"Derao sam igračima ugovore i tjerao ih, tada sam se uvjerio da u bh. nogometu ima svega" · Intervju

Nermin Bašić je, poput Ćire Blaževića, s trenerskom karijerom počeo da se bavi sa samo 27 godina nakon što je nogometnu karijeru morao okončati rano zbog povreda. Puknuti križni ligament nije mu dozvolio da se proslavi u dresu, ali u odijelu, pozicioniran uz samu aut-liniju definitivno se dobro snašao i ko zna - možda je baš sudbina htjela da nam danas prepričava trenerske anegdote i da se prisjeća kako je uslovno rečeno s malim klubom dobijao Sarajevo i Čelik, uzimao bod Želji...

Bašić. najmlađi vlasnik UEFA PRO licence u BiH,  je za SportSport.ba otvoreno govorio u radu u NK Radomlje, prisjetio se uspjeha sa Metallegheom i Slogom, opisao kako vidi trenerski posao u BiH, otkrio na kojem se bh. stadionu najljepše osjećao, te jasno govorio o svojim planovima za budućnost.

"Slovenija je jako lijepa zemlja, narod je pozitivan i radan, a fudbal pošten sa dobrim terenima. Nogometni savez brine samo o fudbalu, nema drugih interesa. Prvu godinu dana boravka u Sloveniji zajedno sa predsjednikom i Upravom u NK Radomlje smo napravili najveće stvari u posljednjih deset godina. Stvorili smo Akademiju, zaradili novac od UEFA-e, te novac investirali u školu nogometa i stručni rad. Trenutno tu radi 26 trenera, imamo dva kluba koja tu rade sa nama o kooperaciji. Radomlje je malo mjesto sa odličnom infastrukturom, napravili smo sistem. Za to su zaslužni prije svega predsjednik kluba kao i direktor koji investiraju lični novac i naravno svi treneri u klubu koji marljivo rade. Imamo fantastičnu atmosferu u klubu. Sada imamo sistem, ali i stručan rad, a došao je nekako prebrzo i rezultat, kako prve ekipe, tako i ostalih selekcija. U drugoj godini smo se odlučili da radimo na razvoju mladih igrača, imamo najmlađu ekipu u ligi, ali igramo veoma dobro. Hit smo prvenstva, treći na tabeli, a 12 igrača je ispod 19 godine, pet ispod 21 godine... Upisali smo sedam pobjeda u nizu, ali ne zanosimo se. Želimo da prodamo neke igrače, tu su Halilović, Hajrić i drugi. Kada igrate dobar nogomet ti momci dobijaju samopouzdanje i izlože se. Italijani mnogo prate ligu, dolazi tu mnogo skauta, mnogo je zanimanja klubova i to i jeste cilj", priča Bašić na početku razgovora za SportSport.ba.

Radio je u našoj zemlji sa velikim uspjehom, ali ističe da se trenerski posao u našoj zemlji i Slovenije ne može uporediti.

"Tako smo blizu, a tako daleko. U Sloveniji tener radi svoj posao bez pritiska, tek sam evo sada došao da kažem sebi. U BiH sam radio ako trener 12 godina, u dva navrata sam htio prekinuti karijeru. Sve je kod nas bitno u fudbalu osim fudbala, te stvari te ubijaju, a ne možeš utjecati na njih. To me otjeralo iz BiH, iako su moja posljednja dva kluba Metalleghe i Tuzla City privatni klubovi i neovisni. Nažalost, te neke stvari su me otjerale, iako volim svoju zemlju. Ljudi oko nogometa čine sve da normalni ljudi moraju tražiti hljeb negdje drugdje".

Dao je svoj komentar i na stanje u bh. fudbalu.

"Prošao sam Omladinsku Premijer ligu, bio sam tri puta asistent, u Prvoj ligi FBiH 15 godina, omladinskoj i seniorskoj, te sam za 34 godine stekao dosta iskustva. Ide naprijed, ali jako sporo. Idemo kao nekakav puž, a ona kućica što je puž nosi je tonama teška. Nedostaje plan i program rada. Imam priliku da obilazim seminare, sada sam bio na jednom vrhunskom u Njemačkoj gdje ljudi kažu kada nešto ne valja da ne valja i da se ide to popraviti. U BIH su popadale sve norme vrijednosti, stručni ljudi se ne pitaju gotovo ništa. Mi u klubu, dakle drugoj ligi Slovenije želimo sada uvesti GPS trackere, a u BiH to će jedan klub da košta 15. 000 eura. To je nikakva investicija za klubove, da vidimo koliko igrači trče, te da ubrzamo Premijer ligu. Ljudi su to imali prije 20 godina, a mi još ne. Kasnimo jako puno na tom polju, a ogromni su pritisci na trenee. Sve je nekako okolo, sve je bitno osim stručnog rada, umjesto da dignemo ligu na svim poljima".

Definitivno za Bašića možemo reći da je bio jedan od trenera koji su definitivno bez dlake za jeziku. Postao je zbog toga vrlo često 'meta' novinara, ali i navijača širom bh. stadiona.

"Ova država voli poslušne, odnosno one koji klimaju glavom. Uvijek sam bio neovisan, imao sam firmu 12 godina i nisam bio ovisan o ljudima koji žele nešto da ti nametnu, a nemaju veze o fudbalu. U NK Travnik sam dobio priliku sa 28 godina, zahvalan sam im na tome, ali sam isto tako nakon godinu dana prozvao Upravu da napusti klub i znao sam da će me ti ljudi sklonuti. Meni je bio bitan klub, igrači i nisam htio da šutim. Imao sam mnogo problema zbog toga, prošao sam pakao, ali uvijek bio srčan i iskren, te pošten. Travnik sam preuzeo 2012. godine sa mladom ekipom, dobijali smo Želju i Sarajevo, te sam uvijek napadao i htio posjed lopte. I tada sam govorio o visokom presingu i tranzicijama, a Metalleghe je imalo posjed lopte više nego Zrinjski. U BiH nema puno iskreni ljudi. Metalleghe sam napustio zbog političkih stvari i rekao da se sa mnom ne može niko igrati. Imam svoje ime i prezime, ovo mi je četvrti klub i u svakom sam ostvario uspjeh. Momci su spremni da poginu za mene i to dovoljno govori".

Složio se sa našom konstatacijom da klubovi u BiH teško se odlučuju za mlade trenere.

"Iskreno, volim da se družim sa starijim kolegama. Oni imaju iskustva, a nas mlađe zovu laptop treneri. Nisam taj tip, volim savjet od starijih trenera... Sa 27 godina sam dobio priliku u Premijer ligi i to će ostati kao rekord u narednih sto godina jer mladi ludi ne dobijaju šansu. I sam se pitam zašto postoji strah staviti npr. jednog Nermina Bašića. Ako želimo da idemo sa vremenom i da nešto probamo to moramo uraditi. U Sloveniji i Njemačkoj je to normalno, kod nas se vrte jedni te isti. Spreman sam da kažem velikom klubu da ću vratiti novac ukoliko ne ostvarim što smo dogovorili. Toliko imam samopouzdanja i živim za klub koji ima armiju navijača. Neka i pritiska, to je normalno, želim samo dobar teren i borbu za titulu. Dvanaest gdoina radim kao trener i onda kaže neko mlad si, treba ti iskustva. Ne znam da li će se to nekada promijeniti.

Sa pravim radom se sve može. Treba tu kontinuitet. Problem je jedan. Ne može samo Željo biti, dobar ili Sarajevo, Zrinjski... Od 12 klubova deset mora biti na top nivou, trener na niovu. Ne možete od deset utakmica odigrati dvije. Osamdeset posto ekipa dođe na Koševo da se brani... Englezi su zbog tv prava i novca rekli 'ako hoćete pare niko ne smije da se brani. Samo gas i to je to'. Trebamo napraviti to da ljudi koji dođu na stadion nešto vidi. Volim da moja ekipa primi pet komada, ali da sam stao na 40 metara i nešto pokušao. To je moja filozofija, nijednu utakmicu moju ne možete naći da sam parkirao autobus pred gol i branio se".

Izdvojio je jednu utakmica iz svoje karijere u BiH koje su mu ostale u veoma negativnom sjećanju. Razmišljao je da napusti trenerski posao. Priznaje da nerado priča o tome.

"Protiv Krupe sam otišao sa press konferencije. To je bila makljaža, po prvi put nisam čestitao kolegama na pobjedi i nisam želio da ih gledam. Podnio sam to teško, vidio igrače kako plaču... Metalleghe je bio najveća senzacija, a onda te prve komšije šikaniraju. Razmišljao sam tada da napustim sve, a bilo je dosta utakmica koje sam prešutio, a bio sam izmasakriran. Znate kada vam viša sila ne da se pokažete, a ne dao Bog da kažu da vrijediš pa da te malo i poguramo. Teško je pričati o tome, bilo je zaista svega. Čovjek sam koji nema dlake na jeziku i svakome u lice mogu sve reći. U svojoj karijeri sam otjerao 7-8 igrača, poderao im ugovore i otjerao ih. Veći sam čovjek od njih, a u medijima nikad nisam govorio o njima. Bili su nemoralni i tada sam se uvjerio da u bh. nogometu ima svega".

U turbulentnom poslu kakav je svakako trenerski, ipak izdvaja i neke pozitivne stvari.

"Mogu samo reći to je ta uakmica, jer nijednom periodu nisam se osjećao ono normalno. Uvijek tu pritisak. Ovo prvi put kažem. Utakmica Sarajevo - Metalleghe je trebala biti posljednja na klupi Metalleghea za mene i to sam rekao svojim momcima. Slavili smo i to je moja najveća pobjeda. FK Sarajevo je veliki klub, na Koševu ne dobija svako, a ja nisam htio da odem iz kluba nakon svega. Odlučio sam da malo produžim tu agoniju, a poslije utakmice sam se osjećao kao najbogatiji čovjek na svijetu. Nisam pobijedio samo utakmicu, već sam pobijedio nepravdu, politiku i te neke druge stvari. Jednostavno sve".

Riječi hvale imao je za atmosferu koja vlada na utakmicama FK Željezničar. Priznaje da se naježio na navijanje popularnih Manijaka.

"Najviše sam uvijek volio gostujuće terene. Grbavica je specifična. Zadnji put kada smo igrali tamo Želju je vodio Slavko Petrović, a po prvi put sam se naježio na nekoj utakmici. To se teško može opisati. Dođeš da pobijediš ljude, a najtežiš se na tu pjesmu kao gostujući trener. Zaista sam se osjećao divno".

Na adresu NK Radomlje pristizale su ponude klubova koji na svojoj klupi žele upravo Bašića. Ipak, on stoji na zemlji, ali vjeruje u sebe i svoje znanje.

"Realan sam dečko. Imao sam ponuda iz Prve lige Slovenije, ali imam ugovor sa NK Radomlje i obeštećene je ogromno. Znam da je teško kao što je Ćiro rekao iz Turbeta doći do bilo čega, nama je teško i do Sarajeva, a kamoli Slovenije ili Njemačke. Evropa mi nije toliki cilj, a bilo je i poziva iz BiH. Međutim, ništa ozbiljno, u Sloveniji se osjećam prelijepo. Mijenjao bih to samo za veliki bh. klub koji se bori za titule. Novac me ne interesuje, samo me zanima uspjeh i da dokažemo da mladi treneri mogu donijeti evropski trend. Vidim da je u Evropi dosta teško, nas iz BiH ne gledaju ozbiljni. Ja sam jedini stranac u Sloveniji i tu je teško, te je i to neki uspjeh", dodao je Bašić na kraju razgvora za SportSport.ba.

"