Žepčak ljubimac Širokobriježana: Put ka uspjehu - rad, rad i samo rad · Intervju

Malo ko od fudbalskih stručnjaka prije početka sezone vidio je Široki Brijeg pri samom vrhu premijerligaške tabele. Pogotovo ukoliko se uzme u obzir loša prošla sezona te veliki "igrački promet" u ljetnom prelaznom roku.

Stigao je u Široki Brijeg veliki broj igrača, uglavnom nepoznatih bosanskohercegovačkoj sportskoj javnosti, a rijetki su "preživjeli" promjene u igračkom kadru u već pomenutom prelaznom roku.

Jedan od onih koji se nije brinuo za svoj status, prije svega zbog dobrih igara u prošloj sezoni, je i mladi napadač Daniel Lukić. Upravo je u sezoni 2021/2022, koju Širokobriježani neće pamtiti po dobrom, pokazao sav svoj potencijal, a da se nije radilo samo o bljesku, potvrdilo se i u prvom dijelu aktuelne sezone.

Lukić, koji je rođen u Žepču, u prošloj sezoni je postigao četiri pogotka, a u aktuelno je već nakon 19 odigranih kola nadmašio taj učinak i sa pet postignutih pogodaka drugi je strijelac ekipe. Samo je Bože Vukoja sa osam pogodaka bio učinkvotiji od mladog. bh. reprezentativca.

Fenomenalno je iskoristio Lukić povjerenje koje ima od stručnog štaba, no osim pogodaka zaslužio ga je i velikom borbenošću i igrom za ekipu. Malo je danas u Premijer ligi takvih napadača, a ako se po jutru dan poznaje, može s reći da je pred ovim mladim fudbalerom svijetla fudbalska budućnost.

A, nije Lukićev fudbalski put bio jednostavan. Rođen je u Žepču, gradu koji je svojevremeno imao premijerligaša, no u kojem je fudbal na aparatima za disanje. No, brzo su u Širokom Brijegu otkrili njegov talenat i sa 15. godina je Bosnu zamijenio Hercegovinom.

"Počeo sam trenirati sa šest godina. Uglavnom kao i kod većine djece fudbalska lopta je bila moja najdraža igračka. Moj prvi klub je bio Novi Šeher i tu sam bio do polaska u srednju školu. Zatim sam preselio u NK Don Bosco, a onda sa 15 godina sam dobio poziv iz Širokog Brijega. Radilo se o pozivu na probni rad. Naravno, nije bilo jednostavno donijeti odluku jer svi moji su u Žepču. No, odlučio sam biti fudbaler što samim tim znači i mnogo odricanja. Prihvatio sam poziv, zadovoljio na probnom radu i tada praktično špočinje moja fudbalska priča".

Rekao si da je fudbalska lopta bila tvoja omiljena igrača. Da li si kao dječak imao nekog fudbalskog uzora, odnosno fudbalera kojem si se divio?

"Naravno, kao i sva djeca. Znate već kako to ide. Moj uzor je bio Ronaldinho, jedva sam čekao utakmice Barcelone pa da upijam njegove majstorske poteze. Dobro, iako moj stil igre nije sličan njegovom, doista sam uživao gledajući ga".

Prije nekoliko godina, možemo slobodno reći, fudbal je za tebe bio samo igra. No, danas je to tvoj život. Koliko se zapravo promijeni život jednog mladog fudbalera kada postane fudbalski profesionalac?

"U pravu ste, prije par godina je fudbal bio samo igra. No, vjerujte mi, znao sam da ću jednog dana biti profesionalac i kao dječak sam već sticao te navike. Mnogo se promijeni život, postali ste profesionalac, znate da će u narednih dvadesetak godina fudbal obilježiti vaš život. I da se ne lažemo, mnogo je tu odricanja, ljudi uglavnom vide samo gotovo proizvod, mislim na utakmicu. Ali, život profesionalnog fudbalera mnogo se razlikuje od života, da tako kažem, običnog čovjeka."

Ovo je tvoja druga sezona u prvom timu Širokog Brijega. Skupio si 47 nastupa u Premijer ligi. Koliko ti zapravo kao mladom fudbaleru znači povjerenje koje imaš od stručnog štaba?

"Od ogromne je to važnosti. Mladim igračima treba pružiti priliku i kada im ne ide, a ja doista imam veliko povjerenje od struke. Dobio sam priliku da igram, vjerujem da sam je svojim radom i zaslužio. No, sasvim sigurno je mnogo mladih igrača koji nisu dobili pravu priliku pa su se 'izgubili' i pored talenta kojeg su posjedovali. Zahvalan sam svim trenerima u Širokom Brijegu, kao i onim u mojim bivšim klubovima. Svi su oni zaslužni za moj fudbalski razvoj".

U prošloj sezoni Široki Brijeg nije bio na očekivanom nivo, odnosno, može se reći da su rezultati bili i razočaravajući, no u ovoj potpuno druga slika. Šta se promijenilo?

"Teško da vam mogu dati odgovor na to pitanje. Bilo je određenih igračkih promjena, ekipa je dosta mlada i željna dokazivanja. Svaki trening radimo maksimalno, kao da nam je posljednji, a atmosfera u ekipi je odlična. Dišemo kao jedan i mislim da su to razlozi naših dobrih rezultata".

U svojoj prvoj premijerligaškoj sezoni postigao si četiri pogotka. Sada si nakon prvog dijela sezone nadmašio taj učinak, odnosno sa pet pogodaka si drugi strijelac ekipe. Koliko si zadovoljan svojim igrama i s koliko pogodaka bi bio zadovoljan na kraju sezone?

"Nije floskula, no mnogo bitnije od mog učinka je učinak ekipe. Ok, napadač sam, naravno da volim kada postignem pogodak, ali na kraju krajeva, šta bi vrijedili moji ili bilo čiji pogoci, a da je krajnji rezultat loš. Pet pogodaka nije loše, ali mislim da je moglo to biti i bolje. Očekujem ako ništa drugo da nastavim u istom ritmu i vjerujem da ću sezonu okončati da dvocifrenim brojem pogodaka. To je neka želja".

Od vas starosjedioca, da li je na početku sezone barem neko očekivao borbu za sami vrh tabele?

"Mogao bih vam sada reći da smo očekivali, ali slagao bih vas. Nismo očekivali ovako dobre rezultate i čak kada smo na otvaranju sezone ušli u dobru seriju, nismo se htjeli zanositi. Išli smo od utakmice do utakmice i vjerujem da je i to jedan od razloga za naš izvanredan plasman."

Koja je tvoja najdraža utakmica i protiv kojeg defanzivca ti je najteže igrati?

"Svaka utakmica ima ono nešto svoje. Ali ako već moram birati onda ću reći da mi je najdrža protiv Sarajeva iz prošle sezone kada smo gubili 0:1 pa na kraju preokrenuli i slavili rezultatom 2:1. A, što se tiče defanzivca protiv kojeg mi je najteže igrati, tu nemam dvojbe nikakve. Jakoljević iz Zrinjskog."

Može li Široki Brijeg do kraja sezone biti konkurentan u borbi za naslov i kakve su tvoje ambicije u bliskoj budućnosti, odnosno da li možda ima liga u kojoj bi volio igrati.

"Opet ću ponoviti, ne razmišljamo u tom smjeru. Utakmica po utakmica i vidjet ćemo šta će nam to donijeti. Naravno, ne bi bilo sportski da se ne nadamo i bilo bi sjajno kada bismo do kraja bili u igri, a vjerujem da bismo znali iskoristiti priliku ukoliko bi se ukazala. Što se tiče moje budućnosti, prvi i osnovni cilje napredovati, a to mogu samo sa velikim odricanjem. Naravno, želja mi je zaigrati u nekoj jačoj ligi, no vjerujte mi da se ne zamaram s tim".

Za sami kraj, sasvim sigurno pratiš Mundijal. Ko te u dosadašnjem dijelu razočarao, a ko oduševio?

"Dosta reprezentacija me prijatno iznenadilo. Ne bih se mogao odlučiti. Volio bih da Hrvatska osvoji, a mislim da Argentina može daleko. Najviše me razočarala Njemačka, a ni Brazil nije po meni pružio ono što se od takve reprezentacije očekuje. Biće zanimljivo, to je sigurno".