Nije sve u inatu, ima nešto i u kvalitetu

Kada je Duško Vujošević došao na klupu bh. reprezentacije, počeli smo da slavimo, sanjamo i da zamišljamo Dream Team sa "luđakom" na klupi, koji je garancija za uspjeh. Snovi ostaše snovi, dobar dio Dream Teama iz ovih ili onih razloga odlučio je da je suludo igrati neke pretkvalifikacije i da je bolje posvetiti se odmoru, pripremama za sezonu u NBA ligi.

Pripreme su koji dan kasnile, Savez se borio sa samim sobom i bilo je pitanje hoćemo li uopće imati kome da se obratimo kada nam zatreba informacija o bh. košarci. Da se ne lažemo, situacija se nije značajno popravila, ali to što smo "mrtavci koje treba sahraniti" pokazalo se samo kao dodatni motiv za ono što će uslijediti.

Vujošević je okupio dobar tim oko sebe i počeo s radom. Stara jugoslovenska škola - disciplinom nadoknaditi eventualni nedostatak kvaliteta. I uspjelo mu je. Nekadašnji trener Partizana uveo je strogu disciplinu u bh. reprezentaciju i jasno poručio da će igrati samo oni koji to stvarno žele i koji mogu, a oni koji ne žele - ni ne moraju.

Problem jedan, problem drugi, nedostatak ovoga, nedostatak onoga, ali iz dana u dan išlo se prema cilju. A cilj je, barem u tom trenutku, bio da se formira dobar tim i da se izbori kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo. Imali smo grupu koju ne možemo nazvati teškom, a niti unaprijed slaviti prolaz. Dobili smo četiri, izgubili dvije utakmice, obje od Švedske. 

Nakon poraza u Zenici od Švedske uslijedilo je pljuvanje košarkaša, što na ovim prostorima dođe kao neki ritual, potreba da se iskali bijes, ali opet se nije odustajalo od cilja. Da nesreća nikad ne dolazi sama, pobrinulo se zdravlje trenerskog maga Duleta Vujoševića i on je morao na hitan tretman u Beograd baš u trenutku kad su našli krenuli za Erevan. Meč protiv Armenije bio je odlučujući, a umjesto Vujoševića trenersku palicu preuzeo je Mensur Bajramović uz pomoć mladog i nadasve nadarenog Josipa Pandžu.

Borba od prve do posljednje minute, bacanje na parket za svakom loptom, poneki otkačeni šut i sve nam se posložilo, ali da nismo imali barem mali dio kvaliteta, ne bismo vjerovatno danas pisali o herojima iz Erevana. I opet ćete pročitati kako je "proradio inat silan bosanski". Zar se na osnovu inata dobijaju mečevi? Ne, morate imati i kvalitet. I želju. I motiv. Morate najprije reći da ste spremni braniti boje svoje domovine, odreći se nekih stvari i dati sve od sebe. Ako uspijete, slavit će vas i tvrditi da ste iz inata pobijedili, ako ne uspijete - nemate kvalitet, a ni inatiti se ne znate. 

Kako god, inatili se ili ne, imali kvalitet ili ne, vi ste ostvarili cilj i Dule iz bolničke postelje sigurno je jako ponosan na vas. Kada i selektor ozdravi i svi opet budete zajedno, imat ćemo novi cilj i pokušat ćemo zajedno da ga ostvarimo. A u Kini na Svjetskom prvenstvu 2019. godine neka bude šta biti mora...

Usput, nismo naveli nijednog pojedinca iz reprezentacije u ovom tekstu jer ne bi bilo fer bilo koga izostaviti u trenucima kada slavimo. Što bi rekao Dule, tim ne čini grupa najboljih pojedinaca.