Debakl PR stručnjaka u razdoru unutar reprezentacije

Vlast i slava onoga ko je nije sam postigao udari u glavu, te mu kao neki čudesni eliksir da snagu o kojoj ranije nije mogao sanjati.

Tako će novinar Oslobođenja, Jasmin Ligata, od kada je dobio priliku da za domaće medije govori u ime zvijezde Manchester Cityija i reprezentacije BiH učiniti sve da najutucajnije medije u BiH zavadi sa Edinom Džekom i tako ostane jedini Edinov glas u domovini.

Neće mnogo doprinjeti ni osoba koja bi jedina trebala zastupati igrače i stručni štab pri reprezentativnim okupljanjima. Bez stvarnog uticaja, portparol Saveza, Slavica Pecikoza može najaviti govornike na press konferencijama, podijeliti akreditacije i ponekad naružiti novinare koji uznemiravaju igrače, ali to je sve. Kada dođe do krizne situacije, portparol NFSBiH, bivša vrhunska košarkašica, nema ni ovlasti, ni sredstva, a ni kanale da zaustavi loš publicitet koji se ciklično nadvija nad najboljom selekcijom bh. fudbala.

King For A Day

Već od famozne press konferencije u Sarajevu na kojoj je Edin Džeko trebao, pa nije saopštio ime kluba u kojem će nakon Wolfsburga nastaviti karijeru, bilo je jasno da će najslavnijem Bosancu biti neophodna pomoć stručnjaka za odnose s javnošću. Pritisak koji su mediji, od javnih TV servisa i novinara Dnevnika 2, pa do kolega iz sedmičnjaka “Pčele i med” vršile na Džeku teško je i zamisliti. U Sarajevu, Džeku su salijetali svi, neki samo da se slikaju, drugi da im “kaže izjavu”, treći sa željom da mu budu novi najbolji prijatelji. Za kulturnog sarajevskog dečka, to je sasvim sigurno bilo previše i logičan je potez Dijamanta da angažuje PR-a. Međutim, tu je kraj svega logičnog.

Pogrešno je kolega shvatio svoju ulogu, pa umjesto da bude kanal preko kojeg će se komunicirati sa njegovim klijentom, Jasmin Ligata odlučio je biti barikada i jedina osoba sa kojom se može komunicirati. Umjesto da pazi da se, već izrazito dobar imidž našeg fudbalera održi na visokom nivou, cilj ovog PR-a je da izgradi svoj imidž i uspostavi svoj autoritet. Umjesto da olakša, PR je onemogućio novinarima da rade svoj posao i među redakcijama koje zaista pišu, a ne prepisuju vijesti i izjave, stvorio animozitet, a u nekim slučajevima i otvoren sukob sa golgeterom bh. reprezentacije.

Da stvar bude gora, mekan pristup medija ovakvim komunikacijskim propustima, otvorio je vrata čoporu onih koji bi željeli postati Ligata umjesto Ligate. Mrvice koje padaju sa stola dok se dijeli kolač plasmana na SP prepoznali su novinari u sumraku karijere koji reprezentativna okupljanja koriste za pregovore o medijskom zastupanju drugih Zmajeva. Na tržištu su svi igrači, od Seada Kolašinca ili Asmira Begovića, pa do Tine Sušića ili Avdije Vršajevića. Pa ko koga ulovi!

Sve ovo čini se vrlo banalnim problemom za novinare koji su se našli u procjepu i samo za njih, ali kada se u najčitanijim medijima pojavi informacija o sukobu Džekinog oca i selektora Sušića, onda se čitava situacija čini mnogo manje bezazlenom.

Upravo to je izvrsna prilika da jedan “stručnjak za odnose s javnošću” opravda svoje postojanje. Svađe se dešavaju, dešavaju se i u mnogo većim kolektivima i institucijama od fudbalske reprezentacije BiH. Poraz boli, glave su vruće i svašta će se u trenutku izgovoriti. Nije to ništa čudno i ništa strašno. Ali bi to trebao biti trenutak kada na scenu stupa profesionalac koji će se pobrinuti da se u javnosti trenutak slabosti ne prezentira kao najveća kriza u bh. fudbalu od odlaska Muniba Ušanovića na rehabilitaciju na Igman.

Međutim, sve i da zna i hoće, kao što ne zna i neće, Jasmin Ligata ovdje nije mogao zaštiti Dijamanta jer na gostovanja reprezentacije ne ide već godinama, možda i decenijama. Njegove ovlasti protežu se od Lukavice do Komara u stvarnom svijetu i na Facebook grupe u virtuelnom gdje je nešto jači, te višegodišnja silenzio stampa vrijedi samo za novinare u Bosni i Hercegovini i domaću publiku koja u stvari živi za Edinove uspjehe. Onda i ne čudi što su kolege iznervirano skočile da prenesu bilo kakvu informaciju, pa barem i negativnu, kad već ne mogu dobiti pozitivnu.

Vjerovatno zato i veći broj fudbalskih stručnjaka u svim izjavama spušta loptu na zemlju i opravdano pokušava umiriti naciju. Sukob na relaciji Džeko-selektor-publika isključivi je proizvod lošeg dana i neznanja i neprofesionalizma PR stručnjaka i ništa više. Sila i prividna moć doveli su do ključanja. Pi Arovi su dotjerali cara do duvara i dok je trebalo graditi dobar odnos sa medijima oni su njima vidjeli samo poražene neprijatelje. A neprijatelji k’o neprijatelji…

Ne znamo šta je, Edine?

“Može li izjava, Edine?”, pitao je naš novinar u Innsbrucku, po hiljaditi put unaprijed znajući odgovor. “Za koga?”, odgovara Dijamant. “Za SportSport.ba.”. “Ne može za SportSport.ba!”, odogovor stiže (kao da može za neki drugi medij iz BiH, a niko godinama nije dobio drugačiji odgovor). “Zašto ne?”, pita opet naš novinar.

“Znate vi zašto.”, zapitani odgovor njemu hitan tad dade.

I zaista, ne znamo šta je problem. Za razliku od onih koji preko velikog imena Edina Džeke pokušavaju ostvariti vlastite ambicije, novinari koji ga prate preko tri kontinenta na svim gostovanjima reprezentacije pitanja ne postavljaju radi sebe. Ne interesuje Faruka Zameticu kako je koji fudbaler vidio odigranu utakmicu. Nisu to lična pitanja. Novinari su tu da glas fudbalera prenesu zainteresovanoj javnosti. Sjetite se hiljada djece koji su u Džekinom dresu gledali svaku utakmicu, momaka koji svaki Edinov gol doživljavaju kao lični uspjeh, majki koje su djeci dale ime Edin po velikom fudbaleru…

Oni su ti koji vas pitaju, a novinar je tu samo da prenese priču. I da, nije kriv Faruk Zametica što je baš on jedini novinar iz BiH u St. Louisu ili ja što sam jedini putovao u Alžir. Nije kriv SportSport.ba što je uvijek naš novinar taj koji sa kamerom stoji u miks zoni i postavlja dosadno pitanje. To nam je posao i mi, kao i ti Džeko, želimo biti najbolji u svom poslu. I nama, kao i tebi, to često polazi za rukom. I mi, kao i ti, imamo ljubomorne konkurente koji bi radije da komšiji crkne krava, nego da oni zaista nešto nešto naprave od svog života.

A ko će zaštiti Savez?

Svaka priča ima dvije strane, pa tako i ova o sukobu Džeko Sr. - Safet Sušić. Ako Jasmin Ligata nije znao zaštiti Džeku, postavlja se pitanje ko to nije znao zaštiti selektora i Savez. Zašto po toj liniji novinari nisu odlučili da je ipak u interesu reprezentacije i nacije, a jeste, da se od muhe ne napravi slon?

Kako smo i navikli, u našoj krovnoj kući fudbala nikad nisu čista posla. Pogledajmo samo listu vrlih medijskih pokrovitelja i famozni Radio M među njima. Oni koji reprezentaciju prate, znaju da novinar ovog, nekada vrlo popularnog radija, nikada nije bio na treningu reprezentacije ni u Hrasnici, a kamoli u Americi ili Africi.

Sa web portalima situacija je još smješnija. Nema tu niti jednog ozbiljnog online medija, jer je Savez odabrao da promoviše Facebook projekte u kojima operativci NFSBiH imaju svoje interese. Već od trenutka kada se u daljini pojavila mogućnost da bi se Zmajevi mogli plasirati na SP operativci u Savezu shvatili su da će dio sponzorstava vezanih za SP morati biti plasiran kroz medije. U početku stidljivo, a onda i sve agresivnije Savez podržava medijske projekte koji nemaju stvarnu osnovu i koji ulaskom fudbalskih moćnika iz sjene nemaju šta izgubiti, dok one koji se ozbiljno bave praćenjem sporta u BiH pokušavaju opstruirati i marginalizirati. Nije to ništa čudno, niti iznenađujuće, svi imaju pravo da učestvuju u igri, ali problem se javlja kad se očekuje da se pravimo da to ne primjećujemo.

Nije niko lud pa da vjeruje da je slučajnost što najčitaniji mediji ne mogu ostvariti nikakvu saradnju sa Savezom i ne treba čuditi da su pojedini novinari vodećih kuća u našoj zemlji isfrustrirani nemogućnošću da obavljaju svoj posao.

Ozbiljni mediji već duže vrijeme u svom radu nemaju nikakvu podršku od NFSBiH. Prave informacije nemoguće je dobiti. Preko Saveza potpuno je nemoguće realizirati bilo kakav kontakt sa bilo kim iz reprezentacije. Cilj je do juna podići “svoj”, a marginalizirati “tuđi” medij. Kreiranje vlastitih medija postala je već ustaljena praksa moćnika u bh. društvu, pa zašto očekivati da i krovna kuća našeg fudbala radi po drugačijim principima.

U razgovoru sa predsjednikom saveza Elvedinom Begićem, dobili smo nezvaničnu informaciju da bi pred SP za medijske pokrovitelje trebao biti raspisan konkurs, ali da i za to postoje velike opstrukcije. Na žalost, nije nam se povjerio i odakle te opstrukcije dolaze. I dok se unutar Saveza vode borbe oko ličnih interesa, javnost stoji u čudu i gleda sliku kako se navodno raspada tim koji je ostvario najveći uspjeh bh. fudbala.

A priča je sasvim jednostavna, samo je treba znati pročitati. Na kraju krajeva, svi mi, htjeli to ili ne, moramo igrati za isti tim.