Vratio se. Santi Cazorla se nakon gotovo dvije godine odsustva s fudbalskih terena vratio u dresu Villarreala i pokazao prošlog vikenda svima da još zna da igra lopte i da ga ne treba zaboraviti.
Bila je 54. minuta, a njegov tim je igrao protiv Real Betisa. Lopta se odbila, Junior, fudbaler Betisa ju je pokupio, Cazorla je ukrao i postigao gol. Napravio je lažnjak, poremetio Juniora i onda petom asistirao suigraču Samuelu Chukwuezu koji je iz drugog dodira šalje u mrežu.
Dvije asistencije Cazorle donijele su Žutoj podmornici pobjedu od 2:1 i izlazak iz zone ispadanja.
Cazorla je tek u svom drugom startu u prvom timu Villarreala ove sezone pokazao magiju koja ga krasila na početku karijere. Podsjetio je na sebe, s početka dana, i na sebe iz 2008. godine kada je oduševio svijet na EURU, gdje je sa Španijom osvojio naslov prvaka Evrope.
I nevjerovatno je vidjeti Santija nazad, s istim magičnim dodirom, u dresu kluba za koji je prije 15 godina debitirao u La Ligi. Svi su ga već bili otpisali, čak se i on sam otpisao i rekao je da misli da nikad više neće igrati na najvišem nivou. No, vratio se.
Bio je na vrhuncu, a onda se sve počelo rušiti
No, Cazorline muke počele su u oktobru 2013. godine, u prijateljskom meču između Španije i Čilea gdje je na početku meča povrijedio gležanj, pa odigrao taj čitav meč s slomljenom kosti.
Narednih godina igrati će često pod bolovima, sve do jedne noći i susreta Lige prvaka između Arsenala i Ludogoretsa. Tad je napustio teren u suzama i nemogućim bolovima.
U decembru 2016. godine Cazorla je operirao gležanj u Švedskoj, no zadobio je infekciju koja je produljila njegov oporavak. Operirao se još par puta, no rane su se uvijek otvarale. Doktori su Cazorli govorili da zaboravi na fudbal i da je najviše čemu se može nadati poneka utakmica u parku.
Nakon toga Cazorla se vratio u Španiju gdje je upoznao doktora Mikela Sancheza, hirurga koji se brinuo o oporavcima velikih sportskih zvijezda poput Rafaela Nadala, te Andreasa Inieste.
No, Sanchez nikad nije vidio slučaj kao kod Cazorle. Ahilova tetiva bila je puna infekcija, a tri bakterije su izjele osam do deset centimetara tetive (dužina Ahilove tetive je 15 centimetara). Izgubio je i kost, a bio je i u opasnosti da izgubi nogu.
Sanchez je prionuo na posao. Očistio je infekcije što je najviše mogao, te stavio Cazorlu na antibiotike. I tako je bilo nekoliko mjeseci. Uslijedila je rekonstrukcija tetive od tkiva, te je u petu ugradio metalnu kost.
Od 2013. godine i prve povrede Cazorla je bio na preko deset operacija. Čak je koža s njegove lijeve ruke presađena na desni članak.
"Moj najveći strah je bio da neće više moći igrati fudbal. Cazorlin najveći problem bio je taj što je morao da se opravi od infekcija i da se rekonstruira Ahilova tetiva. Njegov povratak u stanje prije povrede je nešto što do tada nisam vidio", riječi su Mikela Sancheza.
"Bio je to težak izazov i dosta stresan. Cilj nije bio da opet može hodati kao normalna osoba, nego da može igrati fudbal na najviše nivou. Uvijek sam strahovao od toga da mediji samo čekaju da vide šta će biti s Cazorlom. Da nije uspio da se oporavi, to bi bilo veliko razočaranje. Toga sam se uvijek bojao".
Nakon operacije tek je počeo pravi Cazorlni oporavak. U julu 2017. godine otišao je u fizioterapijsku kliniku, gdje je radio s fiziologom Herranzom, dugogodišnjim poznanikom.
Režim oporavka bio je brutalan. Živio je kao u manastiru u Salamanci, dok je njegova obitelj živjela u Londonu. Dan bi mu počinjao oko deset ujutro, a završavao oko jedanaest sati prije ponoći. Plivao je, koristio pilates, radio fizičke vježbe.
Tek je u augustu 2017. počeo da polako trči i snaga u njegovim nogama se vraćala. No, u novembru je slomio nogu. Uslijedio je još operacija i Cazorla je vraćen na početak. Mnogi bi digli ruke i odustali. No, ne i Santi.
"Bilo je to teško", kaže Herrenza, "bio je tu s nama u Salamanci, trčao je i već smo radili neke male stvari s loptom. Vidio se veliki napredak, a onda me nazvao iz Vitorie i rekao da je slomio nogu. To je bio najkompliciraniji momenat opravka".
"On ima dosta osobnosti. Težak je, no često se žrtvuje. Borac je i pozitivan je. Mnogi ljudi bi na njegovom mjestu odustali".
Cazorla nikad nije izgubio želju da igra fudbal i stalno je trenirao i vježbao, provodio sate u teretani i tako iz dana u dan. Imao je želju i volju.
I onda je došla i nagrada. U julu ove godine, nakon 600 dana Cazorla je istrčao na teren u prijateljskom meču protiv Herculesa. Nekoliko sedmica kasnije stigao i jednogodišnji ugovor od Villarreala.
Vratio se.
Osamnaestog augusta ove godine zaigrao je za Villarreal protiv Real Sociedada. Teren je napustio u 73. minuti, a na stadionu nije bilo osobe koja nije ustala i zapljeskala.
I dalje svi plješću. Santi Cazorla na kraju dana nije običan fudbaler. On je čovjek od krvi i mesa, koji je tom prokletom petom prije par dana izbacio tri igrača Betisa.
Promo
U selu kod Šamca stasavaju odbojkaške šampionke
Povodom jubileja: Mozzart uz talentovane odbojkašice iz Obudovca
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.
