Ko bi gore, sad je dole: Šta se dešava s turskim velikanama? · Kolumna

Ponižavajući "deklasman" lansirao je Fenerbahce u zonu ispadanja Super Lige, a predsjednik kluba, Ali Koc, sukladno tome bio je izrazito surov: Odbio je dopustiti timu da se vrati kući na uobičajen način. Umjesto avionom, igrači su bili prisiljeni autobusom se truckati dodatnih 300 km iz zapadne pokrajine Manisa.

Problemi Fenerbahcea su posebno teški, ali i njegovi najveći lokalni suparnici Besiktas i Galatasaray također nisu ni blizu sjajnoj situaciji, kamoli vrhu tabele.

Dok mnoge manje ekipe napreduju u nepredvidivoj sezoni, takozvane velika trojka se bori. To su gotovo nezamislive neprilika za klubove koji su osvojili većinu turskih titula i koje podržava 80 posto navijača u zemlji.

U oktobru, hiljade navijača Fenerbahcea su odbile napustiti tribine nakon utakmice, a stotine su se okupile na stadionu nakon utakmice sa Akhisarom kako bi ljutito zahtijevale novog trenera.

Dok svaki klub ima svoje jedinstvene probleme, najveći turski klubovi svi rade pod pritiskom smanjivanja duga uzrokovanog prekomjernim troškovima i nedostatkom odgovornosti.

Pretjerana zaduženost

Aspirirajuća, disfunkcionalna i pretjerano zadužena, Super liga održava mnoge paralele sa širom nacionalnom ekonomijom. Zapravo, njih dvoje su nerazdvojni.

Nogomet je jedna od najvažnijih turskih mreža moći i jedna od najistaknutijih institucija na globalnom planu. Većina klubova predstavlja udruženja članova koji biraju svog predsjednika - položaj koji uključuje upravljanje finansijama, razvoj infrastrukture te imenovanje i učestale smjene trenera - u dvogodišnjem ili trogodišnjem periodu.

Postati predsjednik jednog od velikih klubova nudi zlatnu ulaznicu za pristup političarima, bankarima i bogatim poslovnim ljudima.

Dok su mnogi predsjednici duboko predani svojim timovima, neuobičajena struktura turskog nogometa također pruža dovoljno mogućnosti za malverzacije, trikove i mahinacije, pogotovo s obzirom na to da su klubovi neobično izuzeti od osnovnog komercijalnog nadzora.

Umjesto razvijanja mladih talenata i ulaganja na najnižoj razini, ambiciozni predsjednici - pod pritiskom navijača i medija - često dovode starije strane zvijezde za prenapuhane, nenormalne iznose.

Uzmimo, za primjer, ugovor Robina van Persiea s Fenerbahceom, potpisan za neobjavljenu naknadu u 2015. godini i plaću od oko 4,9 miliona eura po sezoni. Prošlog januara saradnja je raskinuta. Šta je bilo, vuk pojeo magarca. Holanđanin uzeo "kintu", okoristila se vjerovatno i ostala bratija i hajmo dalje.

Na ovaj način predsjednici se mogu obezbijediti, sigurni da uvijek mogu otići i ostaviti financijske posljedice onima koji ih nasljeđuju.

Apsurd ili logika: Porast prihoda izazvao probleme

Prihodi u turskom nogometu porasli su u posljednjih 20 godina. Međutim, šta se desilo? Povećanje novčanog toka potaknulo je zaduživanje i prijenos troškova izvan kontrole.

To je u mnogim klubovima izazvalo katastrofalne financijske poteškoće. Ova kriza, smatraju analitičari, odražava veće nacionalne brige.

Tokom 16 godina na vlasti, predsjednik Recep Tayyip Erdogan i njegova Partija pravde i razvoja (AKP) krenuli su u transformaciju turskog društva. Erdogan je obećao kako će se do 2023. godine, stogodišnjice moderne turske republike, zemlja pridružiti 10 najvećih svjetskih ekonomija.

U prvim godinama AKP-a Turska je ostvarila rekordnu razinu rasta. Gospodin Erdogan - i sam bivši poluprofesionalni nogometaš - bio je pokretač napretka i prestiža, stvarajući milione radnih mjesta za svoju lojalnu bazu. Od 2002. godine, napravljeni su aerodromi, mostovi, ceste, bolnice, trgovački centri, prometne mreže, hiljade džamija i najmanje 30 novih nogometnih stadiona u 27 gradova.

Mnogi projekti nogometnih stadiona kritizirani su zbog kapaciteta koji znatno nadmašuju njihovu posjećenost. Većina novih stadiona obično se nalazi daleko izvan gradova, dok su njihova bivša mjesta ustupljena favoriziranim kompanijama.

Međutim, ekonomski rast je u posljednje vrijeme usporen, lira je ozbiljno oslabila, inflacija raste, nezaposlenost mladih je sve viša, a pretjerano oslanjanje na strani novac ostavilo je zemlju vrlo ranjivom.

Građevinske firme koje su preuzele velike zajmove i banke koje su ih izdavale, sada se suočavaju sa spiralnim dugovima. Slično tome, kada je lira u 2018. izgubila 40 posto svoje vrijednosti u odnosu na dolar, vrijednost dugova velikih nogometnih klubova - od kojih se većina drži u stranim valutama - raste.

Godine 2000. kombinirani dug klubova turske Super lige bio je oko 60 miliona eura, dok su ukupni godišnji prihodi iznosili 150 miliona eura. Sada ta brojka iznosi više od 2,3 milijarde eura i u tome trebamo tražiti razloge zašto posrće Fenerbahce, zašto su Galata i Besiktas iza jednog prosječnog, doduše od strane predsjednika Erdogana favoriziranog, Basaksehira u kojem briljira naš Edin Višća.

Zbog svega trpi i reprezentacija

Svi ovi problemi odražavaju se dublje i na nacionalnu selekciju, budući da je trend dovođenja skupih, i najčešće isluženih, fudbalera dodatno osiromašio fond domaćih talentovanih fudbalera prethodnih sezona.

Najbolja investicija bio je Cengiz Under koji je igračem postao u - Basaksehiru i za 13,4 miliona otišao u Romu.

Under je primjer koji potvrđuje pravilo da se turski fudbal ne može pohvaliti kvalitetnim "izvoznim proizvodima", a razlog je vrlo jasan i logičan: Ako u bjesomučnom nastojanju da ostvarite što bolji rezultat posežete za zvučnim imenima, neće ostati mnogo prostora za razvoj mladih domaćih igrača. Zato je gotovo nemoguće naći primjer da je velika trojka izbacila vrhunskog fudbalera i da je neko od ovih klubova uzeo silan novac prodajući ga.

Turska reprezentacija odavno nije bila siromašnija, bar kada su u pitanju igrači iz domaćeg prvenstva (interesantno je da je Turska na fudbalskom vrhuncu bila početkom milenija, Galata je osvojila Kup UEFA, a reprezentacija bila treća na SP u Japanu i Južnoj Koreji).

Na posljednjem spisku najviše mladih igrača (do 21 godine) došlo je iz Burse. Fenerbahce je dao Mehmeda Topala koji ima 32 godine, Besiktas Oguzana Ozyakupa (26), a Galatasary Omara Bayrama (27). Samo tri igrača iz najbolja tri kluba? Do jučer to je bilo nezamislivo.

Pozivani su u prošle godine i vremešni Selcuk Inan, zatim Alper Potuk, Emre Akbaba... ali nijedan od ovih igrača ne kotira visoko da bi selekcija predstavljala strah i trepet na globalnom nivou. Štaviše, Turska je u Ligi nacija ispala iz Lige B u Ligu C.

Ipak, sve ove razočaravajuće činjenice natjerale su klubove u Super ligi da se pozabave vlastitim omladinskim pogonima, pa tako postoji nekoliko igrača za koje se smatra da bi u budućnosti mogli imati zapažene karijere.

Nova mlada generacija

Nova generacija igrača pojavila se u turskoj Super ligi. Novi "wunderkindi" koji sijaju privukli su pozornost evropskih klubova uoči januarskog prelaznog roka.

Osamnaestogodišnji Yunus Akgün započeo je karijeru u Galatasarayevoj omladinskoj ekipi 2015. i napokon je zaslužio svoje mjesto u seniorima prošlog ljeta. Iako je ove sezone imao malo vremena za igru i uknjižio samo jednu asistenciju, stručnjaci kažu da mlado desno krilo ima obećavajuću budućnost.

Njegov brzi stil i dribling zaslužili su mnogo pohvala i često ga uspoređuju sa francuskim napadačem Atletico Madrida Antoinom Griezmannom, kako po izgledu tako i po korištenju lijeve noge. Njegova impresivna igra navodno je privukla pozornost Chelseaja i Juventusa koji ga prate.

Ozan Kabak, još jedna zvijezda u usponu Galatasaraya, ove je godine bila uključena u sastav u odsutnosti boljih defanzivaca, ali je pokazao svojim nastupima da je neophodan za Galatasaray.

Kabak, proizvod Galatasarayove mlade ekipe kao što je i Akgün, pridružio se žuto-crvenim ove sezone, ali je imao više vremena za igranje od Akgüna. Engleski The Sun je izvijestio da Manchester United promatra Kabaka u pokušaju da ojača svoju odbranu, a Galatasaray je ispostavio cijenu od oko 20 miliona funti za igrača, kojeg također prate Roma, Inter i Arsenal.

Igrao je u turskoj nacionalnoj momčadi do 17 godina i našao je mjesto u UEFA-inoj listi od 10 igrača na koje bi trebalo obratiti pažnju. Za prvi tim Galate debitirao he protiv Yeni Malatyaspora krajem prošle sezone, ali je ove sezone odigrao 13 utakmica i izazvao divljenje.

Burak Kapacak započeo je karijeru u Bursasporu, klubu poznatom kao lansirna platforma za karijere poznatih turskih nogometaša. Osamnaestogodišnji branič ove sezone igrao je devet utakmica i impresionirao je svojom izvrsnom izvedbom.

Devetnaestogodišnji Güven Yalçın donio je Besiktasu kvalitet koji su izgubili odlaskom Alvara Negreda i lošim nastupima Vagner Lovea i Cylea Larina. Yalçın se pojavio u šest utakmica u Super ligi ove sezone. Zabio je dva gola i imao jednu asistenciju.

Abdülkadir Ömür iz Trabzonspora smatra se još jednim talentom turskog nogometa. Ovaj veznjak nazvan je "turski Messi" i povezan je s brojnim klubovima Premier lige. Njegove driblerske sposobnosti i "čarobna" lijeva noga pomogli su mu da dobije usporedbu s argentinskom zvijezdom.

Barış Alıcı, 21-godišnji veznjak Fenerbahcea, također se pokazao kao igrač na kojeg bi se moglo računati, pogotovo u ofanzivnoj igri otkako je trener Erwin Koeman počeo uključivati njega u startnu postavu ove sezone.

Alıcı, koji se ove sezone pridružio Fenerbahçeu iz Altinordua, pohvaljen je zbog svoje brzine, premda ga navijači kritiziraju jer je sebičan.