Za Robertsona prosječan ljubitelj fudbala, evo u BiH, nećemo šire, sigurno nije čuo do poslije utakmice Liverpoola i Manchester Cityja. Osim ako nije simpatizer Liverpoola. Mogao je čuti za Robertsona kroz Top listu nadrealista, kad je Robertson je zdodnov'o, a drugi na kojeg bi mogli pomisliti u ovim trenucima je igrač snookera Neil Robertson.
Liverpoolov lijevi bek Andrew Robertson potpuni je anonimus onima kojima je fudbal otjelovljen u Messiju, Ronaldu, Marcelu, Albi, Guardioli i Mourinhou. I Džeki. Pa i ne bio anonimus. Škotski 24-godišnji fudbaler prethodne je tri godine nosio dres Hulla, 99 utakmica, tri gola. Došao je u Liverpool za danas mizernih i sitničavih osam miliona funti. Za kesu bombona dakle.
Alexandre-Arnold zvuči kao da je budući bokserski izazivač, ili pak neka TV zvijezda sa vlastitim show programom. Međutim, nije. Ponajbolji je to izdanak Liverpoolove škole fudbala, bivši omladinski reprezentativac, a nastavi li, ne on nego njegov tim ovako kao do sada, bit će i budući.
Za Alexandrea-Arnolda prosječan ljubitelj fudbala u BiH i poznavaoc prilika na Otoku, čuo je kada je odjeknulo "trpanje u džep" Leroya Sanea, u prvom meču protiv Cityja gdje je furioznih 30 minuta bilo dovoljno Liverpoolu za plasman u narednu fazu.
Za Dejana Lovrema prosječni bh. gledalac utakmica subotom, nedjeljom ili utorkom i srijedom kada je Liga prvaka čuo je kad su mu javili da je iz Zenice. Ima tamo i baku. Bio je izbjeglica, Mamić ga našao, kupio za malo, pa prodao za mnogo.
Enigma je taj Lovren. U jednom momentu nema većeg fudbalskog analfabete, preplaćenog debla, a u drugom djeluje tako nepogrešivo, dijametralno u odnosu na nivo gluposti koji prethodno zna iskazati. Nevjerovatan je Lovren, čudili su se kako ga je Lyon mogao kupiti za pet miliona, ali ga onda uzeše i Southampton i Liverpool. Čovjek o čijim bi se kvalitetama moglo diskutovati stameni je stub Liverpoolove odbrane. Ima li boljih na svijetu? Ima, ali ne trabaju.
I za Van Dijka se pročulo ozbiljnije jer izazvao nejasnoću svojim postojanjem. Kako može neki stoper vrijediti 75 miliona funti. Ali, eto, vrijedi. Ne vrijedi niko zapravo 75 miliona ičega, ali ima se - može se. Takav pravila, mogućnosti, principi, ekonomija.
James Milner? To vam je onaj najbolji asistent Lige prvaka svih vremena. Jurišnik kao iz prospekata o njivama i farmama. Pravi kauboj, iz spotova. Rješio ga se Pep Guardiola po hitnom postupku, nije James mogao upratiti šta to ovaj hoće, čemu teži.
Oxlade-Chambrlain? Ni on nije više vjerovao da je dobar igrač, niti koja mu pozicija odgovara, ni da li ga iko nakon bljedila u Arsenalu cijeni da valja. Potpuno izraubovan i uništenog samopouzdanja, bez ikakve ozbiljne perspektive došao je nekako u Liverpool. Arsene Venger vjerovatno je zadovoljno trljao ruke što ga se riješio.
Za Hendersona smo smo čuli prvo da je talentovan mali, ali nikako da tu "dobrost" naplati. Teško je ne čuti za Hendersona - igra u Liverpoolu bjesomučno sad će već osmu godinu, ali prije bi rekli stručnjaci da je srednja žalost, neko igrač top klase. Ne bi ga vjerovatno ni Roma dovela da joj ponude.
Sadio Mane? Protiv nas u Le Havreu ništa nije pokazao, reći će ovlaš pratilac fudbalskih zbivanja. Neće uopće pogriješiti, ništa nije pokazao u prijateljskoj utakmici između Senegala i BiH, ali kao da je to bitno. Totalno nereferentno za bilo šta.
Mane je dolaskom u Liverpool postao najskuplji afrički fudbaler ikada sa odštetnom klauzulom od 34 miliona eura. Koliko je koštao Van Dijk, on je znači mala maca. Za bagatelu ga Liverpool dobio, kao da se na auto pijaci nekome žurilo pa dao dobro auto ispod cijene.
Roberto Firmino se vrzmao, potucao po Hoffenheimu, znao je zabiti ponekad gol, kao i naš Vedad Ibišević što je davao za Štutgart ili Hertu. Porediti međutim njega i Ibiševića iz najboljih Hoffenheimovih dana suludo je. 140 utakmica - 35 golova.
Firmino međutim 2015. dolazi u Liverpool u jednom od stotinjak za Liverpool tada karakterističnih transfera. Niti znaš zašto je ko doveden, ni što je baš izbor pao da baš eto te i te igrače dovodiš i za to čak plaćaš nenormalne cifre.
I na koncu Salah. Mohamed Mo Salah. O njemu nećemo ništam nego o Kloppu. Zaslužuje više nego iko od pobrojanih da se o njemu raspreda, pišu hvalospjevi i diže u visine. Bez njega ovi gore bi bili puki fudbalerčići.
Ne samo što je Klopp od Salaha napravio najboljeg igrača svijeta u 2018, već jer je autentični primjer managera sa velikm M. Kao što iz France Footballa ustvrdiše za Iniestu da nije igrač, već Igrač.
Jurgen Klopp osim što je showman i što je začuđujuće otvoren, srdačan, prijateljski raspoložen, strastven i energičan, paradigma je trenera kakvog angažuješ da ti bude trener 20 godina. To je Alex Ferguson novog vremena, ili Arsene Venger. Nisu to ni Pep Guardiola kojem nakon pet godina dosadi i zatvori knjigu, niti je to Jose Mourinho koji "skonta" Pogbu, Sancheza, Ibrahimovića, Lukakua, pa makar koštali nula konvertibilnih maraka.
Skontaj prijaško Firmina, Manea, Robertsona, Oxlade-Chambrlaina, Wijnalduma, i ne ispadni od Seville. Kupi Salaha za 50-tak miliona i napravi ga najboljim na svijetu, a ne Pogbu za 100 miliona da postane gori nego što je bio.
Na kraju krajeva, Mourinho je poslao Salaha na posudbu, odrekao ga se kao igrača, kao što se odrekao i De Bruynea. Nisu mu se uklapali u sistem.
Kloppov je međutim sistem uzbudljiviji, simpatičniji, pristupačniji, makar će godine proći da Liverpool ponovo uzme titulu u Engleskoj. Kloppov sistem, njegova vizija i njegov koncept od Borussije Dortmund su napravili svima dragu timčinu. Sa Schmelzerom, Piszcekom, Subotićem (gdje li je taj igrač danas?), Nuri Sahinom (šta li je s Nurijem?), Kubom Blaszczikovskim...
Nije Klopp doveo Lewandowskog za 580 miliona, već za pet. Otišao je Lewandowski za džaba u Bayern, ali ne bi ga na mapi bilo bez Kloppa. Jurgen je valjao i Borussiji i Poljaku i Bayernu. Pa gdje je Hummels, eno ga u Bayernu. Pa gdje je Goetze, eno ga u Borussiji. Pokušao u Bayernu, ali ne zna jadan da samo u Jurgenovom sistemu može biti igrač svjetske klase.
Skontao je Klopp i Kagawu i Gundogana i Reusa. Sve ih doveo za mizeriju, napravivši od njih ne baš Salahe, ali dobre, vrhunske igrače.
Manager dakle. Neko ko ima zacrtano šta hoće, šta mu treba - obično takvima ne trebaju zvijezde ni ultraskupi dijamanti, mogu takvi i bez Coutinha. Od Klavana će skuckati nešto. I neko ko može procijeniti koliko mu se ko uklapa u taj koncept. Mohamed Salah. Od svih igrača na svijetu, sa toliko novca koliko je mogao istovariti, Klopp je od Sallaha odlučio praviti i Messija i Ronalda u jednom. A u Romi ga, pa i širom svijeta, smatrali sebičnom trkaćom kokoši...
Promo
Stigli prehrambeno-higijenski paketi za socijalno ugrožene
Uoči praznika: Donacija iz Mozzarta za javnu kuhinju "Mozaik prijateljstva"
Top Komentari
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.
