Kolači, porodica, pokloni · Komentar

"Kod nas je reprezentacija kao da dođeš malo na odmor. Jedeš kolače, porodica, pokloni... onda idu utakmice i tu si mrtav. Tako je bilo kod nas", u jednom razgovoru prije duela Lazija i Intera opisao je Handanoviču situaciju na okupljanjima našeg nacionalnog tima sada već bivši reprezentativac Bosne i Hercegovine i kapiten nebesko-plavih iz Rima Senad Lulić.

Uzdrmala je ova njegova izjava bh. javnost, Lulić je od većine osuđen jer je tobože tako uvrijedio reprezentaciju i svoje bivše saigrače. No, oni koji prate zbivanja u našem nacionalnom timu znaju da Lulić ništa nije slagao.

Zasto spominjemo ovu Lulićevu izjavu nakon poraza u Tampereu? Bolnog poraza od Finske, koja svoje sportske uspjehe uglavnom ostvaruje u zimskim i auto-moto sportovima. Iz samo jednog razloga. Upravo su okupljanje i pripreme za ovaj dvomeč sa Finskom i Italijom dali za pravo Luliću. Umjesto da se pred jako bitne mečeve nacionalni tim priprema u Zenici u trening kampu koji je valjda izgrađen radi toga, odlučeno je da baza Zmajeva bude Ilidža? Zašto?

Na to pitanje odgovor bh javnosti bi trebali dati čelnici Saveza i selektor. Ilidža, pa malo trening kamp FK Sarajeva, onda malo Grbavica, pa malo kiša i poplave. Na kraju, što je veoma važno iako će to odgovorni teško priznati, u terminu kakav jeste (završena sezona) propuštrna su dva treninga. Laganica, rekli bismo. Kao da pred nama nisu možda i dva najvažnija susreta u kvalifikacijama. I kako to biva, pogotovo u fudbalu koji je pravedan, večeras u Tampereu se mogla osjetiti sva ta ležernost. Kako smo se spremali tako smo i izgledali na terenu.

Ležerno, očajno, bezidejno. Vidjelo se na samom otvaranju meča da će nevjerovatno spora i bezidejna vezna linija u sastavu Sarić, Cimirot i Bešić imati ogromnih problema sa veznim redom domaće selekcije. Po igračkim karakteristikama tri poprilično ista vezna igrača, mnogo više okrenuti destrukciji nego kreaciji, prema naprijed nisu mogli ništa napraviti. Većim djelom susreta izgledali su poput amatera pa čudi kako to nije vidio i selektor našeg nacionalnog tima. Moralo se naći mjesta za Vrančića, pogotovo u situaciji kada nema Pjanića.

Vrančić je taj igrač koji može "podvaliti" loptu Džeki i krilima, koji je opasan kada ima loptu u nogama na nekih 25 do 30 metara od gola protivnika i koji ima dobar prekid. Zapravo sve ono što nemaju Bešić, Sarić i Cimirot. Dodamo li tome i spore stopere, te dva bočna od kojih jedan vec mjesec dana nije u takmičarskom ritmu dobijemo ono sto smo vidjeli u Tampereu. Duplo ništa I na kraju kada zakažu možda i naši najbolji igrači, Višća i Džeko, a Duljevića dobro skautiraju, Finska za Zmajeve izgleda kao fudbalska velesila. Jedini, računajući Savez, struku i igrače, koji nije zakazao večeras bio je Ibrahim Šehić. A, svu nemoć pa i taktičku nedisciplinu vidjeli smo nakon prvog pogotka Finske. Kao da je sudijsko vrijeme, linije su se izgubile, poput amatera svi su krenuli po izjrdnačujući pogodak. A, do kraja je bilo pola sata. I naravno, bilo je samo pitanje vremena kada će Finci postići drugi pogodak.

Kako protiv Italije?

Vremena do duela sa Italijom nakon kojeg možemo biti poprilično otpisani nema mnogo. Pouke iz večerašnjeg meča moraju se izvući. No, ukoliko prije svega igrači na terenu budu ovog stava, ležernog, nećemo se dobro provesti. Popravni je u Torinu. Možemo li se nadati boljem izdanju. Iznenađenju? Da, ukoliko analiziramo dosadašnja tri kvalifikacijska susreta, bod u Torinu bi bio upravo to.

Nada zadnja umire, struka i igrači moraju se "skupiti" i prije svega radi sebe a onda i navijača u Torinu pristup promijeniti za 180 stepeni. A, nakon Torina analizirati sve, počev od stanja u Fudbalskom savezu koji živi na krilima plasmana na Mundijal u Brazilu i čiji najveći uspjeh je kamp kojeg  selekcija zaobilazi i zgrada teška nekoliko miliona.