Priča je sasvim lična i ne bi trebala drugačije da se doživljava. Kao što ne bi trebala nikome biti važna osim autoru iste.
Njezin povod je rođendan jednog od najboljih fudbalera svijeta svih vremena što nikada neće ni primirisati konkurenciji takvih. Čovjeka koji je u Juventusu proveo 19 godina, tačno od početka nečijeg života do trenutka kada davno rođeni počne žustrije spremati svoj prvi ispit na fakultetu.
Najdublji sentimenti
Povod je dakle obljetnica rođenja Alessandra del Piera, a poenta teksta je u mudrosti, ne samo pukom izražavanju najdubljih sentimenata prema idolu autora.
Kada su posrijedi nedostižni kubovi, velikani sa kojima malo šta imamo zajedničkog, razlog zbog kojeg počnemo navijati za nekoga, simpatisati ga, najvjerovatnije leži u činjenici da smo s tim klubom počeli gledati fudbal. Neko u jednom trenutku predstavlja strah i trepet, a vi imate pet, šest ili sedam godina, najprije je da ćete kasnije imati posebne simpatije prema tome klubu.
Tako je barem bilo s ovim autorom (namjerno je zaobiđeno prvo lice jednine, taj kompleksaško-papanski stil "ja", "mene"). I možda bi ostali Fabrizzio Ravanelli i Gianluca Viali heroji njegove mladosti da se nije pojavio Grande Ale.
Dva dana pred polijetanje u Poznan na utakmicu između ultrasimpatičnog Lecha sa Štilićem i Rudnevsom i megalošeg Juventusa koji je još uvijek bauljao nakon izbacivanja i povratka iz Druge lige, na Kamp Nou se zbila antologijska utakmica.
Ljepota i lepršavost
Guardiolina ljepota i lepršavost pobijedili su Mourinhovu tvrdoću i ružnoću s minimalnih 5:0. I dok se uživalo u nestvarnom bucanju, niko nije obraćao pažnju da snijeg polako prekriva sarajevske ceste.
Bio je 29. novembar 2010. Utakmica s Juventusom igra se 1. decembra. Ne poleti li sa Sarajevskog aerodroma avion zbog snijega 30. novembra, bit će to samo još jedan u nizu poraza. Dokaz da se sirotinji sitno ne da samljeti i da ništa, ama baš ništa, čovjek nije u stanju planirati.
Stidljivo se pristupilo aerodromu, a zrnce nade predstavljao je podatak da je sinoć sletio avion German Wingsa. "Bitno je da sleti, njemu je to najveći problem. A poletjeti se može uvijek", uvjeravali su nas dežurni poznavatelji avio-vazduhoplovstva i geografsko-morfoloških prilika.
Nakon sati strepnje ipak se poletjelo, ali prethodne rečenice ostavljale su povoda za zabrinutost. Kada su vremenske neprilike teže je dakle sletjeti, no sletjelo se nekako. U Poznanu ciča, zima, usne se lede...
Nove peripetije
Na dan utakmice, nove peripetije. Možda će biti odgođen meč jer se iz Juventusa žale da je temperatura ispod minus 15. Samo da čovjek mora strepiti i ne biti rahat...
Ipak, izračunaše poznanski sinoptičari da ima tačno minus 15. Utakmica se igra. Teren je bio očišćen prvih 20 minuta. Štilić je iz kornera pogodio Rudnevsa u krajičak obrve, ovaj matirao Manningera. Buffona nije bilo, ni Barzaglija. Od kasnijeg pokera B-BBC, igrali su tek Bonucci i Chiellini.
Del Piero? On je bauljao. Teren koji je nakon 20. minute počeo da bijeli i ledi se nije bio mjesto za takve majstore. Tek se, kada bi primio loptu, na osnovu toga što mu se niko nije smio približiti da ga ne bi napravio budalom, moglo raspoznati da se radi o fudbalskom kolosu, nenadmašnom divu. Završilo je na kraju 1:1, Vincenzo Iaquinta je poravnao u 83. minuti, a onda se iščekivao susret s idolom. Prolazili su Pepe, Sissoko, Marchisio, no nije bilo Alessandra. Svi su već davno izašli i potrpali se u klupski autobus, no njega nema, pa nema.
Nakon nekoliko minuta, muk. Eto ga, u daljini vidi se niska figura, prepoznatljivi osmijeh je neizbježan, prilazi, fotoaparat je spreman. Ne zna Del Piero da je ovome autoru ostalo da se u životu uslika sa njim i Zinedineom Zidaneom...
Dvojica hrmpalija
"Može li samo jedna?" upitali smo, gestikulirajući kao da se molimo Djevici Mariji.
"Naravno", odgovara.
Niko međutim ne primjećuje dvojicu iza njega, iako u njima ima 250 kilograma žive vage. Jedu ljudi malu djecu.
I onda potez, nepromišljen. S pokretom lijeve ruke koja je trebala ići u poluzagrljaj začulo se "don't touch him". Ne dodiruj ga!
Alessandro del Piero iza sebe je imao dva tjelohranitelja. On je tu, nije mu mrsko uslikati se s tobom, ali ne smiješ ga dotaći. On će biti najljubazniji na svijetu, ali će zato hrmpalije da počiste sve kako bi se Ale mogao komotno kretati.
Alessandro del Piero je mudar, Alessandro del Piero je nedodirljiv...
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.
