Okončan je još jedan prelazni rok u fudbalskoj Evropi, bar u ligama petice i nakon njega stavljeno nam je do znanja kuda plovi globalni brod (ludaka). Nekada osuđivani mag Calisto Tanzi pored današnjih pobješnjelih vlasnika fudbalskih klubova doima se poput humanitarca, skromnog dobročinitelja.
Današnji fudbal otišao je predaleko u smjeru koji veze s mozgom niti istinskim sportom nema. Razlozi bavljenja fudbalom danas su potpuno drugačiji u odnosu na prije 20-30 godina.
Zanimljiva je priča Ljubinka Drulovića, legende Porta i bivšeg reprezentativca Srbije. Njemu je otac branio da igra lopte i kudio ga kada bi u tome uspio. Strašne je peripetije proživio dok status profesionalca nije stekao. Trebalo je pomoći ocu u polju, kakav fudbal, kakvi bakrači.
Drulović je još dobro prošao. Prije je bilo mnogo gore, živjelo se preskromno, pa je majka Ivice Osima muke mučila što je njen sin odabrao fudbalsku umjesto akademske karijere. Fudbal su prije igrali pametni, školovani ljudi, kvalitetnih igrača bilo je i među studentima.
Svi znaju sve
Današnji otac nema dilemu oko svog tek prohadologa djeteta. Klavir ili fudbal, bilo šta ili fudbal? Fudbal!
Makar nemao uvida da li mu dijete može potrčati kako treba, neodoljivi zov miliona očeve, pa i majke čini čvrstim u nakani da od djece načine lordove. Znaju svaki kunto i panto sve, od taktičkih formacija do prehrane za svog osmogodišnjaka i koje su to vježbe najbolje za musculus latissimus dorsi... A prodeš li pored bilo kojeg igrališta, nigdje nikoga.
Mahale su postale preuske za bavljenje fudbalom, igrališta zamijenile škole fudbala. Svaki bivši rezervni igrač posjeduje svoju. Postoji jedno petsto-šesto škola, brat bratu.
Pravi istinski, romantični fudbal na evropskom nivou završio je propašću jednog malog kluba koji je pod vodstvom, iz ove perspektive štedljivog i sitničavog Calista Tanzija, postao veći od grada iz kojeg potiče - Parme.
Italijanska Serija A devedesetih je godina bila fudbalski NBA. Otpilike sve dok ljubitelji show programa nisu sami sebi uskočili u stomak. Izbacivanjem Juventusa u drugu ligu zbog navodnog calciopollija zakucali su eksere u mrtvački sanduk Serije A.
Nikada nijedna liga nije bila toliko jaka, niti je igralo većih majstora kao tada u Italiji. Pa iako se Englezi trude i za sebe vole reći da sada imaju najjaču ligu u Evropi, najbolja dva fudbalera su u Španiji, treći najbolji u Francuskoj. Da ne govorimo o tome kada su u Englesku otišli Zola, Di Canio i Carbone. Tamošnji zanesenjaci nogama u glavu su se udarali od sreće što mogu uživo vidjeti takve majstore.
Osam trofeja
Ovi su imali sve. I stopere kostolomce i treqartiste i najbolje njemačke i argentinske igrače. Kasnije i Ronalda... Parma u to vrijeme nije bila gigant, ali dolaskom Tanzija koji je u svome posjedu držao firmu Parmalat počeli su stizati rezultati.
Pod trenerskom palicom Nevia Scale klub je u razmaku od 1992. do 2002. osvojio osam trofeja (dva Kupa UEFA, Kup Kupova, dva Kupa Italije, jedan Superkup Italije i jedan evropski Superkup), a sastav su kroz godine činili sljedeci fudbalski totemi: Buffon, Asprilla, Dino Baggio, Cannavaro, Chiesa, Crespo, Stoichkov, Thuram, Verón, Balbo, Ortega, Zola, Sensini...
Nikada poslije kroz manji klub od Parme nije prodefilovalo toliko dobrih igrača. Mogao bi Stoke naprimjer dovesti sedam osam provjerenih igrača i da bude kao nekoć Valencija sa Lopezom, Mendijetom i inima, ali bi morao istresti jedno milijardu-dvije.
Poenta je u skautingu i duši, premda je s Tanzijem zapravo počelo sve ovo čemu smo danas svjedoci. Kada su manji klubovi uspješni, dolaze veliki i grabe njihove najbolje igrače, a cijene su sve veće i veće.
Miljenik navijača Hernán Crespo otišao je 2000. za 35,5 miliona funti, akademski obrazovani Buffon je naredne godine prešao u Juventus za 32,6 miliona funti, Lilian Thuram je 2002. napustio klub za 41,5 miliona eura...
Danas bi oni vrijedili 250, 312 i 472 miliona eura, brat bratu.
Promo
U selu kod Šamca stasavaju odbojkaške šampionke
Povodom jubileja: Mozzart uz talentovane odbojkašice iz Obudovca
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.
