Dimitrije Injac: Štiliću se nisu poklopile neke stvari, a Handžić je samo trebao biti strpljiviji

Nekadašnji igrač lukavičke Slavije i Lecha za SportSport.ba

Kada je vjerovatno najuspješnija generacija Lecha remijem protiv Juventusa na novom stadionu ovoga kluba (1:1) obezbijedila prolaz u knock-out fazu Evropske lige u sezoni 2010/2011, Dimitrije Injac, tadašnji veznjak Lecha dobio je nadimak Lanzafame.

Dimitrije Injac: Štiliću se nisu poklopile neke stvari, a Handžić je samo trebao biti strpljiviji
Dimitrije Injac prvi je iz bh. Premijer lige otišao u Lech Poznan: Kasnije je tamo igrala kolonija igrača iz BiH, a vrhunac su doživjeli pobjedom nad Manchester Cityjem i eliminiracijom Juventusa u Evropskoj ligi

Lanzafame je bio nekakav igrač Juventusa, kratkotrajnog daha, ali mu je prezime nekako zvučalo šarmantno. Baš kao i Dimi, čovjek koji je najavio najzedu bh. igrača u Lech iz Poznana.

Kada smo nedavno pitali Samira Muratovića ima li kakav igrač iz BiH interesantan da bi mogao igrati u Sturmu, a budući da se naš legendarni igrač bavi sada skautingom, odgovorio nam je da mora biti jako oprezan jer želi da taj igrač kojeg bi eventualno doveo bude preporuka za ostale.

Injac je prije svega bio odlična preporuka za Semira Štilića koji je svojim igrama ponio epitet najboljeg stranca koji je igrao u poljskoj Ekstraklasi ikada. Kasnije je Štilić preporučio Burića, Handžića, Salčinovića...

Cimer sa Štilićem

"Kada je došao ja sam bio tu već i pošto je Semir bio mlad, ja sam dobio zadatak da ga uvedem praktično u novu sredinu, da mu olakšam period aklimatizacije. Bili smo cimeri. I to mi je jedna vrsta satisfakcije, da sam pomogao u izgradnji jedne dobre karijere", našalio se Injac na početku razgovora za SportSport.ba.

Prvi si došao u Lech iz Slavije iz Istočnog Sarajeva. Čitav tvoj put je vrlo zanimljiv. Kako si upće dospio u Lech, s obzirom da nisi bio član ni Želje ni Sarajeva odakle igrači obično najlakše nađu put do inozemstva?

"Igrao sam dvije godine u Slaviji, stvarno jako dobre dvije godine. I imao sam ponude da potpišem ugovor u Ukrajini, direktno, bez probe. Nekoliko ponuda sam dobio otamo, nekako nisam se želio zalijetati. Onda je u ljeto 2007. stigla ponuda da idem u Lech na probu. Za Lech sam čuo skoro kao klinac. Zvezda je igrala kvalifikacije za Ligu prvaka i takmičio se tada i Lech. Brzo sam uvidio da se radi o velikom klubu u Poljskoj. Trebao sam ostati tamo sedam dana, ali već nakon dva treninga, dva dana, trener Frantiszek Smuda rekao mi je "to je to, to tražim." Kasnije nas je u Lechu bilo mnogo, prava mala kolonija, a ja sam eto stigao i prije Đurđevića koji je najiskusniji i koji je sada bio trener i smatra se legendom kluba."

Danas kada više nisi aktivni fudbaler je li ti žao što si možda prerano završio karijeru. Je li se moglo još?

"Žao mi je možda samo što sam napravio krivi potez kada su mi u Lechu sa 32 godine ponudili novi ugovor na tri godine. Iz ove perspektive to je bila greška, ali dosta je stvari uvjetovalo da donesem takvu odluku. Imaš 32 godine i gledaš šta ti je u tom trenutku najbolje, ne razmišljaš na koliko ti daju ugovor... Moglo je sve bolje ispasti, ali ispalo je tako, to je sudbina. Vagao sam, vagao i onda na kraju odlučio otići u Poloniju iz Varšave koja je bila odličan klub. Potpisao sam na dvije godine, ali već nakon godinu klub se maltene raspao... Međutim, nije mi žao što ne igram više. Igrao sam do 35. godine, doživio mnogo lijepih trenutaka"

Danas živiš na relaciji Srbija - Poljska. Čime se trenutno baviš?

"Trenutno sam još u dilemi da li da se školujem za trenera, ispolažem što je potrebno za licence ili da se posvetim menadžerskom poslu. Zasad pomalo se bavim ovim drugim jer imam jako mnogo kontakata koje sam uspostavio tokom karijere, a bit će ih još kada prestanu igrati još neki igrači sa kojima sam zajedno igrao i koje znam. Želim ostati u fudbalu, ali smatram da je trenerski posao stresniji od menadžerskog. Ovako, stalno si na telefonu, ali kada ubodeš sa dva-tri igrača onda nema zime."

Preporuka Zorana Rajovića

Pa ima li kakvih interesantnih igrača? Menadžerski posao možda jeste manje zahtjevan od trenerskog, ali valja iskopati igrača.

"Dobre relacije su najbitnije, ali mislim da se može pronaći kvalitetnih igrača i da se može od ovoga živjeti ako upadne s vremena na vrijeme dobar igrač. A ima, uvijek ima zanimljivih fudbalera. Filip Mladenović je recimo jedan takav, iz Borca iz Čačka došao je u Zvezdu. Sada je u Lechiji Gdansk, lijevi bek, bivši reprezentativac."

Kad smo već kod menadžera, kako si uopće dospio svojevremeno u Slaviju? Pretpostavka je da je srbijasnaka liga jača od Premijer lige BiH?

"Pa šta znam, tada možda i nije bila jača, igralo je ekstra dobrih igrača tada u BiH, izlazilo se u Evropu, bilježili neki rezultati. Biula je propraćena. Ja sam zapravo ponikao u Vojvodini, kao dječak sam igrao jako dobro i to mi je jedna od stvari zbog kojih mi je najviše žao, ali dobro na kraju možda je bolje ispalo. Bio sam pet godina igrač Vojvodine, ali stalno su me slali na posudbu. U nekoliko navrata bio sam u Bečeju.

I onda se u jednom trenutku Dragan Radović tadašnji trener raspitivao za moje usluge. Bilo je to na preporuku Zorana Rajovića s kojim se znam iz perioda kada je igrao za Vojvodinu. On me je pohvalio, a Radović je tražio igrača mojih karakteristika i došao sam. Nisam se uopće dvoumio niti to smatrao korakom unazad. Na kraju krajeva taj potez se iz ove perspektive može smatrati odličnim."

Šta pamtiš iz tog perioda? Ko ti je od igrača ostao najviše urezan u sjećanje.

"Tada je sa mnom u Slaviji igrao Sretko Vuksanović, on je bio istinski majstor, ali bilo je zaista tada jako dobrih igrača po čitavoj ligi. Sjećam se da je Široki u to vrijeme bio najbolji, svakako i Željo i Sarajevo, u Zrinjskom je prethodno igrao Modrić... Sjećam se i utakmice u Lukavici kada smo igrali sa Željom i kada je ušao Edin Džeko. Bila je magla, ružno vrijeme, a završilo je 0:0. Otad, vjerujem da je bh. liga napredovala infrastruktorom, ali čini mi se da je bilo puno boljih igrača tada."

Ipak, u Lechu si doživio istinski vrhunac karijere. Igrali ste dvije godine zaredom u Evropi kao "navijeni", imali strašnu ekipu. Kako je bilo igrati prvo u Lukavici, a potom protiv Juventusa, Manchester Cityja...

"To su bile dvije najbolje sezone, prva kada smo igrali s CSKA, Udineseom i druga kada smo eliminirali Juventus u grupnoj fazi. Mislim da se niko u klubu tome nije nadao, niti smo imali ikakva očekivanja, ni mi ni ljudi u upravi. Željeli smo u tim utakmicama da uživamo. I tako, rasterećeni, uspjeli smo ostvariti izuzetne rezultate. Dobili smo Manchester City, a danas se tom činjenicom malo ko može pohvaliti. U karijeri City dobiješ jednom, ili nijednom.

Poziv za reprezentaciju

Sjećaš li se neke posebne anegdote iz te sezone?

"Dobro se sjećam da sam tada sa Štilom bio na vezi kada smo pratili izvlačenje grupne faze. I ostale su bile dvije potencijalne grupe u koju je mogao Lech upasti, jedna naoko slabija i ova sa Juventusom, Cityjem i Salzburgom. Znam da sam ja priželjkivao ovu slabiju grupu gdje se mogao otkinuti pokoji bod a to automatski znači veće premije. Štilić je bio mlad, pun elana i premije mu nisu bile priritet nego je htio da igramo s ovim velikanima kako bi mogao pokazati svoj kvalitet. Želio je da se dokaže protiv jačih protivnika. Sjećam se i da sam nakon te pretposljednje čuvene utakmice s Juventusom u grupi, kada smo već bili obezbijedili plasman u natrednu rundu dobio i poziv za reprezentaciju Srbije. Bio je predivan osjećaj. Tada smo harali i zaista bili u fokusu evropske fudbalske javnosti."

Spomenuo si Štilića kojeg ne pamtiš iz Premijer lige BiH, ali sam kažeš da ste od njegovog prvog dana sve vrijeme bili zajedno. Šta je po tvom mišljenju nedostajalo da napravi karijeru dostojnu njegovog talenta i majstorstva.

"Kada je stigao, vrlo brzo se adaptirao i počeo je igrati odlično. Odgovarao mu je trener, sistem, ambijent. I kako je igrao sve bolje i bolje, tako su se u Lechu povećavali apetiti. Znam pouzdano da je imao dvije dobre ponude iz liga petice, od ekipa koje su igrale Ligu prvaka, ali su u klubu očekivali da vremenom mogu za njega uzeti veći novac. Ne znam, jednostavno neke stvari nisu se poklopile u njegovom slučaju. Mogao je napraviti neuporedivo bolju karijeru, ali tu nema pravila. Nekome se posreći, nekome ne..."

Štilić je još nešto i napravio, ostavio trag, što se ne može reći za Harisa Handžića. Postoji priča da je po dolasku u Lech "jeo" loptu?

"Mogu da budem svjedok toga i da potvrdim. Kada je došao bio je najbolji na testiranju, odigrao vrhunski u pripremnim utakmicama, postizao je golove, ali je njegov najveći problem što u tim godinama nije bio dovoljno strpljiv. Tada smo imali ekipu koja se borila za titulu, strašan tim. I u napadu su igrali Lewandowski i Peruanac Rengifo. Trener Smuda, logično je njima davao veću minutažu. Na kraju te sezone nismo bili prvaci, Lewandowski je otišao, Rengifo je ostao iako je i on trebao otići, a u Handžiću je nešto prelomilo da i on ode."

Spomenuo si Smudu, koji je u Poljskoj legenda. On te dočekao u Lechu i ispoštovao još dosta igrača s ovih prostora. Ko je još od trenera imao utjecaj na tvoju karijeru?

"Smuda je definitivno broj jedan. Nismo s njim uzeli te godine titulu kada smo igrali najljepše, ali jesmo godinu poslije sa Zielinskim i to na podlozi koju je napravio Smuda. Vrhunac u igri dostigli smo za vrijeme Jose Mari Bakera. S njim je bilo zanimljivo jer je preferirao poseban stil s obzirom na karijeru u Barceloni.

Kao defanzivni veznjak nisi postigao mnogo golova, ali koji god da bi dao to je bio Eurogol. Postigao si gol Manchester Cityju, ali pretpostavljam da ti je najdraži onaj protiv Wisle, jedan od najboljih svih vremena u Ekstraklasi?

"Taj gol protiv Wisle je ljepši, bez daljnjeg, ali najdraži gol koji sam zabio je taj Cityju. Ta pobjeda tada protiv tima sa Silvom, Kompanyjem, Vieirom, Zabaletom, Adebayorom i ostalima, Mancinijem na klupi, je bila zaista nestvarna i predraga."

Otkako si otišao iz Slavije nisi više dolazio u Sarajevo?

"Nisam zaista nijednom da sam došao s namjerom, ali dolazim što skorije, obećavam. Imam tu mnogo prijatelja i dugo se kanim da jednu zimu dođem, zaista imam kome. Skoro sam bio sa starom družinom, našli smo se u Poljskoj, falio je samo Vojo Ubiparip, ali treba doći i u Sarajevo."

Dimitrije Injac, uvijek pristupačan, drag, elokventan...

Komentari (0)

Ostalo još 1500 karaktera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.