Diego je božanstvo, Leo to može postati · Riječ, dvije...

Argentina, Hrvatska, Maroko i Francuska su ostali u igri za naslov svjetskog prvaka. Četiri reprezentacije, a samo jedna će na kraju biti pobjednik. Ostale tri će se moći pohvaliti dobrim nastupom i to je to.

Pritisak je ogroman, vjerovatno najveći na Argentini, odnosno Lionela Messija - čovjeka koji je obilježio jednu fudbalsku eru. Mnogi će reći, najbolji svih vremena. Osvojio je u klupskom fudbalu sve što se može osvojiti, ne tako davno osvojio je i prvenstvo Južne Amerike.

Njegove brojke su nevjerovatne, zapravo ne mogu se porediti sa brojkama nijednog argentinskog fudbalera. No, i pored toga, u očima Argentinaca, Messi nije najveći.

Zapravo, Messi je i pored nevjerovatnih fudbalskih dostignuća za većinu Argentinaca još uvijek samo najbolji svih vremena nakon Diega Maradone. Duh "Malog zelenog" prati ga kroz čitavu karijeru i šta god da je napravio nije uspio izaći iz sjene velikog Diega. Bar u očima Argentinaca.

Nije pravedno, složit ćemo se, no nekako se čini da upravo na ovogodišnjem Mundijalu Messi ima priliku, ako ništa drugo, da u očima svojih sunarodnjaka, kojima fudbal nije najvažnija sporedna stvar na svijetu, nego religija, postane najbolji svih vremena uz Maradonu. Veći neće biti nikada, ali ukoliko se Argentina okiti naslovom svjetskog prvaka, barem će stati u istu ravan sa velikim Diegom.

Ogroman je pritisak na Messiju. Vjerovatno je i on svjestan toga. Nacija, koja obožava fudbal, očekuje samo jedno, naslov svjetskog prvaka, treći u historiji, a prvi nakon 1986. godine.

Upravo je ta godina, odnosno Mundijal u Meksiku, Maradonu napravio besmrtnim. Fudbal je te sada davne 1986. bio malo drugačiji sport. Fudbaleri nisu bili zaštićeni, crveni kartoni su se dodjeljivali uglavnom kada igrač jedne selekcije onesposobi igrača druge za igru. "Lomili" su Diega u Meksiku, ali nisu ga uspjeli slomiti.

"Mali zeleni" je praktično sam tada Gaučose doveo na krov svijeta. I legenda je rođena. Istina, imao je Diego pomoć, prije svega od Jorge Valdana i Jorge Burruchage, no on je bio taj koji je riješavao mečeve. Pogotkom, asistencijom, nekom čarolijom do tada neviđenom, pa i onom "Božjom rukom" u duelu sa Engleskom ili onim nevjerovatnim solo prodorom i pogotkom protiv istog protivnika.

Diego je Argentincima božanstvo, a s Messijem se nisu mogli identificirati

Zemlja fudbala, a Argentina to jeste, dobila je svog heroja i bez obzira na sve što je nakon toga napravio Diego, a bilo je fenomenalnih stvari na terenu, ali i onih koji u najmanju ruku nisu za pohvalu (konzumiranje kokaina, "pad" na doping testu na Mundijalu u SAD-u) za Argentince je bio jedan jedini.

U svakom narednom vođi generacije tražili su Diega. Pokušavali su ga pronaći u Aimaru ili Riquelmeu, no ostajali su kratkih rukava. A, onda se u Španiji pojavio Leo. Dječak, koji je sa 13 godina napustio Argentinu "eksplodirao" je u Španiji.

No, nisu se Argentinci, pogotovo na početku njegove karijere, mogli identificirati s njim i bez obzira na nevjerovatne igre, talenat koji je posjedovao, bio je samo mladić koji igra u Evropi. 

A, s druge strane, Diego je odrastao u slamu (naselje u kojem pretežno žive pripadnici niže klase), od ničega je stigao na krov svijeta. Osim fudbalskog znanja Diego je imao i ono "nešto" - karizmu, nazovite to kako hoćete, pa su se Argentinci s njim lako identificirali. Za njih je tada, odnosno 1986. a i sada, zapravo poput Boga i zato su u svakom drugom tražili njegovog nasljednika.

Ali, kako su prolazile godine, tako je i Messi svojih sunarodnjacima postajao sve bliži, bez obzira na sve gore rečeno, a danas ima priliku da u njihovim očima postane poput Diega. Dvije utakmice ga dijele od toga. Situacija je nekako slična onoj iz 1986.

Dobro, Messi ipak sa sobom ima u timu bolje igrače nego li ih je imao Diego, ali Leo "nosi" Gaučose na ovom Mundijalu. I pored ogromnog pritiska, mnogo većeg nego kada je igrao u Barceloni i PSG-u, čarobnjak iz Rosarija, briljira. Bez njega Argentinci bi davno bili kod kuće.

Dobio je posljednju priliku, onu 2014. u Brazilu, kada je Argentina izgubila u finalu od Njemačke, nije iskoristio. Nova je tu, a da li će u očima sunarodnjaka ostati samo najbolji nakon Diega ili će se njihova imena spominjati u istoj rečenici, zavisi upravo od Messija. Sve oči fudbalskog svijeta gledaju u njega.