Dva dana, dva derbija, dva kontinenta i neka nova nogometna sila koju svi mrze

Bešiktaš je u derbiju prije osam dana savladao Basaksehir s 2:1 i ostavio trku za titulu otvorenom, pošto je sada Galatasaray lideru Basaksehiru došao na samo dva boda, dok je trećeplasirani Bešiktaš na minus osam od ekipe Edina Višće.

BBC je napravio reportažu u Turskoj i zaključio da je u Istanbulu nogomet mnogo više od najvažnije sporedne stvari na svijetu.

Nogomet u najvećem turskom gradu uvijek znači neku vrstu bolesti, strast i bol, ali se subotnja utakmica igrala u posebnim okolnostima, između dva vrlo različita kluba.

Istanbul prolazi kroz napeta, neizvjesna vremena. Nedavni rezultati lokalnih izbora pokazuju da je favorizirani kandidat predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana poražen u centru Truske, ali njegova vladajuća stranka odbila je prihvatiti ishod i naložila ponovno brojanje glasova.

Navijači Bešiktaša pjevali su na poziv Erdoganu da "preda vlast Ekremu Imamogluu", 'pobjedničkom' kandidatu koji je bio na utakmici i koji je sjedio pored predsjednika Bešiktaša.

To je Turska u kratkim crtama - politika i nogomet su isprepleteni, nema bijega. Što se tiče Basaksehira, lidera lige i nove vlasti na sceni, oni imaju bliske veze s Erdoganom.

Osnovan je 1990. godine kao amaterska ekipa, ubrzano se probijao kroz lige i prvi put je dosegao vrhunac u 2007. godini. Ipak, 2014. godine se znatno mijenja njihova sudbina. Tada su klub preuzeli poduzetnici bliski Erdoganovoj vladajućoj stranci AK.

Bivši selektor Turske Abdullah Avci imenovan je za menadžera, a Goksel Gumusdag je došao kao predsjednik kluba - oženjen je nećakinjom Erdoganove žene Emine.

Dok je Tottenham u martu pokrenuo klupske legende Paula Gascoignea i Davida Ginole za otvaranje novog stadiona, Basaksehir je osobno postavio Erdogana dok su u julu 2017. predstavili novi stadion sa 17.000 sjedećih mjesta.

Erdogan je zabio hat-trick u revijalnoj utakmici u 9:4 pobjedi svog tima. On je u toj utakmici nosio majicu broj 12 i mjesec dana kasnije izglasan je kao 12. predsjednik zemlje. Basaksehir je odao počast službenim povlačenjem broja.

Basaksehir je možda stigao do vrha turskog stola, ali mnogi vide svoju rutu kao umjetnu, oslanjajući se na vanjske investicije koje su platile nove igrače i novi stadion.

Njihova prosječna posjeta je oko 4.000, ali mnogi vjeruju da samo četvrtinu plaćaju gledatelji, a preostale ulaznice kupuju sponzori ili se dijele školama i ljudima koji žive na lokalnom području.

Njihov uspjeh zauzima suparničke pristaše, osobito one iz Besiktasa, kluba koji se ponosi time što je najstariji turski. Utemeljene su 1903. godine, a pred samom nacijom - Republika Turska je službeno proglašena 1923. godine.

"Cijeli sam život živio u Istanbulu i nikad nisam upoznao niti jednog navijača Basaksehira", kaže Cagri, pristaša Bešiktaša prije duela sa Basaksehirom.

"Ovo nije derbi, nikada neće biti. Oni su lažni klub i nemaju povijest. Nemam nikakvih osjećaja, živaca oko utakmice, ništa. Ovo je kao prijateljska utakmica", dodao je.

Ako je Basaksehir 'provladin' i 'pro-Erdoganski' klub, Bešiktaš se može smatrati suprotnim.

Na dan spomenute utakmice su uske krivudave ulice istanbulske četvrti Bešiktaš bile more crno-bijele boje. Svako ko nosi boju druge momčadi možda se našao na mjestu muke.

Postoji jedna posebno dramatična priča koja mnogo govori o politici Bešiktašove navijačke grupe Carsi .

Ono što je 2013. započelo kao manje mirne prosvjede protiv rušenja istanbulskog parka Taksim Gezi pretvorilo se u dugotrajne i opsežne protuvladine demonstracije.

Policija je koristila suzavac u pokušaju da rastjera protestante. U dugim, nasilnim sukobima koji su uslijedili, hiljade ljudi je povrijeđeno, a 22 osobe su poginule.

Kako su prosvjedi rasli u Istanbulu, pripadnici grupe Carsi dovukli su buldožer koji je ostao izvan tla Bešiktaša dok je bio u fazi obnove, i koristili ga kako bi odgurnuli policijske topove.

Krv je prolivena na ulicama Istanbula unazad stoljećima, a tek 2016., kada je vojni udar pokušao zbaciti Erdoganovu vladu i propao. Umrlo je više od 250 ljudi.

Ako Basaksehir može izdržati na vrhu, oni će postati tek šesti klub koji će osvojiti tursku ligu od 1959. godine. Bit će to povijesno postignuće, bez sumnje, ali samo će mali broj među milijunskim strastvenim navijačima u Istanbulu slaviti. I predsjednik Erdogan među njima.

Dan nakon meča Bešiktaš - Basaksehir, igrao se meč Fenerbahče - Galatasaray. Uz Bešiktaš najveći turski klubovi i najtrofejniji. Naravno, prvi derbi u Istanbulu i Turskoj, pa vjerovatno i jedan od najvećih u svijetu.

Četiri istanbulska kluba smještena su na evropskoj strani grada, ali morate uzeti trajekt preko Bosfora da biste došli u azijski dio gdje stanuje Fenerbahče. Dakle, na dva kontinenta se igraju dva derija u samo dva dana...

Fener je u najgoroj situaciji u posljednjih 20 godina, dok se preostala tri kluba bore za titulu. I u moru velikana, onaj mali, Erdoganov, najbliži je tituli. Kakav bi to samo uspjeh bio za Edina Višću i društvo, ali i prvog čovjeka Turske. Ali, jedno je sigurno, u Istanbulu nikada neće biti dosadno. Politika i nogomet, kao brat i sestra.