Gledam Telemach, kupujem u Konzumu, navijam za Prosinečkog

U to vrijeme, u Sarajevu je otvoren i niz Jami maloprodajnih objekata gdje se smrznuti “burečić” pretvarao u izvrsnu vruću užinu i činilo se da je budućnost bez Jami pitice nezamisliva.

U zaletu, Jami je proširio proizvodnju i na smrznuto voće i povrće, a za strateškog partnera za dristribuciju odabrao je Agrokorov Konzum. Manje od deset godina kasnije, Jami klepe naći ćemo (možda) u ćoškiću Ledovog frižidera, a burek od jučer možemo kupiti u Konzumu ukoliko smo spremni upustiti se u borbu sa kamenim tijestom. Jami maloprodaje u centru Sarajeva više nema, sada imamo priveligiju da u zagrebačkom Mlinaru pazarimo burek sa sirom, pojedemo ga na licu mjesta ili ga doma ponesemo u vrećici.

Tako će u 2018. godini prosječan Bošnjo u vrećici donijeti svoj burek sa sirom, razmotati ga pred televizorom i ako je na vrijeme izmirio dadžbine prema Telemachu, gledati fudbalsku reprezentaciju na Sport Klubu uz komentar iz beogradskog studija. Haj', šta ima veze što bi bilo u najmanju ruku lijepo da ima i druge opcije, baš je moćno kad ti pravi stručnjak sa stranim naglaskom komentariše tekmu.

Svi aspekti njegovog prosječnog života već su kolonizirani, ostalo je još samo da se riješi jedno pitanje: Da li će se sastav reprezentacije za koju navija krojiti u Zagrebu i Beogradu ili u Sarajevu? Da li će kroz narednih par godina gledati fudbalere iz dijaspore uz B tim Hrvatske i Srbije ili postoji šansa da se stvori nova generacija bosanskohercegovačkih Zmajeva sa kojim će se zaista moći poistovjetiti i za koje se možemo nadati da će nešto napraviti na međunarodnoj sceni.

“Većina u izvršnom odboru NFSBiH naklonjena je Robertu Prosinečkom”, znalački je kuckao zamjenik glavnog urednika Sportskih novosti ispijajući kavu u svom uredu u Koranskoj ulici u Zagrebu. Da ga pitamo ko su Nurdin, Muhidin i Elvedin, vjerovatno bi odgovorio da su možda neki komični likovi iz viceva o glupim Bosancima. Ne zna on ko su, ali zna šta oni misle i kome su naklonjeni bolje od bilo kojeg novinara u Bosni i Hercegovini. Robert Šola kroji budućnost bh. fubala po svojoj mjeri, a nurdini, muhidini i elvedini sretni - izašli u Sportskim novostima.

Izbor za selektora fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine itekako je u posljednjim danima zanimljiv medijima iz susjedstva. Kako i ne bi bio kad se iznenada otvorila mogućnost ubrzane kolonizacije našeg fudbala. Ne ulazeći u stručnost bilo kojeg od kandidata za klupu bosanskohercegovačke reprezentacije neophodno je ipak prvo sagledati i svu ostalu svitu koja sa selektorom stiže iz susjedstva. Ne treba sumnjati da će na budućeg selektora itekako uticati menadžeri, mediji i fudbalski radnici iz klubova. Pitanje je samo o kojim će se menadžerima, medijima i klubovima raditi i koji će biti njihov cilj.

Šta ima veze što selektor neće biti domaći, reći će mnogi. Pa i neke veće fudbalske nacije, istina rijetke, na klupu su dovodile strance i to evo Grci sa značajnim uspjehom, zar ne? Međutim, ima veze, jer njemački selektor na klupi Grčke neće slučajno pronaći prosječnog Nijemca u Mainzu, otkriti njegove grčke korijene i dovesti ga da nastupa za njegov tim dok će bh. selektor nastanjen u Zagrebu ili Beogradu to sasvim sigurno učiniti.

Uz selektora iz Beograda i Zagreba, a još gore i iz Beograda i iz Zagreba dolazi kompletna hrvatska i srbijanska menadžerska, medijska i na kraju ekonomska mašinerija. Ne treba ni sumnjati da će se talentovani grijač klupe beogradske Zvezde ili zagrebačkog Dinama vrlo brzo sjetiti svog dede iz Trebinja, te kako nije imao mjesta u reprezentacije zemlje u kojoj je rođen obući bh. dres i s ponosom braniti žuto-plave boje dok ne podigne svoju cijenu.

Zanimljivo, znaju to jako dobro bh. struka i bh. mediji koji su i najveća podrška izboru domaćeg selektora. Njima je jasno da će igrač Zrinjskog, Sarajeva, Širokog, Borca, Želje prije dobiti poziv u reprezentaciju od selektora koji već godinama gleda utakmice Premijer lige, a ne onog kojem će utakmice Dinama i Zvezde biti zanimljivije od domaćih. Za razliku od struke i medija kod kojih nema dilema, pukotine za prodor elemenata iz susjedstva uvijek se traže u podaničkom mentalitetu bošnjačke komponente IO.

Trenutno, i pored pouzdanih informacija od škvadre sa Cvijetnog, klupi Zmajeva je mnogo bliži Amar Osim, međutim do četvrtka sve se može promijeniti. Ogromni se pritisci vrše. A ukoliko se bude mijenjalo, odluka je sigurno u rukama bošnjačke većine u Izvršnom odboru. Bar je tako bilo dosad, a teško da će doći do nekih promjena. Hoćemo li ponovo trgovati, pa bosansku pitu zamijeniti za burek sa sirom ili ćemo na fudbalskom planu pokazati da smo pametniji nego na ekonomskom i kolonizaciju odgoditi barem za nekoliko godina?

Nurdin, Muhidin i Elvedin imaju priliku da pokažu da nisu zaista likovi iz viceva kakvim ih kolega iz Sportskih novosti vjerovatno smatra ili će dobre Bošnje još jednom reći “Haj' šta ima veze, ba.”