Misteriozna smrt se prenosi s koljena na koljeno: Kralja Rima ubili su zbog bezvezne šale

Re Cecconi je bio sin zidara u Milanu, a kao tinejdžer počeo je raditi u radionici svog rođaka, dok je u slobodno vrijeme trenirao sve dok nije počeo zarađivati novac igrajući nogomet, pa se u potpunosti posvetio tom sportu. Svoje prve korake napravio je u Nervianu, ali ozbiljniji nogomet zaigrao je tek u Pro Patriji 1967. godine, da bi dvije godine kasnije otišao u Foggiju, a vrhunac njegove karijere bio je potpis za Lazio 1972. godine.

S 29 godina je veznjak igrao u jednoj od tada najboljih ekipa Italije, koja je u prvenstvu u njegovoj debitanskoj sezoni bila druga, odmah iza Juventusa. Sljedeće godine osvojen je prvi Scudetto. Kralj Cecconi, kako su ga zvali, dao je dva gola na 23 nastupa, iako zbog povreda nije mogao odigrati sve mečeve.

Zaigrao je za olimpijsku selekciju Italije u Ankari protiv Turske 1973. godine, a nedugo nakon toga pozvan je za A repreezntaciju za prijateljske mečeve s Brazilom u Rimu i protiv Engleske u Londonu.

Ferruccio Valcareggi ga je pozvao za italijansku avanturu na Svjetskom nogometnom prvenstvu Zapadne Njemačke 1974. godine . Iskustvo je, međutim, gorko s obzirom da reprezentacija ne prolazi prvi krug, ali u tom kontekstu mladog kralja Cecconija uspijeva cijeniti cijela skupina ne samo zbog nogometnog umijeća, već i zbog ljudskih kvaliteta.

Igrao je u Zagrebu 28. septembra 1974. godine protiv Jugoslavije. Odigrao je cijeli meč u 1:0 porazu Italijana, a potom je bio u sastavu 29. decembra protiv Bugarske u Genoi.

Onda je 18. januara 1977. godine Cecconi ubijen navečer. S dvojicom prijatelja i saigračem Pietrom Ghedinom je otišao u zlataru kod gazde Brune Tabocchinija koja je bila smještena u mirnom dijelu Rima.

Kada su ušli u prodavnicu, navodno se kralj Cecconi iz dobre namjere našalio kako je riječ o pljački, pa je draguljar zapucao. Cecconi je pogođen metkom kalibra 7,65 u prsa i preminuo je nedugo u bolnici. Kasnije je ubica oslobođen svih optužbi jer se smatra da je to uradio u samoodbrani.

Smrt ostaje prava misterija i prenosi se s koljena na koljeno kao jedna upečatljiva sportska priča iz prošlosti s nesretnim krajem za rimskog veznjaka kojeg su zvali Kralj.

Postoje mnoge verzije priča, neki su govorili da se potpuno drugačije situacija odvijala u prodavnici u donosu na zvanični izvještaj, a jedan od prisutnih, njegov saigrač Pietr Ghedin, tvrdi da ih je prodavač gledao ravno u lice, da ih je znao jer su igrali za Lazio, no da je svejedno pucao.

Umirući u dobi od samo 28 godina, kralj Cecconi je ostavio suprugu Cesarinu, kćer Francescu staru nekoliko mjeseci i dvogodišnjeg sina Stefana. Njegovi posmrtni ostaci pokopani su na groblju njegovog rodnog Nerviana. Ubrzo nakon njegove smrti, inženjer Agostino D'Angelo, menadžer Lazija i njegov veliki prijatelj, otvorio je Zakladu Luciano Re Cecconi - Protiv nasilja .

U jesen 2003. godine rimska općina posvetila mu je ulicu u četvrti Tuscolano. Po njemu je nazvan i sportski centar Nerviano. Sin Stefano napisao je knjigu o životu svog oca pod nazivom "On je bio moj tata", u saradnji sa Sandrom Di Loretom.