"Igrao sam protiv Sneijdera i Drogbe, ali jeb*š to šta je utakmica protiv Levskog" · Intervju

Sesar je u bogatoj karijeri igrao u nekoliko zemalja, a između ostalog je 29-godišnji vezista nastupao za Zagreb, Koper, Lokomotivu, Sarajevo, Elazigspor, Akhisar, Široki Brijeg, Juventus Bukurešt, Inter Turku, Volunteri i sada se skrasio u Tuzli kao igrač Tuzla Cityja.

Za bh. reprezentaciju je igrao prijateljske mečeve protiv Poljske, Velsa i Alžira, osvajao je Kup BiH i za nekoga ko dolazi iz Širokog Brijega, zaista respektabilan životni put.

S posebnim emocijama je pričao o Sarajevu, prisjetio se razgovora s Didierom Drogbom, a odnedavno je i u ulozi oca u kojoj se, kaže, jednako dobro snalazi kao i u ulozi kreativca na terenu.

Niste dugo u Tuzli, ali možete li nam ukratko prenijeti Vaše impresije gradom?

"Tuzla mi se stvarno sviđa. Bio sam puno puta u Tuzli, ali nisam mogao da osjetim tu energiju ljudi, kao što mogu sada kada tu živim. Tu sam skoro mjesec i po, oduševljen sam. Sviđaju mi se ljudi, sviđa mi se ova naša hrana. Što se tiče Tuzle kao grada i ljudi ovdje, sve najbolje definitivno. Da budem iskren, nije mi bio plan da se vratim u BiH. Imao sam želju da nastavim karijeru vani kada sam raskinuo s Rumunjima. Međutim, u januaru sam postao otac i bio mi je cilj i veliki prioritet da budem sa ženom i djetetom u tom periodu. Tada sam bio 'zaledio' nogomet, bio mi je cilj da budem s porodicom, ali poslije utakmice Tuzle i Čelika nazvao me Azmir Husić i ponudio saradnju do kraja sezone, što sam odmah prihvatio".

"Mirza je odigrao veliku ulogu u mom dolasku, nisam ni u Top 10 najplaćenijih igrača Tuzle"

Je li to bila pametna odluka?

"Definitivno je bila pametna i dobra odluka. Imao sam ponude, a i danas ih imam na e-mailu iz Kazahstana i Irana. To mi nije bilo zanimljivo i napeto zbog tih porodičnih razloga koje sam već naveo. Odbio sam ih, bio mi je prioritet da budem s porodicom, a kada me Azmir nazvao, uz podršku Mirze Varešanovića, odlučio sam da dođem. Mirzu znam dok je bio trener i direktor Sarajeva i o njemu sam čuo sve najbolje. Bila mi je želja da radimo zajedno. Sad iz ove perspektive mi je drago što sam došao u Tuzlu. Glupo mi je pričati o opstanku u ligi, jer mislim da imamo ozbiljne igrače za veće stvari. Nadam se da ćemo ubrzo osigurati matematički opstanak, kako bi svima pokazali koliko možemo, jer smo sada malo u grču i nekom strahu od ispadanja i to se možda odražava i na našim igrama".

Jeste li zadovoljni primanjima koje imaš u novom klubu?

"Čujem neke priče Sesar uzeo za tri mjeseca avione i kamione. Odgovorno tvrdim da nisam ni u Top 10 najplaćenijih igrača u klubu, ali svakako sam sretan onim što zarađujem".

Da li ste već stigli razgovarati s Husićem i kako Vam se čini predsjednik Tuzla Cityja?

"Razgovarali smo poslije utakmice sa Slobodom.To je jedan čovjek koji prije svega voli nogomet i biznismen koji i van nogometa zarađuje velike novce. On je taj koji želi nešto napraviti i kroz naredne dvije-tri godine planira da napadne Evropu. Azmir puno ulaže, uložio je novac u izgradnju plastičnog terena. Ovdje su, da se ne lažemo, jako dobra primanja za bh. uslove, sve je redovno, uslovi su zaista fenomenalni. Ovdje sam došao s ciljem da se vratim u formu, pokažem svoj kvalitet i da usput osiguramo opstanak u ligi. Vidjet ćemo hoće li ocijeniti jesam li dovoljno dobar igrač da mi produže ugovor za duži period. Došao sam da prvo pomognem sebi, a onda i Tuzli".

Projekat Tuzla Cityja djeluje dosta ambiciozno i perspektivno?

"Definitivno mislim da je ovo jedna dobra priča i, ako Bog da, ako se stvari poslože onako kako želimo, pa ostanu bitni igrači i Mirza, koji je tu najbitniji, mislim da možemo puno u narednim sezonama. Mirza je neko ko ima veliku podršku nas igrača. Mi kada izađemo na teren, dajemo maksimum, a Varešanovićev pristup svima prija".

Sarajevo posebna emocija

Kako će biti igrati protiv Sarajeva? Vi ste, uz Mirzu Varešanovića, neko kome će duel sredinom maja biti posebno emotivan?

"Što se Sarajeva tiče, uvijek najbolje. Kad god pričam o Sarajevu, pričam sa emocijama, što o klubu, što o gradu. Tamo sam proveo 18 predivnih mjeseci. Bez lažne skromnosti, tu sam bio jedan od najboljih igrača lige, a to je prepoznao i selektor Safet Sušić koji me pozvao u reprezentaciju. Sarajevo mi je pružilo tu šansu. Igrao sam dobro, maksimalno se posvetio i na kraju dobio poziv A tima reprezentacije. O Sarajevu uvijek najbolje i uvijek o tome pričam s emocijama".

Može li Sarajevo biti prvak? A Široki, još jedna bivši klub, igra upravo protiv Sarajeva u finalu Kupa BiH. Da li biste 'dodijelili' svakome po jedan trofej ili?

"Sad sam u neobranom grožđu (smijeh). Široki je moj matični klub. Proveo sam dvije godine u seniorskom nogometu u Širokom. Pratio sam ovu utakmicu na Koševu kada su odigrali 0:0. Sarajevo je promašilo penal i sada se već malo zakuhalo u borbi za titulu, još je Zrinjski u naletu. Prije nekoliko sedmica sam bio uvjeren da je Sarajevo prvak, ali sada se malo zakompliciralo. Ovo kolo bi moglo da donese neke važne odluke, jer Sarajevo igra protiv Slobode u Tuzli, a Zrinjski u Širokom. Inače, Širokom bih zaželio Kup, a Sarajevu bih želio da bude prvak države".

Šta ako Sarajevu bude potrebna pobjeda u Tuzli nad Cityjem, možda upravo Vi budete odlučivali o sudbini omiljenog tima?

"Ja bih volio da dobijem Sarajevo. Da budem iskren, kada sam igrao u Širokom, bio sam najsretniji da pobijedim Sarajevo, a kada sam igrao za Sarajevo, uvijek sam htio da pobijedim Široki. Takav sam, želim da pobijedim, bez obzira za koga i protiv koga igrao. Moja pobjeda je meni najvažnija".

Nije bilo lako kao igrač iz Širokog nakon svega igrati u Sarajevu?

"Trebat će dočekati godina i godina da neko iz Širokog zaigra u dresu Sarajeva. Nisam o tome razmišljao ni sekunde. To ljeto, prije nego sam otišao u Sarajevo, trenirao sam sa Širokim i tadašnji trener Branko Karačić je rekao da nemam mjesta tu i da ne trebam ni trenirati s njima. Bio sam im skroz nebitan, a mene je onda nazvao gospodin Irfan Redžepagić da dođem na Koševo. Na kraju sam završio Sarajevu i hvala Bogu i Branku Karačiću što sam mu bio nebitan u tom trenutku. Iako sam bio nespreman i van forme, ispostavio sam se kao dobro pojačanje za Sarajevo".

Koševo ne prašta poraze bez obzira ko dolazio. Kako si se nosio s tim pritiskom?

"Obožavao sam taj pritisak. Samo sam molio Boga da je što više navijača. Nikada neću zaboraviti meč s Levskim. Igrao sam protiv Drogbe i Sneijdera pred oko 60.000 ljudi, ali je** te to, kada se sjetim Levskog, Koševa, momenti Saida Husejinovića... Kada vidiš tu emociju ljudi, ne može se to ni s čim porediti. Na zagrijavanju sam vidio da je to to. Obožavam taj naboj, neki pritisak, pune tribine i velike utakmice. Koševska publika je jako zahtjevna, ali ja sam uživao u tome. Bio sam pun samopouzdanja, energije, želje, dokazivanja... Uživao sam u tome i to mi fali".

Inostrano iskustvo?

"Kada se sve to skupa pogleda; financije, kvalitet igrača, terena, tribine, ljubav prema klubu i nogometu, mislim da je Turska ipak moje najbolje iskustvo van BiH. Igrao sam i u Slovačkoj pola godine i pobjegao sam. Nije mi bilo to to. Na svoju štetu sam raskinuo ugovor, samo da odem. U Rumunjskoj mi je bilo lijepo, ali Turska je ipak nešto posebno. Tamo su ljudi ludi za nogometom, igraju velike zvijezde... Kao što Mirza Varešanović kaže, pošto je on igrao u Bursi, koji je veliki klub, gledaju te kao Boga gdje god da dođeš. Žao mi je što tada nisam bio dovoljno jak u glavi da izdržim duži period u Turskoj i da uživam u svemu tome kao recimo Edin Višća. Zaradio bih puno više. Ne žalim se ni sada, ali nažalost nisam bio mentalno jak da to sve izdržim".

"Drogba mi je spominjao neke naše riječi"

"Sneijder me je oduševio, Drogba mi je isto čudo igrač. Imao sam priliku da igram protiv Galate, dobili smo 2:1 i izvuku me za doping kontrolu. Ja tamo, Drogba tamo. Sjedili smo dva sata, pričali, on je totalno opušten lik. Ja sam skromno ušao u komunikaciju s njim. Spominjao mi je i neke naše riječi, pošto je on igra godinama s Ivanovićem. Bilo mi je malo bezveze da ga pitam za dres, a na kraju mi je poklonio dres. To je bilo fino iskustvo. Inače, Kuyt, Felipe Melo, sve to su vrhunski igrači protiv kojih sam imao priliku i sreću da igram".

Ponuda Željezničara je bila na stolu?

"To je bilo 2017. godine. Aldin Čenan je bio direktor, a trener Želje Slavko Petrović. Ja sam tada bio u nekoj priči da raskinem sa Širokim. Vidjeli smo se na pola puta, u Jablanici, pričali smo dva sata i Čenan mi je dao dobre uslove i prezentovao viziju kluba i stvarno je to djelovalo dosta dobro. Sve mi je to bilo zanimljivo, ali bilo mi je nekako nelagodno da idem na pregovore sa Željom. Šta god da su mi nudili, nisam bio spreman da potpišem. Umjesto u Mostar, otišao sam nakon toga u Sarajevu. Malo sam se družio sa prijateljima iz Sarajeva, koji su uglavnom navijali za Sarajevo. Sutradan sam nazvao Čenana i zahvalio mu se na ponudi. Nakon razmišljanja o tom periodu provedenom u Sarajevu, nisam mogao da prihvatim ponudu Želje. Definitivno nisam bio spreman na odlazak u Želju".

Da li biste danas prihvatili Željinu ponudu?

"Ne, definitivno bih opet odbio".

Ostaje li neka želja kada je u pitanju karijera?

"Iskreno, imam neku želju odigrati jednu sezonu u Superligi Srbije. Volio bih da igram protiv Zvezde i Partizana i da vidim taj nivo i da doživim novo iskustvo. Igrao sam derbije u BiH, igrao sam protiv Dinama i Hajduka, Maribora i Olimpije, tako da bih još volio igrati u Srbiji. Ako nekada dođe do toga, bit ću sretan, ali nije ni toliko važno".

Reprezentacija BiH kao posebno iskustvo

"Ja svim srcem volim BiH i taj period od godinu dana je nešto posebno. Imao sam malih pehova, pošto sam imao povredu leđa kada sam pozvan, možda bih imao i koji nastup više. Ipak, to vrijeme provedeno s tim igračima je nešto što ću uvijek da pamtim, a ovim putem se zahvaljujem selektoru Sušiću. Igrao sam 20 minuta kada smo dobili 2:0 Vels. Tada je Stevanović odigrao sjajan meč, a ja sam mijenjao Pjanića. Dres s te utakmice čuvam kod kuće".

Očigledno ste miljenik tetovaža, a zanimljivo da svaka sa sobom nosi neku priču koja je bitna u Vašem životu?

"Nisam forsirao te tetovaže. Dešavalo mi se to po osjećaju i nekim životnim pričama. Prvo sam istetovirao majku, pa starije dvije sestre, a onda sam napravio jednu priču kada sam nažalost ostao bez oca. Jedan tatoo majstor u Zenici mi je napravio predobru priču s ocem i crkvom iz mog sela u pozadini. Zadnja tetovaža je posvećena mojoj kćerkici, istetovirao sam njen portret na leđima sa njenom kilažom, datumom rođenja... Ako Bog da, u pedestoj ako budem imao ideju, napravit ću neku novu".

Kako se snalazite u ulozi oca?

"To je nešto najljepše na svijetu. Uživam u toj ulozi oca. Nekako te sve to smiri. Čovjek se puno puta u životu iznervira zbog nekih stvari, a sada mi je sve to šega. Najbitnije mi je probuditi se s njom ujutro. Imam i taj blagoslov Boga da imam ženu koja me voli i koja mi je rodila dijete i moram reći da sam jedan od najsretnijih ljudi na svijetu".

Pratite li dešavanja u svijetu nogometa i, naprimjer, ove mečeve u Ligi prvaka?

"Gledao sam Juventus - Ajax i Barcelona - Manchester. Po meni je Barca glavni favorit za osvajanje. Igraju top nogomet i imaju Messija koji je po mom mišljenju najbolji igrač u povijesti ove igre. Također, Ajaxovi momci razvaljuju. Malo je nerealno kako igraju, ne znam stvarno kako je moguće da tako ozbiljno igraju tako mladi momci. U redu tehnika, znanje i talenat, ali da oni tako odraslo i pametno i iskusno izgledaju na terenu, svaka im čast".

Omiljen tim u inostranstvu?

"Chelsea volim. Nekako njih najviše pratim i ako moram nekoga da izdvojim, onda neka to bude Chelsea".

Da li postoje igrači u Premijer ligi s kojima ste impresionirani?

"Ko me oduševio od igrača u Premijer ligi? Po trenutnoj formi Ahmetović me oduševio. Tako iskusan igrač da tako igra (protiv Željezničara, op.a), svaka mu čast. Pozitivno me oduševio. S toliko žara igra, da je to nevjerovatno. Dino Ćorić je, naprimjer, konstantno dobar i žao mi je zbog njega ako ne uspije možda da ode vani i da ozbiljnije naplati svoj talenat, znanje i iskustvo".

Za kraj, sigurno ste bili jako šokirani kada ste saznali za iznenadnu i preranu smrt golmana Širokog Brijega Krešimira Kete Bandića?

"Znao sam Ketu jako dobro, privatno smo znali popit piće i otić nekad odigrat mali nogomet kada smo svi zajedno na pauzi. To je jedna velika tragedija, prije svega za njegovu obitelj. Šta god da čovjek kaže, bezveze je. Žao mi je što se to sve moralo desiti".