Dražan Melo: S Ognjenom Todorovićem zbijam šale i na njegov i na svoj račun · Intervju

Prvenstveno je poznat po tome što je svojevremeno bio jedan od boljih futsal golmana na ovim prostorima.

"Moja sportska priča počinje još tamo, prije rata", prisjeća se Dražan. "Bio sam član pionira i kadeta Veleža, a onda je buknuo rat. Te 1993. godine, u onim teškim vremenima, bilježim i nastupe za prvi tim HŠK Zrinjski u ondašnjoj hercegbosanskoj ligi. Poslije toga uslijedila je mala pauza, a onda sam se okrenuo malom nogometu. Četiri godine nastupao sam za MNK Karaku i Communicare s kojima sam bilježio sjajne rezultate. S Communicareom sam bio viceprvak države, a u tom periodu sam uspio skupiti i dosta osvojenih turnira i pregršt individualnih trofeja. Nije da se hvalim, ali tih trofeja je bilo, onako mašala" kroz smijeh nam govori Dražan.

Cijela obitelj je sportska?

"Tako je. Pokojni stric je također bio sjajan golman, tako kažu oni koji pamte, a ja nažalost nisam to stigao. Pokojni otac radio je upravo ovaj posao koji radim ja, a sestra je već dugo godina rukometni sudac i djelatnik, tako da uistinu mogu reći da dolazim iz sportske obitelji, obitelji kojoj je sport za stolom i za doručak, ručak i za večeru".

Ti se brineš da nogometašima Zrinjskog ne nedostaje baš ništa?

"Tako je. Eto, rekli smo i u najavi razgovora, sva oprema, kako za trening, tako i za utakmice, prolazi kroz moje ruke. Moja je briga to, a njihova da zabijaju golove i donose naslove", s ponosom će Melo čiji su vrat također okitile mnoge medalje za naslov prvaka Bosne i Hercegovine.

Cijeli grad te poznaje kao veliko spadalo, pravu mostarsku lisku, uvijek spremnog na dobru šalu. Kako momci reagiraju na tvoje zezancije, s kim si od njih u najboljem odnosu?

"Dobri su, odlični. Radi se odreda o sjajnim momcima, pravoj klapi, a ako već moram izdvojiti neke, onda bih prije svih spomenuo svog sugrađanina Peru Stojkića s kojim me veže prijateljski odnos još iz dana kada sam i ja bio aktivan na nogometnim i futsal terenima, a spomenuo bih još i Ognjena Todorovića, momka s kojim mogu baš sve. Od neke ozbiljne priče, pa do onog što nam bolje priliči, a to su podbadanja i konstantne šale, kako na njegov tako i na moj račun", govori Melo, jedan od onih koji je zadužen za sjajnu atmosferu na treninzima.

Ima li možda neka anegdota koju bi podijelio s čitateljima SportSport.ba?

"Iskreno, takvih anegdota je mnogo, ali velika većina nije za javnost", smije se Dražan. "Možda bih spomenuo to kako momci, u vrijeme slavlja, po svlačionici namjerno razbacuju opremu kud stignu jer znaju da mi je to rak rana. Znaju da će me to izbaciti iz takta i onda namjerno još više bacaju sve gdje im padne na pamet".

Poseban odnos imaš i sa kolegom po statusu među vratnicama, trenerom vratara Feđom Kulaglićem. Za vas dvojicu kažu da ste generatori dobre atmosfere u klubu?

"Prvo, Feđu i mene veže dugogodišnje prijateljstvo i veliko rivalstvo iz igračkih dana. Otkako smo tu u Zrinjskom, on kao trener golmana, ja kao ekonom, taj odnos je evoluirao u konstantnu zezanciju, ono što mi kažemo " ložu" i zezanje koje naravno uvijek ostane u prihvatljivim granicama i koje je sjajno prihvaćeno u klubu. Ako mogu, ovim bih putem spomenuo i moje prijatelje, suigrače Silvija Bubala - Ćiju, Žanija Buhovca i Maku Ivankovića kojima sam puno toga dužan u životu, između ostalog i za ovaj posao koji radim i u kojem uživam", završio je razgovor za SportSport.ba živopisni Dražan Melo, jedan od sinonima Zrinjskog, čovjek koji se, kao što smo već rekli, brine da igračima nikad ništa ne nedostaje. I kojeg svi, od trenera preko igrača, poštuju i vole.