Brazil i Kolumbija u borbi za prvo mjesto

Brazil:

Nakon kraha na domaćem terenu prošle godine, Dunga se vratio na klupu reprezentacije i nastup na Copi je prvi veliki izazov za njega. Otkako je preuzeo reprezentaciju, Brazil je upisao deset pobjeda zaredom. Između ostalog savladali su i Kolumbiju, Argentinu, Francusku, Čile, Meksiko, Honduras u posljednjoj provjeri pred početak turnira. Uz Neymara, Dunga se odlučio i za Diega Tardellija koji igra u Kini i koji je u posljednje četiri godine prošao pola svijeta. Od Brazila, Rusije, Katara. Tu je i povratnik Robinho koji odrađuje posudbu u Santosu. Ipak, slično kao i na SP, rekli bi smo da je odbrana Brazila jači dio tima jer tu su Fabinho (Monaco), Filipe Luis (Chelsea), Danilo (Porto), David Luiz (PSG), Marquinhos (PSG), Thiago Silva (PSG), što nije po tradiciji, ali Brazil je u tih deset utakmica primio svega dva gola. od veznjaka, tu su Fernandinho (Manchester City), Casemiro (Porto), Willian (Chelsea), Philippe Coutinho (Liverpool), te dvojac iz Shakhtara  Douglas Costa i Fred. Do polufinala bi Brazil trebao ili morao doći ali u konačnom raspletu pitanje je koliko mogu ako tu budu recimo Argentina, Čile, Kolumbija. 

Kolumbija:

U Brazilu nije bilo Falcaoa, ali je eksplodirao James Rodríguez. Sada su obojica tu, kao i Bacca iz Seville, Jackson Martinez, Teofilo Gutierrez iz Rivera, napadački potenta selekcija, možda odmah do Argentine. KOlumbija je od posljednjih 14 utakmica izgubila samo dvije, od toga je ostvareno sedam pobjeda zaredom. Pekerman ima odličnu ekipu, teško se možemo prisjetiti kada je KOlumbija izgledala bolje prije početka Cope. Na posljednja dva se nije Kolumbija se nije proslavila. Jednom nisu prošli prvi krug, drugi put su izgubili od Perua u četvrtfinalu. U formaciji 4-4-2 Kolumbija izgleda vrlo čvrsto, s tim da Cuadrado i Rodríguez mogu stvoriti dodatne probleme bilo kojoj odbrani. Ospina je također u vrlo dobroj formi, tako da ukupno gledajući Kolumbija ima dovoljno aduta za ulazak među četiri. 

Venezuela:

Potpuno neočekivano, igrači Venezuele su se našli u centru pažnje. Za to su se pobrinule voditeljice 'golih vijesti' na jednoj tamošnjoj televiziji koje su snimile promotivni video u znak podreške reprezentativcima. Podrška kakvu sigurno nisu imali niti u vrijeme velikog Juga Chaveza. Godinama je ova reprezentacija služila za popravljanje gol razlike, sve do 2007. godine kada su na domaćem terenu stigli do četvrtfinala, odnosno do četvrtog mjesta u Argentini. I u slučaju Venezuele, napad bi trebao biti bolji dio ekipe. Salomona Rondona znamo iz Zenita, Josefa Martíneza iz Torina, Miku Fedora iz Rayo Vallecana, dok je možda u najboljoj formi od svih Gelmin Rivas koji je u posljednje dvije sezone u ekipi Deportivo Táchire zabio 37 golova. Amorebieta, Vizcarrondo je englesko - francuski stoperski dvojac koji ne izgleda loše. Za četvrtfinale bi trebalo biti dovoljno, dalje će ići teško. 

Peru:

Peru je poput Paragvaja, još uvijek se ne odustaje od provjerenih imena poput Farfana (Schalke), Paola Guerrera (Corinthians), Claudia Pizarra (Bayern Munich). U defanzivi su Zambrano (Eintracht Frankfurt)i  Joel Sanchez (Universidad San Martín de Porres), protiv Meksika su bekovi bili Céspedes i Advíncula, Lobatón i Ballón veznjaci. Peru je kreirao iznenađenje u Argentini prije četiri godine, taj rezultat će teško ponoviti ovaj put.