Ibraković: Nije se "umiralo" u ljepoti, "bitke" dobija tim, a ne pojedinac · Komentar

Da li se nogomet vraća kući? Pitanje je koje se postavljalo prije polufinalnih mečeva aludirajući na to da će možda Engleska osvojiti Svjetsko prvenstvo. Smatram da je pitanje bili bespotrebno jer je nogomet kod kuće, zapravo u Evropi.

Polufinalni mečevi nisu donijeli spektakl za "narodne mase", nije se "umiralo" u ljepoti, no iz oba meča može se mnogo toga naučiti. Snagom i kvalitetom koji su prikazale selekcije moguće je nazirati neke nove trendove u nogometu, a ukoliko bismo detaljno analizirali igru sva četiri tima mogli bismo i donijeti zaključke zašto danas zapravo gledamo ovakav nogomet.

Francuska:Belgija - tim iznad pojedinca
Utakmica koja nije ponudila atraktivnost što se u krajnjem slučaju nije ni očekivalo, ali je struci postavila mnogo pitanja te u isto vrijeme ponudila i mnogo rješenja kada je u pitanju strategija, taktika i ponašanje grača u igri.

Francuska je svoju strategiju gradila na kompaktoj igri u defanzivi kao što je radila i tokom cijelog prvenstva, te je tražila rješenje za pozitivan rezultat kroz kontru i njegovo veličanstvo
prekid. S druge strane Beligija je gradila strategiju na svoj jak napadački dio tima tražeći rješenja kroz posjed lopte kojim bi došla u mogućnost igre jedan na jedan. Na kraju se ispostavilo da je tim odnio prevagu u odnosu na pojedinca. Istina je da je francuski tim sačinjan od možda i ponajboljih pojedinaca današnjice ali su sav svoj kvalitet, po meni najviše zahvaljujući seektoru, integrisali u tim što je na kraju i dalo rezultat.

Sistemski je, može se reći, Belgija pokušala da iznenadi sa 3-4-2-1 što znači sa svim ofanzivnim igračima. Potpuni rizik i na početku nije to loše izgledalo, no kako je vrijeme odmicalo tako su Francuzi preuzimali konce igre u svoje ruke. Francuska je ostala vjerna svom sistemu 4-2-3-1 i u tom sistemu koji danas zapravo i jeste najzastupljeni tražili su odgovore za pozitivan rezultat.

Sistem koji je Deschampsu dozvoljavao promjene unutar igre, a on je sa malim odlukama ili komandama mijenjao način ponašanja igrača u toku igre. Najvažniji segment ovog sistema je ponašanje ofanzivnog dijela tima (Giroud, Grizmann, Mbappe i Matuidi), koji defanzivno radi mnogo i upravo to karakteriše igru Francuske na ovom Mundijalu. Recimo, najistureniji Giroud je igrač koji se mnogo troši, osim u ofanzivi i u defanzivi i koji na ovom prvenstvu igra za tim kao niti jedan druginapadač. Navjerovatno, ali istinito je da Giroud u 425 minuta igranja nije ostvario šut po golu, a kamoli dao gol, ali zato je sav svoj potencijal uložio u zadatak igre u defanzivi. Za Grizmanna ta osobina nije nepoznata jer tako skoro svaku utakmicu igra u Atleticu, ali možda najbolji i najskuplji igrač današnjice Mbappe je najbolje pokazao kako kroz svoju igru u defanzivi se ostvaruje timski pozitivan rezultat.

Engleska:Hrvatska - kvalitet je ipak pobijedio

Isti motiv, različit zanos, mogli bismo reći. Veći motiv od igranja finala ne postoji, no ipak se čini da je Hrvatska imala veću želju. Igrači hrvatske reprezentacije su na vrhuncu svojih karijera. Selekcija je satkana od najkvalitetnijih igrača koji igraju u najboljim klubovima Europe i ovaj Mundijal im je bio posljednja prilika da naprave nešto veliko. Već sad su uspjeli bez obzira kako završi finalni meč.

S druge strane možda najmlađa ekipa Engleske u istoriji ali isto tako sačinjena od igrača koji igraju najbolju ligu na svijetu, Premiership. Strah od uspjeha ili neuspjeha se vidio u prvih 45 minuta utakmice, pogotovo kod Hrvatske. Englezi su imali sve u svojim rukama, izgledali su mnogo bolje i činilo se da Vatreni ne mogu više od polufinala. No, u drugom poluvremenu se dešavaju najbitnije stvari pa i u produžecima. Englezi su djelovali previše samouvjereno, mislili su da su jednim golom iz prekida završili posao i to im se na kraju obilo o glavu.

Opredjeljenja za strategiju su bila onakva kakva smo mogli i predvidjeti. Nijedni nisu mijenjali mnogo u odnosu na predhodne utakmice. Engleska se opredijelila da pojačanom odbranom pokuša iskoristiti potencijal Sterlinga i Kanea koji su bili potpomognuti sa bočnim igračima Youngom i Trippierom. Kao i tokom cijelog prvenstva mnogo su bili oslonjeni na ofanzivne prekide što im je i dalo rezultat.

Hrvatska je ostala vjerna već uspješnom receptu, ali prije svega u drugom dijelu, i to osvajanju lopte cijelim timom, presingom na organizatora igre i brzoj transformaciji. U ovoj fazi takmičenja strategija mora da ima i plan B pa i plan C. Engleska ga jednostavno nije imala jer rani gol iz prekida im donosi prednost ali kasnije i novonastalu situaciju na terenu za koju oni nisu imali odgovor. Hrvatska se u drugom poluvremenu trgla i vratila siguran posjed lopte što je na kraju donijelo rezultat.

Kvalitet i iskustvo koje su nosili igrači Hrvatske je na kraju presudio. Suprostavljeni sistemi su pokazali da nije dovoljno nominovati igrače u formaciju nego da pojedinačne zadaće moraju biti ispoštovane ili realizirane. Sistem Engleske sa 3-5-2 je ustvari većim dijelom utakmice bio na trerenu 5-3-2. Ta reakcija se desila poslije postignutog gola, pogotovo u drugom poluvremenu kad su se bekovi spustili u liniju sa stoperima koji su igrali u širini od 20 metara fokusirani na prostor. Takav fokus im je donio lošu komunikaciju, neodgovornost i naravno kašnjenje kada je lopta u pitanju. Gotovo svaka lopta u 16 metra je bila super šansa Hrvatske. Naravno, takva postavka Engleske je otvorila više prostora veznim igračima Hrvatske koji su dobijanjem prostora pokazali sav svoj kvalitet i talenat.

Perišić, Mandžukić i Rebić su sjajno iskoristili ovako postavljenu zadnju liniju i neodlučnost igrača u njoj. Hrvatska, igrajući svoj skoro savršen sistem 4-2-3-1 pa u pojednim momentima drugog
poluvremena i 4-3-3 je dokazala da ima strašnu ofanzivnu moć. Mandžukić, Perišić i Rebić fizički i trkački dominantni, potpomognuti iza leđa kordinatorom igre Modrićem, napravili su nevjerovatan pritisak na pet igrača u zadnjoj liniji Engleske tako da nisu mogli organizovati igru.

Ulaganja indivualnih kvaliteta igrača Hrvatske u timsku zadaću, odricanja, odgovornost, sva ta mentalna snaga nošena nacionalnim nabojem i strašću je donijela finale, a nadam se da može rezultirati osvajanjem Svjetskog prvenstva. Iako nasuprot sebe imaju fenomenalnu selekciju popunjenu sa vrhunskim igračima i motiviranu istim željama.