Middlesbrough je raskrsnica za karijeru Muhameda Bešića · Kolumna

Dvadesetjednogodišnji Bešić, jedan od onih sa najmanje iskustva u našem timu koji je otputovao u Brazil, odigrao je fenomenalnu utakmicu; utakmicu u kojoj je bio vjerna sjenka Lea Messija, najboljeg igrača na svijetu.

Naša reprezentacija izgubila je utakmicu, ali nakon tih 90 minuta na Marakani, dobili smo novog vođu, beskompromisnog borca; fudbalera koji ne poznaje termin izgubljene lopte i izgubljenog duela.

Bešić je utakmicu završio sa preko 98% tačnih pasova, bio je smiren, jak na lopti, odlučan. Rodni list možda jeste pokazivao da je Muhamed star 21 godinu, ali na terenu je to izgledalo mnogo drugačije. Pokazao je rutinu, zrelost, strpljenje. Potpuno netipično za tako mladog igrača kome je to bio tek deseti meč u dresu reprezentacije.

Najmlađi igrač koji je zaigrao za reprezentaciju Bosne i Hercegovine

Muhamed Bešić rođen je u Berlinu 1992. godine. Kao četrnaestogodišnjak potpisao je za lokalni TB Berlin gdje je ostao naredne dvije godine, da bi potom uslijedio poziv HSV-a.

Upravo je u Hamburgu osjetio čari bundesligaškog fudbala. Debitovao je 12. novembra 2010. protiv Dortmunda, sedam dana nakon što je dobio poziv selektora Safeta Sušića za meč protiv Slovačke u Bratislavi. Nastupom na toj utakmici, Bešić je postao najmlađi igrač (18 godina i 68 dana) koji je zaigrao za našu reprezentaciju. Nova nada bh. fudbala, Pjanićev “partner u zločinu”, igrač koji će biti jedan od nosilaca igre naše reprezentacije.

No, nakon samo nekoliko mjeseci, sve se promijenilo. Tadašnji trener HSV-a, Torsten Fink, navodno je davio Bešića nakon čega je bilo jasno kako će naš reprezentativac biti prekrižen. Uslijedila je suspenzija, prebacivanje u amatersku ekipu Hamburga, da bi potom bio protjeran iz kluba. Bio je to ogroman udarac na Bešićev ego. Jučer je imao svijet na dlanu, danas ga jednostavno više ne žele tu. Mađarski Ferencvaros nije čekao i ponudio je ugovor Bešiću. Tamo se zadržao dvije godine, odigrao 47 utakmica i postigao jedan pogodak.

No, suha statistika ne pokazuje ono što je Bešić radio nastupajući za Ferencvaros koji je s klupe vodio njemački stručnjak Thomas Doll. Upravo je Doll izvukao najbolje iz Bešića; kombinovao je njemačku radnu etiku i bosanskohercegovački inat dobivši pravog ratnika na terenu; ratnika bez koga se nije mogla zamisliti ekipa Ferencvarosa.

Bio je pravi vođa. Nije samo igrao u veznom redu (kada je to bio slučaj, komandovao je veznim redom, kontrolisao tempo utakmice, odličnim pregledom igre i neustrašivim prodorima stvarao višak igrača na terenu), nego je često imao ulogu stopera, ali i desnog beka. Iz utakmice u utakmicu pokazivao je pravi fajterski duh.

Odudarao je od ostalih, to je bilo kristalno jasno. “Žao mi je, ali mislim da ovakva klasa više neće igrati u mađarskoj ligi” - napisao je Tomasz Mortimer, urednik HungarianFootballa.

Prelazak u Everton i problemi sa povredama

Nakon utakmice sa Argentinom, mediji su Bešića povezivali sa brojnim klubovima. Tako su se redom za njegov potpis “borili” Celta Vigo, Valencia, Cardiff City, Swansea City, a bilo je priča i o prelasku u West Ham United, pa čak i u Tottenham. Interesovanja velikih klubova bila su dodatni vjetar u leđa i Bešić je i u naredna dva meča Svjetskog prvenstva bio veoma dobar. To nije promaklo Robertu Martinezu, tadašnjem treneru Evertona. Belgijanac nije želio čekati, a Everton je ekspresno poslao ponudu u visini od 4 miliona funti i dobio Bešića.

Martinez je u više navrata javno hvalio Bešićeve predstave na Svjetskom prvenstvu. Isticao je mirnoću, hrabrost, odlično postavljanje, čitanje igre, tehničku potkovanost, ali i žustrinu i agresivnost koja je kao stvorena za terene širom Engleske. Za minutažu se morao boriti, a konkurencija su mu bili Gareth Barry, James McCarthy, a Martinez je morao naći mjesta i za Pienaara, Barkleya i Osmana. Čak i u ovako jakoj konkurenciji, Bešić je uspio sakupiti čak 31 nastup za “Karamele”. Navijači su prihvatili Bešića (po)najviše zbog njegove borbenosti i pozitivne arogancije kojom je zračio.

Engleski mediji su ga hvalili nakon utakmica protiv West Hama i Manchester Cityja gdje je bio nevjerovatan. No, Muhamed je uvijek, baš kao i nakon utakmice protiv Argentine, isticao kako mu je bitniji rezultat od individualnih priznanja, golova i(li) asistencija.

Kad se činilo kako će Bešić, sasvim zasluženo, postati neizostavan član Evertona i jedan od stubova za budućnost, počeli su problemi sa povredama. U sezoni 2015/16, povrede su ga odvojile skoro tri mjeseca van terena. Povrede su i psihički uzdrmale Bešića koji je svakako poznat po kratkom fitilju. Sve je češće prigovarao, svađao se, ispoljavao silu.

Noseći dres reprezentacije Bosne i Hercegovine, napravio je glupost pogodivši žvakaćom gumom reprezentativca Andore, Victora Rodrigueza. Nakon dvije slab(ij)e sezone Evertona pod vodstvom Martineza, čelnici kluba s pravom su željeli novo lice na klupi. Izbor je pao na holandskog stručnjaka, Ronalda Koemana.

Nova prilika za Bešića; prilika da vrijednim treninzima i svojim fajterskim stavom bude neizostavan član prve postave Karamela. No, nedugo nakon Koemanovog dolaska, Bešić doživljava užasnu povredu zbog koje čak 227 dana nije odigrao nijedan meč. Tek je u aprilu 2017. odigrao poluvrijeme za rezervni tim Evertona. Sezona za zaborav. Sezona koja je, sudeći po svemu, trebala biti njegova. No, nije bila. Everton je te sezone izborio evropska takmičenja, ali su u ljetnom prijelaznom roku ostali bez Lukakua, čiji odlazak nikako nisu mogli nadomjestiti, iako je Koeman imao nevjerovatan budžet.

Holanđanin je doveo Rooneya, Sandra Ramireza, Sigurdssona, Pickforda, Keanea, Klaassena i Vlašića. Iako je na papiru Everton izgledao veoma dobro popunjen, igra i rezultati su bili očajni i samo se čekao trenutak kad će Koeman dobiti otkaz. Nakon utakmice sa Arsenalom koju su Karamele izgubile sa 5:2, Koeman je otpušten. Bešić se nije naigrao ove sezone; odigrao je minutu protiv Manchester Cityja i poluvrijeme protiv Chelseaja u Premier ligi, pet evropskih utakmica i jednu utakmicu Carabao Cupa. Premalo.

Da stvar bude gora, počeli su i problemi van terena. Njegov otac, Meho Bešić, upucan je dan uoči utakmice između Evertona i Chelseaja. Povrede koje su ga udaljile s terena, promjene trenera (Koemana je nasmijedio Sam Allardyce) i porodični problemi utjecali su na Bešićeve igre. Činilo se da nije skoncentrisan, griješio je prilikom najosnovnijih pasova i (pre)često je izgledao nezainteresovano.

Odlazak na posudbu u Middlesbrough

Za vrijeme zimskog prijelaznog roka, novinske natpise uglavnom su punili Coutinho, Džeko, Aubameyang, Batshuayi, Giroud, Van Dijk i Alexis Sanchez. Za Bešića se stidljivo pisalo kako je u pregovorima sa Torinom. Ipak, dan prije okončanja prijelaznog roka, otišao je na posudbu u Middlesbrough u kojem će igrati pod palicom Tonyja Pulisa. Bešić je izjavio kako je upravo Pulis razlog zbog kojeg se odlučio na ovaj potez.

Middlesbrough je prilika koju Bešić naprosto mora iskoristiti. Mora pronaći način da zaboravi na posljednje dvije godine u kojima je više vremena provodio na rehabilitaciji negoli na fudbalskim terenima. Rođen je za stil fudbala koji se gaji na Otoku. Hrabar, bespoštedan, jak, drzak, “bezobrazan”, a uz to veoma dobro tehnički potkovan.

Sad mora pokazati zašto ga Tomasz Mortimer, Roberto Martinez, Safet Sušić te navijači Evertona, Ferencvarosa i reprezentacije Bosna i Hercegovine poštuju i zašto vjeruju u njegove sposobnosti. Bešićev problem nikad nije bio fudbalske, već isključivo psihičke prirode. Glava. Češće je Razmišljao srcem negoli glavom. Kod Pulisa će morati naučiti razmišljati glavom. Ne srljati.

Pred Bešićem je šest odlučujućih mjeseci u karijeri, šest mjeseci u kojima će se vratiti kao pobjednik ili će biti etiketiran kao (još jedan) neiskorišten talenat. Prije nepune četiri godine bio je momak koji je zaustavio Messija, a danas je igrač koji očajnički treba utakmicu kako bi vratio poljuljano samopouzdanje. Povratkom samopouzdanja, vraća se i pravi Bešić, a to je nešto što željno iščekuju Pulis, Bešić, Prosinečki i navijači naše reprezentacije.