Da li je Neymarov odlazak pojačao Barcelonu?! · Kolumna

Naravno, riječ je o Davidu Beckhamu. Ferguson ga je prozvao pred cijelom svlačionicom i okrivio za drugi gol. Urlao je na njega, govoreći mu kako je taktički neodgovoran i kako odavno ne sluša šta mu se govori. Beckham to nije mogao trpiti i uradio je ono što nikad niko nije uradio prije njega – javno se suprotstavio velikom Alexu Fergusonu. Škot je na trenutak zastao, a onda krenuo ka Beckhamu i iz sve snage šutnuo kopačku koja se nalazila na podu. Kopačka je na kraju završila iznad Beckhamovog oka, a da nije bilo Garyja Nevillea, Ryana Giggsa i Ruuda van Nistelrooya, došlo bi i do fizičkog obračuna između trenera i najpopularnijeg igrača Manchester Uniteda. Iako se i ranije pričalo o Beckhamovom odlasku, nakon ovog orkšaja u svlačionici bilo je kristalno jasno kako je Beckham ubrzo “bivši” i kako će u ljetnom prijelaznom roku napustiti klub. To se i desilo. Manchester United je prihvatio ponudu madridskog Reala i Beckham je postao član Galacticosa. Ferguson je svima poslao jasnu poruku – niko nije veći od kluba ma koliko velik igrač bio.

Neymarova transfer saga

U trenucima kad je (po četvrti put) Barcelona pokušavala dovesti Verrattija, uslijedio je kontranapad iz Pariza – šeici su odlučili aktivirati Neymarovu klauzulu kako bi dodatno ojačali ekipu i napali titulu prvaka Evrope. I dok su se ljubitelji fudbala čudili, psovali i nervirali zbog mogućnosti da jedan igrač košta 222 miliona Eura, mediji su činili sve kako bi zaradili još više novca i svakodnevno plasirali tri-četiri vijesti o Neymaru i PSG-u. I igrači Barcelone, posebno Pique, u statusima na društvenim mrežama objavljivali su kako Neymar sigurno ostaje u klubu i kako će PSG ostati kratkih rukava. No, to se nije desilo. Nakon aktiviranja Neymarove otkupne klauzule, Brazilac je objeručke prihvatio bogatu ponudu i otišao u Grad svjetlosti.

Neymar u PSG-u zarađuje tri miliona Eura, ali novac u ovom slučaju nije bio glavni razlog njegovog odlaska. Glavni razlog bio je Messi, ili, bolje rečeno, izlazak iz sjene nevjerovatnog Argentinca. Iako su njih dvojica razvili prijateljstvo i van fudbalskih terena te sa Luisom Suarezom činili MSN trio, Neymaru to nije bilo dovoljno. Želio je, s pravom, biti glavni igrač, a to u Barceloni nije bilo moguće dokle god je tu Messi.

Novcem od prodaje Neymara, Barcelona je dovela zaboravljenog i fudbalski sahranjenog Paulinha iz Kine i Ousmanea Dembelea iz Borussije Dortmund, a samo šest mjeseci kasnije za katalonski klub potpisao je i Neymarov sunarodnik, Philippe Coutinho. Ovim transferima, Barcelona je pokazala kojim putem će ići u narednom periodu.

Mir u svlačionici

Neymar je konstantni izvor prihoda, s obzirom status božanstva koji ima u Brazilu, ali i u Nike korporaciji. Prva zvijezda najfudbalskije nacije na svijetu, fudbaler koji ima sve predispozicije da bude višestruki osvajač Zlatne lopte i samim tim želio je imati poseban tretman u Barceloni. I imao ga je. Išlo se do te mjere da mu je bilo dozvoljeno da proslavi sestrin rođendan u trenucima kad je Barcelona gostovala u La Coruni. Zanimljivo da je Barcelona poražena sa 2:1, a na kraju se Real Madrid osvojio titulu prvaka Španije sa tri boda prednosti u odnosu na Blaugranu. Dok su se njegove klupske kolege kupale u znoju kako bi obezbijedili ligašku titulu, Neymar je plesao, opijao se i uživao na drugom kontitentu. Jednostavno, imao je prečeg posla od fudbala. Nije to bio slučaj samo 2017. godine. Brazilac je i u prethodne dvije godine namjerno kalkulisao sa žutnim kartonima kako bi u tom periodu zaradio suspenziju, a zatim se privatnim avionom odlučio posjetiti sestru i proslaviti njen rođendan. Luis Enrique, tadašnji trener Barcelone, bio je u svojevrsnoj talačkoj situaciji iz koje je, ni sam ne zna kako, izašao neokrznut. Uspijevao je umiriti usijane glave u svlačionici, sakriti prljav veš koji čini neizostavan folklor svih klubova.

Promjena formacije

Vjerovatno ne postoji igrač koji bi u potpunosti mogao nadomjestiti Neymarov odlazak iz Barcelone. Pričamo o trećem najboljem igraču svijeta. Nevjerovatan tehničar, ekstremno brz, u stanju je izbaciti protivničkog čuvara u svakom trenutku. Kad je nadahnut, ne postoji defanzivac koji ga može zaustaviti. Ne postoji. Problem su bile utakmice u kojima se nije pojavio nadahnut Neymar, već neka njegova blijeda kopija.

Još i prije kraja sezone 2016/17, znalo se kako je završena Luis Enriqueova epizoda u Barceloni. U njegovom mandatu, cijela ekipa bila je podređena MSN trojcu. Svi ostali, uključujući i Iniestu, Rakitića i Busquetsa, automatski su postali vodonoše. U prethodnim sezonama, Barcelonina igra i rezultati zavisili su o snazi veznog reda, ali Luis Enrique je želio maksimalno iskoristiti napadački potencijal koji je njegova ekipa posjedovala. Odustao je od prepoznatljivog Barceloninog sistema kojeg su, nakon Guardiole, forsirali preminuli Tito Vilanova, ali i Gerardo Tata Martino.

Po odlasku Luisa Enriquea, otvorilo se možda i najpoželjnije radno mjesto – mjesto trenera u Barceloni. Sreću da vodi ovako talentovanu ekipu imao je Ernesto Valverde, bivši igrač Barcelone. Istina, imao je i dovoljno dobar CV da preuzme ekipu, a to što je poznavao način rada (iako je iz Barcelone otišao davne 1990. godine) katalonskog kluba bio je dodatni plus.

Za razliku od Luisa Enriquea, Valverde je taktički školovaniji i raznovrsniji. Odlaskom Neymara i povredom Dembelea, morao je mijenjati sistem igre. Barcelona je bukvalno preko noći prestala igrati u sistemu 4-3- 3 i okrenula se 4-4- 2 formaciji. Fudbalska javnost bila je skeptična, predviđao se brzi pad Valverdea, ali Barcelona je prodisala. Možda to ne izgleda dovoljno lijepo, možda su mnoge pobjede došle na mišiće i Messijevu genijalnost, no činjenica je da je Barcelona i dalje neporažena kako u Ligi prvaka, tako i u Primeri. Prelazak na novu formaciju donio je Messiju slobodn(ij)u ulogu, ali i dodatni par nogu koji će trčati za Suareza i Messija. Paulinho je “upao” u udarnu postavu i postao punopravni član veznog reda, pridruživši se tako nedodirljivim Busquetsu, Iniesti i Rakitiću. Umjesto Neymara, lijevu stranu pokrivaju Iniesta i Alba, koji je bukvalno prodisao i počeo igrati svoj najbolji fudbal. Odlaskom Neymara, Alba je dobio slobodu; dok se u prethodne dvije sezone mnogo više fokusirao na defanzivu zbog Neymarovih užasnih (da ne kažem nepostojećih) defanzivnih navika, ove sezone često je u protivničkom šesnaestercu i čini razliku na terenu. I sam Messi je izjavio kako je Barcelona drugačija bez Neymara; kako je timski duh na mnogo višoj razini, kako su taktički odgovorniji i kako su slobodniji. I Messi je dobio drugačiju ulogu. Ne ordinira toliko po desnoj strani, već je dobio potpunu slobodu i zauzeo poziciju centralnog napadača, rame uz rame sa Suarezom koji je u Valverdeovoj formaciji često zauzimao poziciju lijevog krila. Messi već sada ima “double-double” upravo zahvaljujući novoj ulozi. Dobio je mnogo prostora i zahvaljujući kretnjama saigrača (a i svojim, naravno), često bude sam i neometan tamo gdje je najsmrtonosniji – protivničkom kaznenom prostoru. Ubacivanje dodatnog veznog igrača, možda je i najbolje pogodovalo Iniesti. Dodatnim parom trkačkih nogu, oslobođen je određenih defanzivnih zadataka, tako da može sačuvati svježinu i biti korisniji u ofanzivnom dijelu.

Tridesetrogodišnji Iniesta ove sezone mnogo češće podsjeti na “starog” Iniestu koji je igrajući rame uz rame sa Xavijem, činio tandem najboljih veznih igrača svih vremena. Prethodnih sezona, odbrana Barcelone bila je najranjiviji dio tima. Od dolaska Valverdea, to nije slučaj. Izostanak lepršavosti donekle je kompenziran nevjerovatnom odbranom; Barcelona ove sezone u ligaškim utakmicama prima svega 0.48 golova po meču, dvostruko manje nego prethodne godine.

Neymarov neosporan talenat često je bio u drugom planu. Možda je problem u tome što na fudbal gleda isključivo kao na posao, a ne na ljubav ili sport. Često je stavljao svoje potrebe iznad potreba tima i punio trač rubriku, trudio se što manje poštovati režim ishrane, a što više tulumariti i opijati se.

Možda je bezobrazno reći kako je Barcelona jača bez trećeg najboljeg igrača na svijetu. Ali, sigurno jeste dobila prijeko željeni balans. Ekipa ima glavu i rep, odlaskom Neymara dobili su dodatnog trkača, a i Neymar je dobio ono što je želio – vlastitu ekipu. Ekipu u kojoj će, kao što je to bio slučaj u Santosu, biti božanstvo. U Barceloni to sigurno ne bi bio.

Valverde igra isključivo na kartu rezultata; dokle god je u dobroj seriji i dokle god bilježi pobjede, on će biti na klupi. Igra možda nije oku najljepša, ali činjenica da ekipa izgleda mnogo ozbiljnije po odlasku drugog najboljeg igrača sigurno mu ide u prilog. Neymar, ma koliko dobar bio, nije najbolji i sigurno nije veći od kluba. Tome svjedoče Valverdeovi rezultati.