Ibro Rahimić: Vjerujte mi, ne bih podilazio rođenom bratu nauštrb Veleža · Intervju

Prije Veleža uspješno je vodio Mladost DK i pomalo je bilo čudno kada se iz kluba s kojim je odlično stajao u Premijer ligi vratio u uzdrmani Velež. No od njegovog dolaska u klub te današnje garniture ljudi u upravi, dosta toga se promijenilo u Veležu. Rođeni su skinuti s aparata, danas je to stabilan klub, s velikom ambicijom a ovaj stručnjak koji je trenerski posao usavršavao u Švicarskoj gdje je uspješno radio s mladim nogometašima izabran je da predvodi svoj voljeni klub na putu povratka na stare staze slave. Ibro Rahimić je o svemu tome i još mnogočemu govorio za SportSport.ba u intervjuu koji je za naš portal dao dan prije odlaska FK Velež na drugi dio priprema u tursku Antaliju.

Gospodine Rahimiću, kako vidite svoj tim nakon ovog prvog dijela priprema i pred sami polazak u Tursku?

„Dobro je, zadovoljan sam, namjerno sam u malo vremena organizirao tri pripremna susreta da bih pred odlazak u Antaliju imao što bolju sliku ekipe“, otvorio je šef stručnog stožera Rođenih razgovor za SportSport.ba i nastavio:  ,"Zadovoljan sam skoro svime viđenim u pripremnim susretima osim u onom protiv moje bivše ekipe Mladosti DK. Teren je bio mokar i težak i nismo mogli razviti svoju igru i do izražaja je došla duel igra u kojoj su igrači Mladosti dominirali nad mojim. Moji momci su još malo tjelesno nedorasli premijerligaškim igračima, ali po svemu ostalom smo konkurentni. Kada je teren dobar i kada igramo svoju igru protivnik nema ni vremena da dođe u duel s nama jer igramo jako brzo. Kad je teren loš i kad do izražaja dolazi borba i dueli – tu smo još slabi. Imamo još pola godine vremena da popravimo i taj segment i da kada se plasiramo u PL u što ne sumnjam budemo konkurentni i u tom segmentu. Još kada bih uspio naći igrača poput ovog Welbecka iz Mladosti ili Adukora bio bih presretan. Naprijed smo vrhunski, s Behramom, Fajićem, Ćosićem i Cvijanovićem, neću reći da su ostali dijelovi tima loši, dapače, ali s ovim profilom nogometaša bio bih presretan. Naravno, ako uđemo, trebat će tu još posezati dublje u novčanik i dodatno osnažiti tim ali zadovoljan sam s ovim sastavom, smatram da neće biti potrebno puno korekcija da ovaj tim ostavi dobar dojam i u elitnom rangu bh. nogometa. Moram reći da mi je jako žao što je otpao Mujezinović i što se izdešavalo ono što se izdešavalo, no to je tako u sportu. Mi smo promptno reagirali i doveli malog Samardžića iz Jedinstva. Velik je potencijal, zna dati gol, zna se ubaciti a osim toga i dosta je mlađi od Mustafe pa smatram, iako je Mujezinović sjajan igrač, da nismo previše izgubili dolaskom Samardžića.

Možete li nam reći šta mislite gdje bi Velež u ovom trenutku bio u Premijer ligi, kako bi stajao na ljestvici?

„Ovaj trenutni sastav bi siguran sam bio negdje u zlatnoj sredini. Eventualno, šesti, sedmi. Problem ovog tima u PL bio bi neiskustvo ali uvjeren sam da ćemo ovaj nogomet koji sada igramo do ljeta još jako popraviti i unaprijediti jer su gro ekipe mladi igrači od 20, 21, 22 godine jer su to igrači koji i dalje mogu itekako napredovati. Po mom viđenju igrači mogu napredovati do 27. godine života i kasnije mogu igrati na stečeno iskustvo i rutinu ali ne vjerujem da mogu više napredovati. Zato vjerujem u ovaj tim i napredak ovih igrača i garantiram vam ako dovedemo još samo par pravih igrača da imamo kapacitet već u idućoj sezoni biti među 4 ekipe u PL. Imamo mi taj kvalitet vjerujte mi. Produžili smo ugovore s ovim iskusnim igračima poput Zvonića i Fajića i koji imaju iskustvo igranja tog ranga. Ponavljam da mi je jako žao zbog Mujezinovićeve odluke no on je odlučio kako je odlučio i to moramo poštovati. Morao sam ga udaljiti od prvog tima, pa vidite da je Husref Musemić napravio isto s Adukorom koji je bio skoro pa najbolji igrač PL. Ne možete dopustiti sebi da se uigravate s igračem za kojeg znate da odlazi na ljeto. Uz Samardžića imamo još Brandaa, Ćosića i Cvijanovića, kompenzirat ćemo već Mujezinovićev odlazak. Želio sam da on produži ugovor ali moramo gledati klub a ne pojedinca. Ne bih podilazio ni rođenom bratu nauštrb Veleža vjerujte mi“.

Vratimo se mi malo unatrag pa da vas pitam kako je klub Veležovog renomea i tradicije uspio pasti onako nisko?

„Jednostavno je to. Trošilo se puno više nego što se zarađivalo. Funkcioniralo je onako kako nažalost stvari funkcioniraju na mnogo mjesta u našoj državi. Ne možeš ako ti je budžet 100km igraču nuditi 5000 i lagati ga, jednostavno ne možeš. To se radilo i zato je klub umalo ugašen. Sada je sve transparentno, zna se gdje ide svaka marka. I nitko više neće nikome reći „evo ti 5000“ a da ih stvarno ne može dati. To je poenta. Mislim da bi svi trebali da se ugledaju na ovaj princip koji mi provodimo. Npr. ovaj Čelikov veliki dug, navodno se sanira, ali opet se vežu neke priče uz te dugove, pa ova situacija u Jedinstvu. To je jako loše. Dugovi se ne smiju gomilati i prolongirati. Mislim da smo mi trenutno najstransparentniji klub na Balkanu jer ponavljam, doslovce ni jedna konvertibilna marka, za najobičniju kavu ne može izaći iz kluba a da o tom nije upoznat onaj tko vodi računa o tome. U dobra doba smo riješili sve dugove, ostalo nam je još podmiriti sve oko ovog slučaja Džafić-Bratić što nas košta oko 5000km mjesečno ali ovim tempom ćemo se skoro i toga riješiti. I dugovi prema Elektroprivredi i Upravi za direktno oporezivanje se saniraju, bližimo se trenutku kada će sve to biti iznulirano. Otkad je gospodin Šemsudin Hasić u klubu sve plaće su na vrijeme, kašnjenja nema nikakvih. Ova uprava ne ostavlja nikakve dugove za sobom“.

Znači povratak na ono stanje od nedavno više nije moguć?

„Gledajte, postoji mnogo njih koji bi voljeli da Velež opet krene tim putem, no ukoliko gospodin Hasić ostane tu gdje jeste taj scenarij je praktički nemoguć. On je ključni čovjek, pun pozitivne energije i čovjek koji ne razmišlja ni o kakvim negativnostima. Ne znam da neki drugi predsjednik kluba daje sebe u sve ovo kao on. Pa on nerijetko provede i po 15 sati na stadionu. Prati sva događanja, ne prepušta ništa slučaju i taj njegov način u zadnje vrijeme pridobija sve više ljudi na našoj strani. On je naš lider, vjerujemo mu svi, od navijača do igrača i to je velika prednost Veleža u odnosu na veliki broj klubova.

Ibro, što možete obećati velikom broju navijača i simpatizera FK Velež? Kakvu igru, hoće li i u PL, naravno ako se plasirate, Velež igrati ofanzivno?

„Kada sam došao u Mladost DK igrali smo s dosta tranzicije. Napravili smo neki prepoznatljivi imidž te ekipe, čvrsta obrana i sjajna tranzicija ono je po čemu se taj tim poznaje i sada. Tada sam uspio Mladost dovesti do broja 2. u BiH odmah iza Zrinjskog, igrajući tranziciju i čvrstu obranu. Opet, s druge strane Velež ima svoju tradiciju koja se mora poštovati. Velež mora igrati napadački i od toga se neće odustajati. Ovdje su ljudi veliki kreativci i ja kad dovodim igrače u Velež gledam da su baš takvi i da znaju igrati nogomet. Na tom pravcu ćemo inzistirati. Moram reći da u posljednje vrijeme ljudi dosta zovu i nude dosta igrača a bude tu i pravih, provjerenih nogometaša, ali u obzir dolaze samo oni koji će moći pratiti tu viziju. Drago mi je što je Velež i unatoč krizi koja ga je tresla ostao prepoznatljiv brand. Drago mi je da dosta igrača želi doći kod nas, da žele biti dio našeg tima. Otišlo je u eter da smo pravi klub i da volimo davati prigode mladim igračima. Nisam pristalica gomilanja starih igrača, jer težimo modernom nogometu a većina starijih, uz dužno poštovanje, nije u stanju pratiti metode treninga koje moderni nogomet iziskuje“.

Studiozan ste trener i ne prepuštate slučaju gotovo ništa. Dozvoljavate li improvizaciju svojim igračima?

„Apsolutno ne. Po tom sam pitanju vrlo kategoričan. Znam kako se moderni nogomet treba igrati i od tog neću odstupati. Nikada u životu nisam volio mijenjati igrača u poluvremenu ali počeo sam raditi i to jer me baš tom improvizacijom i pokušajem iste znaju toliko iznervirati da vam to ne mogu opisati. Ili ćeš igrati onako kako tražim ili nećeš nikako! Nedavno sam čak dvojicu iz igre izvadio u 30. minuti, što opet ponavljam jako mrzim ali hoću da neki shvate da se nogomet ne igra samo s loptom u nogama“.

Što je onda po vama presudno za postati igračem, talenat ili rad?

„Talenat mora postojati, to bez daljnjeg. Sve je glava, a talenat je u glavi. Znači, ako igrač koji ima sjajne fizikalije u glavi nema tu mogućnost da prepozna situaciju šta da napravi, on ne može biti igračem. Fizikalije su bitne ali talenat je broj jedan. Ne može igrač biti ni onaj koji je talenat a neće da trenira naravno. Ja sam dugo u Švicarskoj radio s djecom. Vidio sam djecu koja rade ne sa 100% kapaciteta, nego 200 i 300% ali opet ne postanu igrači zato što nemaju glavu za to. Zato što nemaju tu mogućnost predviđanja i donošenja pravilnih odluka. Ja mogu bilo kojem igraču nabiti kondiciju ali nogometna inteligencija je Božji dar. To odvaja vrhunskog igrača od prosjeka. Ali talenat je i brzina, talenat je snaga, talenat je radna navika, ja sve to vodim pod talentom“.

Preferirate mlade igrače, recite nam kakva je situacija u omladinskim pogonima FK Velež, ima li tu potencijalnih igrača koji će skoro biti spremni odjenuti dres prvog tima?

„Ja uvijek kažem slijedeće. Ako igdje ima talenata onda ih ima u Mostaru. Proveo sam tu dosta vremena kroz različite periode i znam koliko je u ovom gradu propalo potencijalno velikih igrača. Propali su zbog toga što nisu imali nekoga da ih usmjeri ili jednostavno što nisu imali sreće. Ja sam u jednom momentu svoje karijere otišao u Leotar i to me spasilo kao nogometaša. Da nisam, vrlo je moguće da bih danas vjerojatno nosao tacnu i radio kao konobar ili nešto drugo nevezano za nogomet. Nevjerojatno je da ima ovoliko talentirane djece a da njih tako velik broj nikada ne napravi iskorak. Djetetu, mladom igraču se mora posvetiti maksimalno. Razgovarati s njima, ponavljati im neke stvari 100x, korigirati mane, to nije moguće samo u sat i pol dnevno i nakon toga ići kući kao što se kod nas gotovo svugdje radi. U Mostaru ima nebrojen broj momaka i u Veležu i u Zrinjskom koji su mogli postati igrači a nisu. Odvajalo ih je društvo i uništavalo a klubovi nisu reagirali na to. Najbolji primjer je mali Tatar koji je sjajan potencijal ali njime upravlja njegovo društvo. Treneri moraju djecu odvajati od lošeg društva, ne biti s njima samo tih sat i pol treninga. I Zrinjski i Velež prepuni su talenata ali kažem, toj djeci je potreban potpuni, stopostotni angažman i briga oko njih. Treneri tih uzrasta se trebaju baviti s puno više stvari nego je samo vrijeme provedeno na terenu. Ja recimo, kad sam završio karijeru, imao sam osjećaj da mogu odmah voditi Barcelonu, a onda sam u Švicarskoj stao ispred 20 djece i nisam znao ni šta ni kako. Dug je to proces i kompleksan“.

Treneru, dokle seže Vaša trenerska ambicija, je li ona vezana samo za Velež ili imate želju oprobati se i na višoj razini?

„Broj jedan je Velež. Ne postoji klub u koji bih otišao u ovom trenutku. Da budem iskren, ponuda imam, one dolaze u klub ali ja o tome uopće ne razmišljam. Moj cilj je nešto napraviti s Veležom. Da oformim jedan stručni stožer koji će nastaviti ovo što smo započeli ovdje. Vjerujem i da predsjednik Hasić isto razmišlja, da će ovo raditi sve do trenutka dok ne bude siguran da je našao osobu koja će biti od povjerenja i koja će nastaviti istim putem gdje je on stao. Želja mi je biti prvakom Bosne i Hercegovine s Veležom i igrati u europskim natjecanjima. Sada ne razmišljam ni o čemu drugom ali eto, kad se sve složi i kad vidim da će klub moći i bez mene, kad vidim da se prihvatio režim modernog nogometa, možda i promijenim sredinu. Volim raditi, obožavam. U Švicarskoj sam napravio uspjeh, pravim ga i ovdje i smatram da sam odgovoran prema svom poslu. Koncentriran sam samo na dobar rezultat i funkcioniram u tom pravcu. Priznajem da je bilo teških momenata i da je bilo par situacija kada je malo nedostajalo da napustim Velež ali na kraju sam ostao u klubu jer je želja za uspjehom bila veća od svih problema. Bilo je recimo neke momke jako teško uvjeriti da mogu postati igrači, neke momke koje danas pola klubova u BiH želi vidjeti u svojim redovima. Sada na njima osjetim da više ne moram ponavljati neke stvari, osjetim njihovo veliko samopouzdanje. Okružen sam i pravim ljudima. Jasmin Trnovac fantastičan je kondicijski trener, po meni već jedan od najboljih u državi. Moj pomoćnik Mustafa Kodro koji je također mlad i jako ambiciozan je također prava osoba na pravom mjestu. Njima skoro želim pridružiti Elmira Kuduzovića koji je već iskusniji igrač i s njima trojicom i Nenadom Melherom trenerom golmana koji je doduše stariji od njih oformiti pravi stručni stožer koji će biti pravi i koji će moći nastaviti u ovom smjeru“.

Pratite li Premijer ligu? Koji tim vam se sviđa i šta mislite tko će na kraju prvi kroz ciljnu ravninu?

„Naravno da pratim, skoro svaki dan. Pratim igrače i analiziram timove da vidim kako ću i gdje ja biti sa svojim timom sutra kad se pridružimo tom rangu. HŠK Zrinjski je po meni izgubio mnogo. Ne znam kakvi su ovi momci koji su došli ali Bilbija i Todorović nosili su taj tim godinama. Posebno Bilbija koji je briljirao u ovoj sezoni. Teško će naći takvog igrača opet, pa i Ognjena koji je radio dosta posla na krilu. Sarajevo ima kvalitet no ne znam koliko će Ahmetović i Velkoski koji su stariji igrači držati ovu formu. Želju sam gledao protiv Slobode, velika borba je bila ali ja iskreno ne vidim tu veliki igrački kvalitet. Po meni u ovom momentu i ne bih da me pogrešno razumijete jer sam ja bio tamo pa zbog toga. Mladost DK je ekipa koja igra najljepše po meni. Imaju fantastičnu veznu liniju s Bojom, Welbeckom i Atajićem. Mladost igra jako zrelo a Adnan Zildžović je također sjajan trener koji je napravio odličnu atmosferu. Anđušić, Guzina, Nikolić uz ove spomenute su odlični igrače. Imaju solidnu klupu. Ostavljaju mi dojam ekipe koja je sposobna igrati u kontinuitetu. No u ovom trenutku Sarajevo i Zrinjski su jedini kandidati za naslov. Mislim da tih 5 bodova prednosti Sarajeva te odlazak Bilbije i Todorovića mogu biti ključni, ali i Sarajevo je izgubilo Adukora, po meni najboljeg igrača lige pa ćemo vidjeti kako će oni reagirati bez njega“.

Dok smo vodili ovaj razgovor Ibri Rahimiću nije prestajao zvoniti mobitel. Poruke su dolazile u desetinama, šef stručnog stožera Rođenih je što se kaže „tražena roba“. Osebujan i zanimljiv lik s kojim o nogometu možete pričati danima. Čovjek predodređen da vrati Velež na veliku scenu i koji kaže da se neće smiriti dok s Veležom ne osvoji naslov prvaka Bosne i Hercegovine!