Najbolje i najbezveznije finale - u isti mah · Komentar

Dobar se program dešavao tamo. Svaka utakmica, novi gost. Nije bilo samo suhoparno gledanje utakmica, nego te domaćin i gosti lijepo uvedu, svašta nešto čuješ, nasmiješ se...

Koliko je njemu bilo naporno pripremiti se za svaku utakmicu, pronaći adekvatnog sagovornika i sve to izgurati, toliko je fudbalerima koji su otišli do kraja bilo igrati, pa je "zgotovismo i to" još slađe mogao napisati i Didier Deschamps i Paul Pogba i hudi Olivier Giraud i svi ostali Francuzi koji još odmora od protekle sezone ne vidješe.

Našao bi se sigurno neko i kome je bilo mrsko gledati sve te utakmice. Odužilo se nekako, no završeno je na najljepši mogući način. U jednom od najboljih i vjerovatno najbezveznijih finala ikada odigranih. Vidjeli smo čak šest golova, ali i ništa što se nije moglo očekivati.

Da će pobjednik povesti golom iz nekog bezveznog prekida. Autogolom. Da će poraženi izjednačiti ni iz kakve akcije. Na sličan način kao što je primio gol od Danske. Perišićev gol za razliku od pomenutog međutim bio je fantastičan, kao oni "nekadašnji" golovi, iz vremena kada su fudbal igrali veći majstori i kada je više takvih majstora trčkaralo zelenim travnatim terenima.

Da će pobjednik povesti iz neuporedivo bezveznije dosuđenog penala, i to se moglo naslutiti. Igrali su ipak mala Hrvatska i velika Francuska, logično je da će mala Hrvatska primiti neki bezvezan gol, tako što će istog ovoga odozgo lopta ni krivog ni dužnog pogoditi u ruku. Nakon prekida naravno.

Da ga nije pogodila počistio bi to igrač iza njega, ali molim lijepo, pogodila ga je isto kao što je onomad i Abela Xaviera. Grizmann ju je pospremio u gol kao tada Zidane (dobro, tada ju je Zidane pospremio ljepše, majstorskije, ali kao da je danas briga nekoga na koji je način ko zabio).

Trećem pogotku Francuza prethodila je kakva-takva izrađenost akcije, ali je strijelac svejedno zatresao mrežu kaznivši statičnost nakon - odbijanca!

Dobro, neko je smatrao da će u finalnom duelu Francuske i Hrvatske ovi potonji izjednačiti nakon što su se četiri puta tokom prvenstva vraćali iz mrtvih? Zaredom!

Majstorski je Mbappe riješio svaku nedoumicu i pokazao ko će narednih desetak godina osvojiti pet-šest Zlatnih lopti. Do kraja se Mandžukić iskupio za autogol na bizaran način. Carius je slična dva primio u skoro identičnom finalu Lige evropskih prvaka između Real Madrida i Liverpoola. Gdje znaš ko će pobijediti, samo te zanima način.

I tu je bio kraj najdinamičnijeg finala u posljednjih 20 godina.

Je li pobijedila ekipa koja je igrala ljepše? Nije.

Da je dobila Hrvatska bila bi to nagrada za kolosalan karakter, zajedništvo, majstorsko vođenje s klupe..., ali Hrvatska se ponašala već zadovoljnom. Oni su svoje finale protiv Engleske dobili i već tada se osjetilo da kontaju - dosta je ovo, ne treba pretjerivati.

Predsjednica ukrala show

Nepretjerivanjem se međutim nije vodila i hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović koja je igračima ukrala show iskoristivši meč za vlastitu samopromociju (inače, fudbal je nekada bio sport siromašnih, danas su utakmice sjatišta predsjednika, ministara, osvjedočenih kriminalaca i tajkuna).

“Naši momci su pokazali što znači kriterij vrijednosti, znanja, afirmacije, žrtve. Zbog toga smo mi svjetsko čudo, a zbog njih (Kolinde i ostalih političara) smo najsiromašnija zemlja Europske Unije, njihovom zaslugom”, kazao je Joško Jeličić majstorski analitičar sa HRT-a.

Svjetsko je tako uzela reprezentacija koja je bila već nekada svjetski prvak i ništa se ni u tome kontekstu nije promijenilo već 20 godina, iako se paradigme u fudbalu rapidno mijenjaju. Fudbal nam je u 30 dana pokazao da u isti mah može biti i čaroban i nejasan. Istovremeno i uzbudljiv i bezvezan. Kao finale na Lužnjikiju.