Čovjek koji je otjeran iz kluba jer je izbacio Italiju s Mundijala 2002. godine

Sjećate li se "Gospodara prstena"?

Svjetsko prvenstvo 2002. godine bilo je veoma posebno za generacije koje su rođene krajem 80-tih i početkom 90-tih godina jer je za mnoge taj Mundijal bio odskočna daska u ljubavi prema najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu. Brazil je tada po peti put u historiji postao prvak svijeta, ali svi su bili oduševljeni jednom tada "malom" reprezentacijom Južne Koreje koja je na kraju završila četvrta među mnogim svjetskim fudbalskim silama.

Čovjek koji je otjeran iz kluba jer je izbacio Italiju s Mundijala 2002. godine
Trenutak koji je odveo njegovu karijeru u nekom drugom pravcu

Mundijal koji se te godine održavao u Japanu i Južnoj Koreji bio je jedan od najneobičnijih, ali i najboljih ikada. Francuska je branila titulu i u ekipi sa Zinedineom Zidaneom, Thierry Henryjem i mnogim drugim zvijezdama bila je favorit za tron, ali gle čuda ispali su već u grupnoj fazi gdje su bili sa Senegalom, Danskom i Urugvajem. Osvojili su samo jedan bod, a skandali među igračima nisu prestajali.

S druge strane imali smo Brazilce koji su bili pod velikim pritiskom nakon neuspjeha 1998. godine u Francuskoj i bolnog poraza u finalu. Vjera u ovaj tim nije bila velika jer se od teške povrede tek oporavio Ronaldo u kojeg su bile uložene sve nade Karioka. Samba Brazila je bila tada presudna da dođu do titule i to na krilima "otpisanog" Ronalda koji je s dva gola u finalu srušio Njemačku. Iza sebe je imao fenomenalnog Rivalda, ali i igrača koji je kasnije postao najbolji na svijetu i u legendu otišao kao posljednji čarobnjak modernog fudbala - Ronaldinho.

Međutim, ova priča nije o Brazilu, Francuskoj, Njemačkoj ili Italiji. Već o "maloj" ekipi Južne Koreje koja je napravila najveći uspjeh u svojoj historiji i to pred domaćim navijačima, a na klupi je bio proslavljeni Guus Hiddink. Ova ekipa imala je samo dvojicu igrača koji su igrali izvan Azije, a to su bili Lee Young-pyo (Anderlecht) i Ahn Jung-hwan (Perugia). Ime ovog drugog je posebno ostalo urezano u sjećanje svih nas koji smo tada bez treptaja pratili čaroliju Mundijala.

Južna Koreja je završila na kraju na četvrtom mjestu jer je u borbi za treće mjesto poražena od Turske (3:2) još jedne reprezentacije koja je oduševila te godine. Koreja je imala poprilično "laganu" grupu gdje je završila prva ispred Amerike, Portugala i Poljske. Ali, pred početak Mundijala svi su bili sigurni da će na kraju ovaj tim biti posljednji, no grdno su se prevarili.

I onda je došla utakmica osmine finala gdje su se sastali Južna Koreja i Italija. Nepotrebno je govoriti da su Italijani bili ogromni favoriti u ovom meču i ništa nije slutilo na to da ćemo dobiti jednu od najvećih senzacija na Mundijalu. Južna Koreja je zlatnim golom pobijedila sa 2:1 i tako izbacila svjetskog velikana sa Mundijala i plasirala se u četvrtfinale. Junak je bio Ahn Jung-hwan čovjek koji je sve do kraja utakmice bio igrač Perugije gdje je igrao na posudbi, a već sutradan više nije bio dio italijanskog kluba. Nakon što je izbacio Italiju sa Svjetskog prvenstva predsjednik Perugije Luciano Gaucci ga je otjerao iz kluba.

"Pa, ne razumijem šta vam je tu čudno? Nemam namjeru da plaćam fudbalera koji je uništio italijanski fudbal", poručio je samo dan nakon utakmice Italije i Koreje Gaucci. Nije imao problem da otjera igrača koji je golovima na Mundijalu oduševio svijet i pokazao da se radi o sjajnom napadaču. Iako je Ahn tvrdio da mu to nije problem na kraju se ispostavilo da je baš taj potez Perugije bio okidač koji mu nije dopustio da ponovo zablista.

Iz Perugije su pokušali nekoliko sedmica kasnije da isprave svoj potez kada su poručili da će otkupiti njegov ugovor od Busan Daewooa za 1,5 miliona eura, ali onda su dobili šokantan odgovor. Ahn je odbio da dođe u Perugiju jer nije mogao pogaziti svoj ponos nakon svega što mu je ovaj klub priredio, a možda, ali samo možda je trebao...

Ahn će ostati upamćen po svom nadimku "Gospodar prstena" kojeg je dobio u Južnoj Koreji jer je svaki put kada bi postigao gol poljubio prsten. Nakon Perugije vratio se u Aziju tačnije Japan gdje je igrao za Shimizu i Yokohamu. 2005. godine pokušao je ponovo u Evropi u dresu Metza i Duisburga, ali bilo je jasno da je njegov zlatni trenutak prošao. Karijeru je završio u Dalian Shideu 2011. godine i zauvijek otišao u historiju. Za Južnu Koreju odigrao je 71 utakmicu i postigao 17 golova. No, Mundijal 2002. godine će barem jednim dijelom ostati upamćen po tada anonimusu iz Južne Koreje koji nije dozvolio da se gazi njegov ponos samo jer je donio historijski uspjeh i veliku radost za svoju domovinu.

Ostavite komentar

Ostalo još 1500 karaktera

Komentari (3)

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.

Prikaži komentare (3)

Jebem mater u picku onome ko je pisao ovo govno od teksta. Jebala ti koreja mater. SP 2002. je najsmrdljivije prvenstvo u historiji sporta. Ovi govnari nisu trebali ni grupu proci a kamoli do polufinala. Ljudi su izrezirali 3 nevidjene pljacke a pogotovo protiv Italije je bilo kriminalno. Ja bih im rat objavio. Retardirani ruzni zutaci

Patrick Macbeth

Nigdje ne spomenu oružanu pljačku u mečevima protiv Italije i Španije - možda najvećim u historiji SP.

PeppermintSA

ti ko da si malo kivan na ovaj portal ja sto nevolim ne citam

dedaje