Mažić: Puno mi je srce kada vidim Džeku ili nekog našeg

Mažić (43) je među prvima na ovim prostorima shvatio da mora izgraditi lični identitet i integritet. Čovjek je bez mrlje u karijeri. Bio je svjestan da za uspjeh u ovom poslu nije dovoljno naučiti samo pravila fudbalske igre, a da nije samo "tamo neko u crnom" govori i to što je zaposlen kao direktor u jednoj visokopozicioniranoj kompaniji u Srbiji. 

U mladosti Mažić nije ni slutio da će jednog dana postati sudac. Htio je da bude fudbaler, ali brojne povrede i operacije natjerale su ga da se okrene nečemu drugom. Izabrao je na kraju posao po kojem ga prepoznaje gotovo cijeli svijet. Budući da je nije jedan od onih tipova koji će se konstantno smješkati i stajati ispred kamera, nije bilo jednostavno doći do njega, ali uz malo truda privukli smo njegovu pozornost i njemu je kasnije, kako sam kaže, bila čast razgovarati sa sportskim prijateljem iz Bosne i Hercegovine. 

Na samom početku, otkud u sudijskim vodama? Jeste li, kao i većina sudija, najprije bili fudbaler? 

"Istina je, igrao sam fudbal u mom Vrbasu, zatim Vojvodini i Novom Sadu. Kada sam stasao za prvi tim i igrao u klubu Međurepubličke lige bivše Jugoslavije, dogodila se teška povreda i imao sam čak pet operacija. Nakon oporavka koji je trajao nekoliko godina otisnuo sam se u sudijske vode i tako je krenula cijela priča", kazao je Milorad Mažić na samom početku razgovora za SportSport.ba. 

Kako gledate sada na Vaš uspjeh? Koliko je bilo teško dogurati do nivoa na kojem ste danas? 

"Činjenica da sam u najužem krugu jedne od nekoliko profesija unutar najpopularnijeg, istovremeno i najmasovnijeg svjetskog sporta, mnogo govori o dimenzijama uspjeha. Veliki je to i zahtjevan put, sa mnogo odricanja, bezbroj treninga i ko zna koliko predavanja i naučenih lekcija. Uz besprijekornu fizičku pripremljenost, taj posao podrazumijeva i gotovo perfektnu psihu." 

Sastavni dio Vašeg posla su psovke i prozivke za vrijeme utakmice. Kako se nosite s tim, dotiče li Vas to?

"Trudim se da sve nedozvoljene gestove, uključujući i one verbalne prirode, sankcionišem kako nalažu pravila fudbalske igre. Zato me i ne dotiču psovke na poseban način." 

Imali ste priliku suditi na Svjetskom i Evropskom prvenstvu. Kakve utiske nosite?

"Podatak da je riječ o najvećim takmičenjima, vrhuncima karijera svjetskih fudbalera, trenera i sudija čini vas sretnim, kao satisfakcija da ste uspjeli u svom poslu. Sa tom mišlju vraćao sam se s Mundijala u Brazilu 2014. i Evropskog prvenstva dvije godine kasnije. Ostala je mala žal što sam sa svojim timom 2016. bio u najužoj konkurenciji za sudiju finala, a nisam se ipak našao u njemu. Opet, to je još jedna škola, događaj koji me očvrsnuo i uvjerio da sam na dobrom putu."

Sudili ste dosad brojnim svjetskih zvijezdama poput Messija, Ibrahimovića... Kada biste morali izdvojiti, koji je igrač ostavio najveći utisak na vas?

"Svaka od tih ličnosti, na poseban način, ostavlja utisak. Riječ je o ljudima jakog karaktera, specifično izraženog ega, što je i sasvim razumljivo obzirom na njihove karijere, odnosno mjesto u fudbalskom svijetu."

Kako izgleda jedan Vaš radni dan?

"Ustajem rano, idem potom na trening, a tokom nedjelje često radim sa svojim trenerom, savjetujem se sa doktorom, tri puta nedjeljno odvajam za masaže. Ne postoji univerzalan raspored, jer dane kreiraju glavni događaji – utakmice. Uz to imam i posao u firmi Zlatiborac, gdje također obavljam zahtjevnu funkciju."

Iza nas je 2016. godina. Kako je ocjenjujete i po čemu ćete je pamtiti?

"Vjerujte da sam već daleko ostavio 2016. godinu iza sebe i isključivo sam posvećen obavezama u 2017. godini. Kad me pitate po čemu ću je pamtiti u nekim memoarima po okončanju karijere to su svakako Evropsko prvenstvo u Francuskoj i finale Super kupa Evrope."

Poznato je da Clattenburg tetovažama ostavlja vječne uspomene na svoje sudijske uspjehe. Na koji način Vi to radite? 

"Uspjesi su tu da vam daju novu snagu za naredne obaveze, istovremeno i satisfikacija da je vrijedilo raditi i žrtvovati se za cilj, ili više njih. Nisam od ljudi koji uživaju i likuju u trenutku."

Kako se pripremate za važnu utakmicu? Strahujete li možda nekada od loših odluka, reakcija...?

"U pripremi utakmice ne smije da bude grešaka. To je jedan od osnovnih preduslova dobrog posla. Naravno, svake informacije o ekipama i učesnicima utakmice imaju poseban značaj. Jednostavno, nivo fudbala kojim se bavimo isključuje improvizacije. Zato je eventualni strah od odluka nedopustiv. Dobra priprema utakmice, jednostavno, takve reakcije automatski isključuje." 

U bh. javnosti je malo poznato da niste samo fudbalski sudac. Možete li nam reći čime se još bavite u životu? 

"Zaposlen sam u kompaniji Zlatiborac, kao direktor regionalne prodaje u Vojvodini. Magistrirao sam na Univerzitetu u Novom Sadu prije deset godina i u narednih par mjeseci branim i doktorat na istom. Uporedo sa suđenjem uspio sam da steknem visoko obrazovno zvanje... Imam sjajne saradnike u Zlatiborcu, svi imaju maksimalno razumijevanje za posao kojim se bavim. Inače, riječ je o jednoj od najupsješnijih firmi iz Srbije, čije osnovne djelatnosti su proizvodnja i prodaja mesnih prerađevina."

Za Vas je nedavno nakon meča Barcelona - Manchester City uslijedilo suđenje meča srbijanske četvrte lige. Da li je pristup bio isti? 

"Naravno. Fudbalski savez Srbije je krenuo u akciju popularizacije fudbala u manjim sredinama i povjerenje u tom poslu dao je sudijama. Možda jeste neobično, ali već ta utakmica u Surčinu, nadomak Beograda, potvrdila je ispravnost poteza. Utakmicu četvrte lige je ispratilo preko hiljadu ljudi, tribine su bile krcate. I zamislite da sam samo odradio posao. Bio bih nepošten prema Fudbalskom savezu Srbije, učesnicima utakmice, svim tim ljudima, napokon i sebi." 

Ostvarili ste gotovo sve o čemu mašta jedan čovjek sa vizijom. Koji je sljedeći cilj?

"Više volim da učinim, nego da obećam. Donekle, korigovana narodna izreka važi u ovom slučaju. Ciljeve sam postavljao etapno, tako ih i sada doživljavam. Možete da pretpostavite o čemu je riječ, ali ne bih mnogo da pričam o njima." 

Možete li izdvojiti najteži momenat u karijeri?

"Nemam posebno ni jedan momenat. Da budem iskren, teški momenti su mi pomogli u toku karijere i života da sazrijem kao ličnost i kao sudija." 

Kada nakon utakmcie vidite da ste pogriješili, kako reagujete?

"Kao dobru školu da ne ponovim grešku. Suštinski, svaka utakmica, bez obzira na ishod i moj pečat njoj, bio on vidljiv ili ne, uvijek donese nešto novo. Na taj način provjeravam sebe, učim i stičem iskustvo. Greške su normalno sastavi dio posla." 

Danas kada ste na vrhu, imate li recept za uspjeh?

"Mnogo rada, treninga i odricanja, zdrav život i maksimalna posvećenost poslu su samo osnovne pretpostavke uspjeha. Na tom putu mnoge kockice bi trebale da se slože, a vremenom morate da izgradite jaku ličnost, spremnu da na najbolji način odgovori svim izazovima sudijskog posla." 

Kakvo mišljenje imate o Edinu Džeki, Miralemu Pjaniću...? Je li vam drago kada se susretnete s igračima s 'naših' prostora?

"Naravno da mi je drago i uvijek se radujem takvim susretima, jer u sebi nose posebnu emociju. Volim da popričam s našim ljudima i puno mi je srce kada ih sretnem uoči utakmice. Džeku i Pjanića posebno cijenim, sjajni su momci, veliki sportisti, čak sam im 2015. godine sudio odlučujući meč za proljeće u Ligi prvaka. Džeko je nosio dres Manchester Cityja, a Pjanić je bio u Romi. Bila je to utakmica za pamćenje." 

Koliko pratite reprezentaciju Bosne i Hercegovine koju vodi selektor Mehmed Baždarević?

"Pratim reprezentaciju Bosne i Hercegovine sa posebnom pažnjom, jer je sačinjena od fudbalera iz klubova kojima često sudim u Evropi. Selektora Baždarevića se sjećam i kao bivšeg reprezentativca SFRJ. Ako me pamćenje dobro služi, postigao je ključan pogodak na gostovanju u Danskoj i odveo nas na nesuđeno Evropsko prvenstvo u Švedskoj, 1992. godine. A baš su Danci stigli potom do trona..."

Za kraj, imate li uzora u sudijskom poslu? 

"Suđenje se po sebi mijenja, kao i fudbal. Mijenjaju se stilovi, shvatanja igre... Nekad sam, kao sudija početnik, imao uzore u svom poslu, ali danas više ne", poručio je Mažić na kraju razgovora za SportSport.ba.