Dobitna formula kako postići gol u Ligi prvaka

Najkvalitetniji fudbal, najbolji igrači i najbolji timovi bore se za osvajanje prestižnog "Klempe".

Na tom nivou fudbalske igre moguće je izvući milion statičkih podataka koji na matematički način seciraju, inače, jednu veoma jednostavnu igru.

Upravo to radi UEFA. Svake godine, na dan finala Lige prvaka, krovna kuća evropskog fudbala skupi na jednom mjestu trenere, bivše igrače i analitičare kako bi se osvrnuli na sezonu na zalasku, te vidjeti trendove, paterne, dešavanja i razvoj, ali i zabrinjavajuće znakove kojima ide fudbal.

To je tehnički komitet UEFA-e, te je sastavljen od fudbalski eksperata sa svih kontinenta, a u komitetu su se prethodnih godina nalazila imena poput Ryana Giggsa, Roberta Martineza, Cristiana Chivua, kao i selektora engleske reprezentacije Garetha Southgatea, dok logističku i statističku podršku pruža kompanija Stats Zone. Zajedno, analiziraju prethodnu sezonu, te daju predikcije kako će se u budućnosti mijenjati fudbal.

Prije nekoliko mjeseci, UEFA je objavila izvještaj sastanka, koji, mora se priznati nije prilagođen za širu javnost, s obzirom na to da se većinski sastoji od grafikona, čistih matematičkih podataka i statistika, te je više prilagođen klupskim statističarima.

Veliki aspekt stavlja se na način na koji timovi u Ligi prvaka, prvenstveno u knock - out fazi postižu golove, te na koji način usmjeravaju svoju energiju prema postizanju istih.

Posljednjih sezona jedan od glavnih čimbenika u postizanju golova je igranje visokog presinga, taktike koja je naslijedila tika - taku.

Brzina, pasovi i ukradene lopte

U posljednjoj deceniji dva načina fudbalske igre su bila izdvojena na vrhu. Prva taktika je igra orijentirana na veliki broj pasova, odnosno filozofija Pepa Guardiole, koji je ovaj sistem igre doveo gotovo do savršenstva.

S druge strane, Jurgen Klopp je usavršio igru visokog presinga, visokog intenziteta, te veliki naglasak stavlja na brzi povratak posjeda nakon gubitka istog. 

Dvije različite filozofije, orkestar Pepa Guardiole i heavy metal Jurgena Kloppa.

"Vidimo evoluciju u fudbalskoj igri", bile su riječi Fabija Capelle, bivšeg trenera Real Madrida, nakon finala Lige Prvaka 2017. godine. "Timovi koji igraju na posjed lopte kao Barcelona ulaze u probleme danas, te se muče. Ali to je normalno".

Capello je tad bio u pravu. Od tada, više od pola golova u ovom takmičenju pada iz tzv. visokog presinga, odnosno brzog osvajanja i vraćanje lopte u svoj posjed što bliže golu protivnika.

U isto vrijeme, potpuno logično, opao je broj golova iz direktne igre, odnosno od građenja napada iz zadnje linije.

No, UEFA ipak naglašava da sve brojeve treba čitati u pravom kontekstu. Prije svega, veliki broj timova koji igra na visoki pressing teži da uspori igru nakon postignutog gola ili dva, kako bi prvenstveno igrači sačuvali energiju, ali i uspostavili kontrolu nad mečom, te ga uspavali.

Visoki pressing stavlja i veći pritisak na protivničku odbranu i protivničke igrače, s obzirom na to da ostavlja manje vremena za razmišljanje o narednom potezu i/ili dodavanju. Zbog toga ne čudi ni podatak da je prošle sezone u knock - out fazi Lige prvaka postignuto čak šest golova koji su produkt greške protivničke odbrane koja se nalazila pod pressingom.

Jedan od poklonika visokog pressinga je bivši trener Juventusa Massimiliano Allegri, koji je rekao da se divi načinu na koji je Jurgen Klopp uigrao Liverpool, te napravio veoma brze kontranapade. "Sedam sekundi da postignu gol", rekao je.

Allegri je u pravu. Dvije godine zaredom Liverpool je bio učesnik finala Lige prvaka, a prošle sezone Redsi su isto takmičenje i osvojili. U prosjeku, u prethodne dvije sezone u Ligi prvaka Liverpoolu je trebalo 7.6 sekundi da uzmu loptu od protivnika i postignu gol.

Još jedan od velikih faktora pri postizanju brzih golova je i broj pasova. Liverpool koristeći sjajni bekovski tandem sastavljen od Arnolda i Robertsona, dugim loptama preskače protivničku odbranbenu liniju, te promjenom strane terena dolazi u izgledne šanse. Redsi tako, statistički gledano, prije svakog gola odigraju 2.51 pas, nakon što uzmu loptu protivniku.

U tom slučaju, u faktor za postizanje golova ulazi i brzina, te je ona naravno jedan od najbitnijih faktora. No, u posljednjih par sezona vrijeme koje je potrebno da se postigne gol od trenutka uzimanje lopte se zapravo povećalo. Prije tri godine ekipe bi protivničku mrežu zatresle nakon 10.58 sekundi, dok su prošle sezone to radile nakon 12.50 sekundi.

No, broj pasova se nije puno promijenio, odnosno ostaje prosječno na četiri, te možemo zaključiti da je preciznost prilikom dodavanja donekle bitnija od brzine.

Slobodni udarci nisu toliko strašni

Lionel Messi je prošle sezone sjajnim slobodnim udarcem u polufinalu Lige prvaka podigao Nou Camp na noge, a igrače Liverpoola ostavio u čudu. Argentinčev gol iz slobodnjak je ostao jedan od najupečatljivijih momenata prošle sezone, ali je ujedno i rijetkost.

Direktni šutevi iz slobodnih udaraca djeluju veoma opasno, no statistika kaže drugačije.

U knock - out fazi Lige prvaka prošle sezone postignuta su samo tri takva gola. Sezonu prije, od četvrtfinala pa nadalje niti jedan gol nije postignut iz direktnog šuta slobodnog udarca.

UEFA ima teoriju, te u njoj smatraju da nije problem u lošoj tehnici izvođenja istih, nego da su golmani bolje upoznati s načinom na koji izvođači izvode slobodnjake, te znaju gdje će igrač vjerojatno šutirati, što poveća šanse za odbranu.

Šta je s kornerima?

Do 2018. godine UEFA je smatrala da je broj golova iz kornera sve manji, te da nije validna opcija za postizanje gola. Svega 7% golova postignuto je nakon izvedenog udarca iz kuta.

Analitičari najboljih evropskih timova nisu bili iznenađeni tom statistikom.

Chris Anderson i David Sally su u svojoj knjizi "Igra brojeva" napisali da su korneri uvijek bili neefektivan način za postizanje golova.

Ipak, prošle sezone desilo se nešto čudno, broj golova iz kornera se drastično povećao. Ekipe su u knock out fazi nakon udarca iz kuta čak 14 puta tresle protivničku mrežu. Kao razlog tome može se vidjeti promjena u taktici kad se napada korner. Napadačka ekipa čini sve da bi zaustavila odbranbenu ekipu u pokušaju markiranja glavnog "skakača" momčadi.

"Cut-back golovi"

S ovakvim načinom postizanja golova upoznati su svi koji su igrali FIFA-u ili PES. Protivnik prođe sa strane, te se s igračem ušeta u peterac, a kada očekujete da će šutirati, on se odlučuje za pas prema sredini kaznenog prostora, te šutira za siguran gol.

Ovakav način postizanja golova u stvarnom životu preferira Manchester City, a i ostale ekipe u Ligi prvaka sesve više okreću istom. U posljednje dvije sezone više od četvrtine golova u četvrtfinalu Lige prvaka ili dalje je postignuto na ovaj ili sličan način.

Naravno, odbrane u fudbalu su postale dosta bolje, te je na playmakeru da razvuče protivničku odbranu, a nakon toga se otvara prijetnja povratne lopte nazad za igrača koji utrčava na otvoren šut.

Na kraju, kako postići gol u Ligi prvaka?

Osvojite loptu visoko na protivničkoj polovini, uradite maksimalno četiri pasa u 12 sekundi, raširite teren loptu i napravite povratni pas prema vrhu kaznenog prostora.