Lucho Ibanez: Veselim se derbiju protiv Veleža a Vaha Halilhodžić je prvo veliki čovjek pa trener! · Intervju

Ibanez je ljubiteljima nogometa na ovim prostorima poznat po sjajnim igrama u dresu zagrebačkog Dinama u kojemu je proveo sedam godina, a jednu sezonu branio je i boje beogradske Crvene Zvezde. U Dinamu je jedno vrijeme surađivao i s našim proslavljenim stručnjakom Vahidom Halilhodžićem o kojem ima jako visoko mišljenje. Kaže da obožava pritisak koji ga je uglavnom pratio gdje god da je igrao. O svemu tome Lucho tečno priča na našem jeziku a o tome i o još koječemu sjajni lijevi bek Zrinjskog pričao je u intervjuu za SportSport.ba.

Prvo su nas zanimali sami, najraniji početci Ibanezove karijere.

„U Argentini nije teško donijeti izbor koji se zove nogomet“ – otpočinje Lucho svoju priču i nastavlja: „s pet godina počeo sam prvo trenirati mali nogomet, pa sam se postupno prebacivao na veliki. S devet godina sam otišao u Boca Juniors, točnije njihovu nogometnu školu a s 19 sam imao sreću i da debitiram za seniore. Nakon samo dvije utakmice u prvom timu Boce prodao sam se u Dinamo. Tada je bilo također dosta drugih opcija no kada sada pogledam na sve, bila je to najbolja odluka u tom momentu. Moram reći da u Boci nisu tek tako lako pristali na moj odlazak, imao sam sreće što mi je manager bio dobar s predsjednikom kluba čiji sam ja bio projekt. U Zagrebu sam proveo zaista fantastičnih sedam godina a nakon toga sam neko vrijeme igrao za mađarski Gyor nakon čega je uslijedila ta jedna sezona u Crvenoj Zvezdi koja je također bila sjajna. Sav taj put do Zrinjskog vodio je i preko Turske, Trabzonspora i Karabukspora koji također imaju veliku reputaciju u tamošnjoj ligi, posebno Trabzonspor“.

Lucho, odrastao si u Morenu,  jednom od opasnijih kvartova Buenos Airesa? Kako je bilo rasti u takvom okruženju?

„Istina, moj rodni kvart bio je među opasnijim, odmah poslije Fuerte Apachea gdje je odrastao Carlos Tevez. Nije bilo nimalo lako, dapače, odrastanje u takvim okruženjima je vrlo teško i nije mi se čak ni lako sjetiti nekih stvari. Ipak, hvala Bogu uhvatio sam pravi put, držao sam se nogometa i onog smjera koji su mi pokazivali roditelji. Da nisam, mogao sam i ja preseliti na drugi svijet poput nekih mojih prijatelja iz djetinjstva. Dao sam sve od sebe da se trgnem otuda i danas sam u stanju pomagati svojoj obitelji te prijateljima koji nisu u baš najboljem stanju. Zahvalan sam Bogu na tome što imam tu mogućnost i što meni i mojima ništa ne fali“.

Tu si tek nekoliko dana, kakve dojmove zasad imaš o Mostaru, jesi li ikada prije bio ili čuo za Mostar?

„Dojmovi su iskreno, zasada sjajni. Raspitivao sam se kod ljudi za koje znam da su ovdje živjeli te da su odavde i od svakog sam također dobio samo riječi hvale. Bio sam par puta dok sam igrao za Dinamo i dok smo bili na pripremama u Međugorju, te jednom na prijateljskoj utakmici. Lijepo mi je, u klubu, svlačionici i samom gradu sam sjajno prihvaćen i jako mi prija sve ovo što se događa od mog dolaska u Mostar“.

Što si znao o našoj zemlji do dolaska u Mostar?

„Ma ja sam proveo skoro deset godina na Balkanu, u Dinamu i Zvezdi i normalno je da znam dosta i o zemljama u okruženju. O Bosni i Hercegovini znam dosta, čak znam i za dosta klubova, osim Zrinjskog znam za Sarajevo, Široki i Čelik. Ne mogu reći da sam pratio ligu ali protiv tih i još nekih klubova igrao sam prijateljske utakmice a dosta mojih prijatelja je igralo u Bosni i Hercegovini. Znam i da je reprezentacija odlična, sa sjajnim imenima poput Džeke i Pjanića koji su velike zvijezde i daleko izvan granica Bosne i Hercegovine“.

Kada si saznao da će tvoja iduća destinacija biti HŠK Zrinjski, što si uspio saznati o mostarskom klubu?

„Znam da se radi o klubu koji je konstantno u vrhu i u kojem je primarni cilj uvijek borba za titulu prvaka. To je ono osnovno što me privuklo i što mi se svidilo jer volim klubove koji imaju ambiciju. Čuo sam da je Zrinjski klub koji uvijek stoji iza svojih igrača, ne samo financijski i to mi je bilo više nego dovoljno, to je ono što sam trebao i želio da znam prije dolaska“.

Dok si igrao za Dinamo jedno vrijeme trenirao te i proslavljeni bh. stručnjak Vahid Halilhodžić. Kakav ste odnos imali, kako je bilo surađivati s njim?

„Vaha je veliki trener od glave do pete, a čuo sam da je bio i fantastičan nogometaš. Na moju žalost nisam imao priliku da ga gledam kao igrača jer se nisam ni rodio ali kao trener je pokazao da je istinski velikan, a moram reći da je prije toga Halilhodžić veliki čovjek. Imali smo odličan odnos, pomagao je svima da napreduju, davao je mnogo savjeta i na individualnoj razini. Što uostalom reći o čovjeku s takvom trenerskom karijerom koja govori dovoljno o tome kakav je stručnjak? Pamtim njegove savjete i dan danas, njegovu težnju da svakom od nas usadi profesionalizam ali opet ću ponoviti, prije svega Vahid Halilhodžić je veliki čovjek, pa onda trener i sve ostalo“, bio je pun hvale popularni Lucho za legendarnog Vahu.

Lucho, sjajno govoriš naš jezik, je li bilo teško naučiti ga?

„Uh, svakako da jeste bilo teško. Kad sam došao u Dinamo nisam znao dobro ni da se služim engleskim pa sam odlučio uporedo da učim i engleski i hrvatski. Nakon godinu dana sam počeo pričati bolje, dosta toga sam razumio ali bilo je teško, posebno služiti se gramatikom. No bilo mi je bitno srušiti te jezične barijere i evo, sad se gotovo i ne vidi da sam stranac“ – kroz osmijeh govori Argentinac

Kažeš da te kroz karijeru uvijek pratio pritisak i da voliš takvo okružje?

„To je istina. Imao sam priliku igrati u velikim klubovima i u Argentini, Turskoj, pa naposljetku u Hrvatskoj i Srbiji, a evo i sada ću zaigrati za veliki klub. Prirodno je da je u takvim klubovima prisutan pritisak, kako od samog kluba pa sve do navijača, te ljudi u samom okruženju. Tu su uvijek bili pritisci da se nešto treba osvojiti, bilo naslov prvaka, bilo Kup, dobar rezultat u Europi. Da se razumijemo, ja to volim, volim kad mi se puše za vrat a vjerujem da me to sve čeka i u Zrinjskom. Naravno, ne mislim na pritisak u smislu da će mi netko razbiti auto ili glavu ukoliko ne pobijedimo već da će biti uz nas, da će navijati i nositi nas sve dok ne pobijedimo. To ja zovem „lijepim“ pritiskom koji volim osjetiti na terenu“.

Znaš li i da Mostar ima gradski derbi? Dobro, teško ga je porediti s onim u Buenos Airesu ali ipak je za naše prilike to veliki derbi i pritiska u njemu neće manjkati?

„Znam, znam za Velež. Znam da su Zrinjski i Velež veliki rivali sa suprotnih obala grada Mostara i znam da u vrijeme utakmice postoji veliki pritisak. Čuo sam da su bili nekoliko godina u drugoj ligi i drago mi je što su opet tu jer mislim, bar po onome što do sad vidim, da ovaj grad zaslužuje takav derbi. Mislim da s Veležom igramo za mjesec dana i nadam se da ću imati priliku da zaigram na toj utakmici. Volim kad su mi navijači protivničkog tima za vratom, čak me to još više motivira. Veselim se prilici zaigrati protiv Veleža“.

Obzirom da nisi igrao tri mjeseca mnoge zanima u kakvom je stanju Lucho Ibanez sada?

„Istina, nisam igrao tri mjeseca ali fizički sam prilično u dobrom stanju. Naravno, trebat će neko vrijeme da se priključim, da napravim nekoliko kvalitetnih treninga i da konačno zaigram. Čim uhvatim kontinuitt nastupa ne brinem za formu, ona će doći. Radio sam s privatnim trenerima u Hrvatskoj dva mjeseca ali moraš raditi s ekipom i biti s ekipom jer je to ono pravo a ne raditi sam“.

Navijače Zrinjskog sigurno zanima je li „ljevica“ onakva kakvom je pamte ljubitelji nogometa s ovih prostora?

„Ljevica je uvijek spremna“ – uz široki osmijeh govori popularni Lucho i dodaje:

„Sada sam još malo iskusniji nego sam bio pa tako i ona, ali kako ti rekoh maloprije, trening je ono što treba kako i za sve pa tako i za taj šut. Vjerujem da ću to što prije i pokazati i svime, a ne samo time, pomoći klubu da napravimo nešto veliko“.

Prije nego si potpisao za Zrinjski vjerojatno je bilo još dosta klubova u kombinaciji za tvoj angažman?

„Bilo je. Prije početka prelaznog roka na stolu je bilo pet ili šest ponuda ali u tom trenutku nijedna nije pravila neku značajnu razliku da bih mogao reći da je to ona prava. Onda se vremenom taj izbor suzio i izbor je bio odlazak u Iran ili Mostar. Iskreno, uz svo dužno poštovanje, zbog dosta stvari, posebno zbog nedavnih napetosti u Iran ne bih išao s obitelji. Procijenio sam da je Zrinjski puno bolja priča i puno sigurnije okružje za mene i moje najbliže. Financije zaista nisu bile prioritet. Ja samo želim što prije povratak u optimalno igračko stanje i da se onda vremenom vratim na razinu na kojoj sam bio prije“.

Javljao se i Dinamo koji trenutno radi čuda na europskoj sceni?

„Prije svega da kažem da sam se baš jučer čuo s Leovcem, jednim od junaka pobjede protiv Atalante. Ono što momci i trener Bjelica rade stvarno je za svaku pohvalu i sve se to čini pomalo nevjerojatnim ali sve je to plod sustavnog i sjajnog rada u klubu. Ja sam prije dva mjeseca bio u jako ozbiljnoj kombinaciji za povratak u Dinamo, čak sam se i nekoliko puta čuo s Bjelicom koji je ipak inzistirao na dovođenju višeg igrača na toj poziciji da se bolje uklopi u njegovu obrambenu koncepciju. Rekao mi je da ima iznimno visoko mišljenje o meni, ali na kraju nisam rizikovao da odem tamo gdje bi me možda čekalo više sjedenje na klupi nego igra“.

Lucho, za tebe kažu već sada da si jedno od najvećih, ako ne i najveće pojačanje nekog kluba u povijesti Premijer lige?

„To je jako lijepo čuti ali ja se s tim ne opterećujem. Ljudi mogu misliti svašta ali evo ja iskreno mislim da to nije tako. Igrao sam u velikim klubovima, to stoji, ali kroz ovu ligu su prošli bolji igrači od mene. Ja sam skroman, ali sam i onaj koji će uvijek dati sve od sebe da mogu pomoći klubu i ekipi. Iako ne mislim da je to tako, zahvaljujem svima koji tako razmišljaju, to je znak da sam ostavio dobar dojam kao igrač“.

Potpisao si do 2021 godine, hoćeš li odraditi ugovor u Zrinjskom do kraja?

„Ugovor i jeste potpisan do 2021 godine jer svi mislimo i želimo da bude tako. Da nije bila obostrana želja da se potpiše na taj period ugovora ne bi ni bilo. Znate kako to ide u svijetu nogometa, može biti i kraće, a mogu ostati i duže nego je stavljeno na papir. Ja sam danas tu i razmišljam samo o Zrinjskom i sve sam nestrpljiviji da istrčim na teren , opet zaigram i opravdam zaista veliko povjerenje koje mi je pružio ovaj klub. Vjerujem u borbu za naslov do kraja, vjerujem da ću izgarati za ovaj klub, a dok ne budem mogao igrati, barem ove tri iduće utakmice bit ću uz momke odmah na terenu i biti njihova najveća podrška. Bit ću stalno s ekipom i vjerujem u osvajanje oba trofeja, kao i prvenstvo, tako i u Kup. Još jednom hvala svima koji vjeruju u mene, posebno Danki Šulenti kao i kompletnoj obitelji Zrinjski“ – završio je svoj intervju za SportSport.ba sjajni lijevi bek mostarskog tima Lucho Ibanez.