"Eto, baš je Duljević u Dresdenu počeo dobro igrati, jer ljepše spava i bolje jede" · Intervju

Vodeći Željezničar postao je mrzak svima onima koji ne simpatišu Željezničar, a najčešći "argument" ovih što ga ne vole je da "ništa nije zaslužio svojom sposobnošću, već isključivo zbog oca."

Ključni problem koji "mrzitelji" imaju s Osimom je što ga ne poznaju. Ne poznaju njegov način razmišljanja, nisu upoznati s načinom i metodama njegovog rada, karakterom, suštinom... Istina, kad imaš takvog oca, logično je da pokupiš neke sličnosti, ali samo oni koji su im bliski znaju koliko je Amar "svoj".

S Osimom mlađim, kao i starijim, teško je napraviti klasični razgovor. Kandidaturom za izbor selektora stavljen je u žižu medijske javnosti, ali priča uvijek može otići u drugom smjeru. Spomene se Muamer Svraka kao primjer za nešto, a onda se priča razvije...

"Reprezentacija je Svraku koštala bolje karijere, upropastila ga je jer je zaslužio da ga se pozove kada ga je trebalo pozvati. Dođe neki Svraka odavde, pa zabije gol. Omakne mu se? Pa onda opet zabije gol... Ne govorim to jer je bio iz Želje, momak je igrao za ekipu koja je prva. I to dobro igrao. Svojim igrama je zaslužio mjesto u reprezentaciji, zabio je 15 golova u sezoni sa mjesta odakle nije morao zabijati golove...Ali ne, čaršija uvjetuje da se umjesto njega pozove drugi igrač i kada se taj drugi proda onda ga prestaneš pozivati jer ne igra. I sad zato što ne pozivaš tog koji je ovome uzeo mjesto, odrekneš se i Svrake. To nije nimalo bilo korektno...

Ko god da bude novi selektor isključivi će mu cilj biti plasman na Euro. Koliko je bitno da se reprezentacija samo plasira na veliko takmičenje. Staje li tu sve i da li se treba zadovoljiti samo tim ciljem?

Ja selektorsku ulogu doživljavam mnogo ozbiljnije. Nije to čovjek koji poziva najbolje igrače, pod znacima navoda, uradi analizu, pripremi utakmicu...to je misija. Selektor treba da bude neko ko se brine o kompletnom fudbalu u jednoj državi. S te pozicije radiš za dobrobit fudbala. Naravno da plasman na veliko takmičenje gura naprijed sve, ali to nužno i ne mora biti slučaj. Mi smo se plasirali na Svjetsko prvenstvo u Brazil, ali nismo to iskoristili da krenemo naprijed, da poboljšamo uslove, da se pomaknemo. Malo se uradilo na organizaciji lige, ali nije se ljudima koji rade ovdje stavilo do znanja da njihov rad može biti valoriziran. Igraš, igraš, igraš i ništa. Sad nemamo ni previše igrača u dijaspori. Nismo zemlja sa 800 miliona stanovnika pa da imamo toliku dijasporu. Biće poneki igrač...

Imamo li materijala za crpit ozbiljne reprezentativce iz Premijer lige?

Evo uzmimo igrače koji igraju zadnjih nekoliko godina. Ima ih. Igrali za reprezentaciju i to igrali normalno. Vranješ je bio tu, otišao je s 20, nije sa 16. Džeko je drugo, on definitivno nije igrač za kojeg možeš reći da je ovdje formiran. Cocalić, Zukanović, Vršajević... Gdje je igrao Šunjić, gdje je igrao "mali" Cimirot, pa Duljević, gdje je Jahić igrao kad je igrao za reprezentaciju. Meni su Vršajevića iz Čelika nudili 2012. kaže dobar i na beku i na krilu. Rekoh šta će mi, imam i boljeg beka - Čolića i bolje krilo - Bešliju. Selimović je bolje krilo, dat će deset golova. Ode čovjek u Hajduk poslije, pa na Svjetsko prvenstvo, zabije tamo gol...Eto baš je Duljević u Dresdenu počeo dobro igrati, jer ljepše spava i bolje jede.

Koliko ustvari vlada kriva slika realnosti da je sve izvana bolje od ovoga ovdje.

To ste i vi novinari krivi! Dobrim dijelom. Zato što obraćate pažnju na tamo nekoga iz Zwollea. Pa vani imaš naših igrača koji u Želji ne bi mogli biti pojačanje. Igraju u boljoj ligi, to stoji, ali to nije razlog da se upinje za njih kao da su ne znam šta. Imaju neke druge stvari koje su bitne tu. Odnos, naboj, ljubav. Stavi mene da igram s boljim igračima, možda i ja postanem bolji. Daj da vidim mogu li napredovat. Kao što su i ovi napredovali kad su otišli da igraju sa boljim igračima. Daj odavde igraču da trenira 20 puta godišnje sa Džekom i vjerujte mi da će mu pomoći. Naučiš nešto u kontaktu s boljim igračima od sebe.

Sad je svima interesantan Jasmin Mešanović. Sad ti je interesantan jer je u Mariboru, a do prije pola godina bio tu. Šta je radio, mrljao ko i drugi. Niko pomislio na njega nije dok je ovdje bio...

Gledajući kvalitet igrača koji igraju za reprezentciju, koliko smo mi uopće kvalitetni? Godinama se vrte jedni te isti igrači.

Za utakmice kvalifikacija u rosteru imaš 23 igrača. Velike reprezentacije imaju 18 opcija, jer to je ko veliki klub, pa se razmišlja o svemu, šta ako ovo, pa ako ono...Onda gledaš da poklopiš sve opcije. Kod Mourinha je onaj na klupi jer je šesta opcija, kad se izdešava svašta nešto, pa onda ga koristiš. Kod nas, ali i uglavnom, trener ima 13-14 igrača na koje može računati. Prvi tim i dvije-tri rezerve koje možeš iskoristiti. A onda kada još malo analiztiraš mi imamo osam ili devet igrača, dva se "šlepaju". Uvijek fali ili stoper ili bek, vezni jedan, i krilo. Znači imaš u prvom timu igrače koji se "šlepaju", šta je tek sa svima ovima ostalima? I opet se onda vraćamo na isto: Jel to bitnije da sjedi na klupi igrač iz Lokerena, nego igrač odavde. Ti kad zovneš odavde nekog igrača nagrađuješ klub za njegov razvoj, onome gore je svejedno. Nije čak ni Lokerenu pretjerano drago.

Dobro ima li sad trenutno neko ko bi mogao biti otkrovenje u reprezentaciji, a da se nije o njemu pretjerano razmišljalo.

Zavisi to sve od mnogo faktora. Treba imati i sreće u određenom momentu. Svakako da je teže napadaču ako imaš tu Džeku, Kodru, Bajića...ali ako pozoveš, ne znam, Koljića, i ona Krupa će vidjeti da neko vrednuje taj njihov rad. Ako Hadžiahmetović sa 19 godina može igrati za reprezentaciju nećeš ga prodat za 500 hiljada nego bi ga prodao za milion. Pa će dobit Željo neke pare, pa će dobiti onaj naknadu za treniranje, pa će otići kupit nekog ko je dobar u Banovićima ili ćeš napraviti teren pa ćeš imati 100 djece više, doći će opet neki talenat. Zavrti se. A sad u reprezentaciji se vrti nekoliko igrača što igraju u dobrim ligama, ali od kojih ima boljih u Premijer ligi.

Koliko su i uslovi bitni da se uvjerimo da ovdje ima dobrih igrača. Željezničar je imao neslavne izlete protiv Hapoela i Maccabija jer su se fudbaleri oba puta tamo istrčali na teren kakvih ovdje nema, pa su ovi izgledali kao svemirci?

Pa jeste, to je bilo kao da je drugi sport. Ali šta je trening nego dovođenje do stanja automatizacije. Ti ovdje treniraš u jednim uslovima i normalno da kad bi trenirao u boljim da bi to izgledalo bolje. Šta ovdje možeš automatizovati, ne možeš loptu šutnut 20 metara jer ona skače. Kaže igraj iz prve. Kako ću igrat iz prve, pogriješit ću, pa će saigrač biti kivan na mene, pa trener. I trebaju da budu kivni. Fudbal je igra pravog rješenja, a ne da radiš nešto što je pravilno, ako je to u drugim uslovima nepravilno. Igraš fudbal da pobijediš. Pravo riješenje je da ne pogriješiš, a ne da pet puta pokušaš dodati iz prve i pogriješiš pet puta.

To u konačnici dovodi do stvaranja pogrešnih navika kod naših igrača. Naravno da bi bili bolji igrači u boljim uslovima, a kako ćeš to imati? Tako što ćeš najbolje dovesti u izlog, a to su mlada i A reprezentacija, pa će neko najboljeg vidjeti, pa će ga kupiti, a klub jedan, drugi, peti, deseti će zaraditi i ulagati da ima bolje uslove. Kako će bogati klubovi primjetiti nekog našeg igrača? Sigurno ne na utakmici Mladost - Željezničar ili šta ja znam.

Smatrate li da je inače reprezentativi fudbal u sjeni klupskog? Veliki se novac vrti, pa je ovima najvećima postalo luksuz igrati za reprezentaciju.

Pa ja imam dojam da igrači iz velikih klubova najradije ne bi ni igrali za reprezentaciju. Meni nije jasno zašto neko ko dođe ovdje da igra utakmicu, promijeni navike koje su ga dovele na taj nivo gdje on jeste. Šta ti radiš? To i to! Zato si plaćen i treba da izvršavaš svoje obaveze na najbolji način, radiš ono šta se od tebe traži. I da ne pitaš što ovo ovako, jer ni u Laziju, Juventusu, Arsenalu... ne pitaš što ovo ovako. Nego ako ti kažu kopaj tu sada rov u mjestu ti ćeš uzeti i kopati rov. U tom kontekstu, kada nekome odavde dadneš priliku dobivaš dodatnu vrijednost, jer ovdašnjem igraču to znači. Mnogo više nego ovima vani. I onda ako napraviš ekipu koja je energična, borbena, koja se "klofa", onda imaš nešto. Evo primjer Sjeverne Irske, to je otprilike naš neki usud. Mi imamo dva igrača koja su top, svjetska klasa. Teško da ćemo mi ikada išta napraviti na individualni kvalitet.

Mogu li nekada velike zvijezde biti kamen spoticanja da se napravi koherentan tim.

Pa mislim da se ne bi ovi iz velikih klubova trebali ponašati neprofesionalno. Veliki igrači su dodatna vrijednost svakoj ekipi zbog odnosa, primjera... Pretpostavljam da se ponašaju normalno. Ako radiš pravilno, a zna se u okviru svake pozicije šta je pravilno, ne znam što bi to nekome bio problem, zbog čega bi se ponašali drugačije nego u svojim klubovima. Imam, međutim, osjećaj da pojedine igrače previše pazimo i mazimo pa se oni uljuljkaju, zaborave raditi stvari koje su ih dovele na taj nivo. Ne rade svari pravilno. A u fudbalu je sve dramatično. I povezano. Jedna stvar veže drugu, moja energija tvoju, jedno, drugo, treće, eksponencijalno i to onda može otići u različitim pravcima. Nije više bitan ni kontekst. Kao ovdje su slabiji igrači, a tamo u klubovima bolji. Pravilno je ono što je pravilno, to se zna. U prethodnim kvalifikacijama bilo je grešaka nekih igrača koje nisu zavisile od drugih igrača. 

Skoro svi igrači složni su da je Mehmed Baždarević bio ekstremno posvećen, pedantan, minuciozan... Šta mu je nedostajalo da bude uspješniji?

A šta znam, Meša je pedatan, zaista. Kod njega kući kad dođeš to je sve pod konac, sve je u milimiter, cakum-pakum, strah te sjest da nešto ne poremetiš. I to što igrači pričaju da se isto radilo kao u Romi i drugim velikim klubovima, pratilo, skautiralo, radile analize... je nešto sa čime treba nastaviti. Ja vjerujem da je Meša do u detalje sve spremao jer ga znam kao osobu. Imao je i pomoćnika koji je vrhunski znalac. I najbolji trener na svijetu ne bi nešto previše odstupao kada je sastav u pitanju, ali čini mi se da se slijepo držao te sistematičnosti, neodstupanja. A fudbal nekada upravo to zahtijeva.

Evo protiv Belgije je dobro sve postavio, ali onda se ljudima povrijedi igrač pa promijene formaciju i eto ti problema. Nekada nije isplativo da imaš preslikanu formaciju, da si formacijski uklopljen, moraš nekada nešto poremetiti, zbuniti...

Sjećam se primjera, 2012. Željezničar je ušao odlično u sezonu, izbacili smo Sherif, nije loše bilo ni ovdje protiv Maccabija, odigrali smo odlično poluvrijeme, izgubili kako smo izgubili...Kada je krenula Premijer liga, podrepilo se. Trebaš dobit Široki, izgubiš u zadnjim minutama. Odeš u Travnik, zabije nam čovjek gol s centra, ovdje sa Zrinjskim u šest minuta primimo tri gola... Ja ne vjerujem znači šta se dešava. Sve radiš pravilno, a ono sve u kontru. Onda me nazove novinar i kaže "a šta misliš da onaj grb s jednog ramena prebaciš na drugi". Prvo kontam šta priča, ali me onda zaintrigira taj prijedlog. Nekada je to metafizičko bitno. Kasnije smo mi napravili seriju, uzeli duplu krunu, ali šta želim da kažem? Sposobnost da improviziraš. Da promijeniš nešto da te krene nabolje. Fudbal zato jeste to što jeste.

Najzaokruženija utakmica, da se tako izrazim, pod Mešinim vodstvom bila je ona u Grčkoj, najpotpunija. Pomoglo je tu i što je ovima sigurno nešto bilo, jer su bili katastrofa. Da čovjek ne povjeruje da se bave fudbalom, ali onda primiš gol u zadnjoj sekundi, jer se lijevi bek tamo na 20 metara odnekud stvorio, pa aut, skine pauka...

E sad, zašto nije imao sreće. Možda jer nije više ispoštovao one koji su ga spasili na Kirin kupu, kada najbolji igrači nisu išli u Japan. Možda. To je najbolji dokaz da postoji vrijednost u igračima iz Premijer lige. Znam kako u Japanu doživljavaju to takmičenje, to je glavni sponzor reprezentacije. Oni ne žele izgubiti ni u čemu, a ti osvojiš, uzmeš jedini pehar ikad. Koliko je tu bilo igrača iz naše lige, ali niko od njih kasnije nije igrao mnogo u kvalifikacijama.

Da li je strah da se ne zamjeri nikome neka zajednička crta dosadašnjih selektora? Čini se da je nemoguće u reprezentaciji reći kada je neko kriv, mnogima se podilazi...

Ja kad pričam, ne pričam uvijeno. Možda nekada grubo zvučim, ali govorim stvari koje jesu takve kakve su. Da je neko, bilo ko, Emiru Spahiću 2011. rekao da je on zbog te i te greške u toj i toj minuti krivac što nismo otišli na Evropsko prvenstvo možda se tri godine poslije ne bi desila Nigerija. Da se razumijemo, igraš ti i dalje, odličan si igrač, ali bi tamo na lijevom beku izbio loptu, a ne gombao se s jačim napadačem. Pa ti uvali kuk, izbaci iz ravnoteže i ćao. Možda, kažem možda, bi se sjetio u tom trenutku one greške pa bi nabio loptu u aut. To onda veže drugo. Prođe dalje slabija reprezentacija, Savez ne zaradi dodatna dva miliona dolara. Ali kod nas je tako sve. I onda ako trener ne smije reći igraču nešto što je očito, to ostali vide i onda te prestanu poštovati, kvari se atmosfera...