledao te uživao. Posljednji put sam na utakmici bio 2018. godine, ali nije to bio derbi. Stadion je lijep, posebna sa ovom novom istočnom tribinom. Teren je super".

FK Željezničar je putem zvanične stranice objavio da je Dialiba bodrio ekipu u derbiju, a Senegalac otkriva da li je realno da ga vidimo uskoro u Željinom dresu.

"Bila je opcija da se vratim u Želju. To mi je bio plan, u Želji želim odigrati godinu - dvije i završiti. Tu je sve počelo, to i jeste moj plan.

Sada imam povredu sa koljenom, pa je sada sve na 'čekanju'. Moja je želja da se vratim, kada koljeno bude dobro, odmah dolazim i želim da igram za Želju. Rekao sam kada se vratim želim da sam sto posto spreman i da dajem maksimum. Navijači to očekuju od mene i kada se vraćam želim da bude potpuno spreman i da obradujem sve ljude koji vole klub".

Ističe da prati Premijer ligu, te vjeruje da može dati svoj doprinos u Željezničaru.

"Sto posto vjerujem u to. Siguran sam, dobro poznajem sebe, a i pratim ligu i utakmice kada mogu".

Vratili smo se na prvi dolazak u Sarajevo. Imao je tek 14 godina, prvi plan je bio da iz Senegala krene put Španije. Nije se to moglo ostvariti i otvorila se opcija da dođe u BiH.

"Uvijek kažem hvala Bogu. Puno su mi pomogli saigrači. Bio je tu Avdić i drugi. Da nije bilo njih, vjerovatno bi se ja brzo vratio u Senegal. To je bilo dobro za mene. Bio sam dijete, nisam nikada ranije čuo za Bosnu. Rekao sam ocu da idem u Bosnu, a on je kazao da je u Bosni rat i da nema liga. Ja sam rekao da ima liga i da je to dobro za mene, a meni je bilo najbitnije da dođem u Sarajevo. To je bio novi svijet za mene. Sletio sam na aerodrom, prvi put sam vidio i snijeg. Jezik mi je bio problem. Pričao sam francuski, a ovdje niko nije znao francuski. To je ipak dobro za život, okusite mnoge stvari, mnoge izazove, to vam pomogne u budućnosti da budete pametniji, zreliji, iskusniji..."

Dotakli smo i jedne šale. Prvi put je vidio snijeg u Sarajevu, morao je kupiti jaknu, a zapravo nije ni znao šta je to.

"Prvi put sam trebao kupiti jaknu. Radnica je govorila veličine, ja sam svaki put odgovorio 'yes'. Nisam ni znao šta je to...".

Pamti svaki dan u Željezničaru, posebno turnir Kvarnerska rivijera kada je Željezničar sa talentovanim mladim igračima stigao do finala, što je bila prava senzacija. Sve su Plavi iznenadili, a pored Dalibe u timu su bili Kajgana, Cocalić, Avdić, Zukanović, Štilić, Sejfović, Salkić, Redžepi, Dževlan, Jamak, Dino Muharemović..., a trener je bio Fadil Žerić.

"Do turnira je bilo teško, a onda super. Još više sam se udružio sa igračima, sve je kasnije bilo lakše. Družili smo se, bili su mi podrška, uklopio sam se bez problema. Bilo je tada i financijskih problema u klubu, ali nisam ja vidio to kada igramo. Navijači su uvijek bili uz nas, sve zaboraviš i želiš samo da te ljude obraduješ".

Sa Grbavice je otišao u špansku Murciju, a imao je i ponudu Feyenoorda.

"Imao sam ponudu Feyenoorda, a bio sam u Senegalu. Moj menadžer i prijatelj Enes Delimustafić me zvao, ja sam bio u Senegalu i stigao sam u Sarajevo. Napravio sam transfer u Španiju, opet je to bio neki novi svijet za mene. Za život, za nogomet...

Kasnije je nastupao i u Belgiji, te Turskoj, ali našu zemlju doživljava na poseban način.

"Bosna je kao kuća. Sve ostale zemlje su bile posao, a meni je bilo dobro i u Španiji. Turska je bila 'normalno', posao, profesionalizam..."

Obukao je i dres mlade reprezentacije BiH. U prvom meču na Koševu je postigao i pogodak. Kasnije se povezivao sa A reprezentacijom, no nije se to desilo zbog više sile.

"I to je bilo super. To mi je bio poseban trenutak, a kada sam postigao pogodak to je dodatno oduševljenje. U Senegalu sam rođen, tu su i moji roditelji, ali Bosna je moja zemlja. Uvijek sam to govorio. Bilo je priče i za A reprezentaciju, no zbog jedne povrede sve je propalo. Igrao bih za BiH, ne za Senegal. Odigrao sam jednu utakmicu za Senegal, a onda imao problema sa povredom ramena i sve je ostalo na jednom nastupu.

I danas je veliki profesionalac. Priznaje da trenira svaki dan.

"To su možda i geni, ali i ja radim puno na sebi. Treniram skoro svaki dan. Imao sam i teške povrede, Enes nije ni vjerovao da ću se vratiti, ali vratio sam se. Tako je bilo i u Belgiji, pa sam se vratio".

U Sarajevu je kao kod kuće. Sa menadžerom Enesom Delimustafićem spojio ga je posao, tačnije nogomet, no ističe da je već odavno odnos potpuno drugačiji. Porodice Delimustafić gledao kao svoju porodicu.

"Lijepo je ovdje, radujem je svaki put kada trebam biti u Sarajevu. Sa Enesom je poseban odnos, on me gleda kao sina, njegova porodica je sjajna. On me prvi zove uvijek poslije svake utakmice, uvijek mi je podrška. Kada igram dobro, znam da je on sretan i da to doživljava kao i ja".

Kada ima vremena ode i do Senegala.

"Otac je još živ, odem tamo. Svake godine bar dva puta moram otići do Senegala. U Belgiji sam zbog djece, škole, možda ću kasnije više biti u Senegalu, ali uvijek ću dolaziti i u Sarajevo".

Pri kraju ovog razgovora ponovo ističe da je sjajno bio primljen u ekipu Željezničara kada je stigao kao dječak, te da to ne može zaboraviti. Sa nekadašnjim saigračem Admirom Avdićem uvijek je u kontaktu, svaki put se vide kada je u Sarajevu.

"Bili smo tada mladi... Admir je uvijek volio da ide vani, stalno me zvao i pitao gdje se nalazim. U Hrasnom smo stanovali. Ja sam odmarao, on je zvao i govorio da ne budem kući. Družili smo se i evo tako je i danas. To se ne može zaboraviti, rekao sam mu da mora doći u Senegal,  da vidi gdje sam ja počeo i gdje živim", rekao je Boubacar Dialiba na kraju razgovora za SportSport.

"Vidimo se uskoro na Grbavici. Vjerovatno kao igrač, a ako ne, onda kao navijač", dodao je simpatični Senegalac.