Bilo je pitanje vremena, hod po rubu je predugo trajao. Gdje će puknuti, kako i u kojem trenutku? Plasman na Svjetsko prvenstvo je dugo vremena bio dovoljno veliki kredit, kako kod izbora igrača, tako i kod izbora prijateljskih utakmica, taktike, formacija.
A, prilika je bila idealna na svjetskoj smotri. Da se eventualno izbori plasman u drugi krug, da reprezentacija kroz utakmice u Brazilu potvrdi status jedne ozbiljne selekcije sa glavom i repom, koja zaslužuje svoje mjesto među 20 reprezentacija svijeta.
Pad u provaliju krenuo je prijateljskim susretom sa Egiptom, potpuno bespotrebnim. Poraz, nervoza među igračima, navijačima, dolasci nekih novih igrača, izostavljanje nekih drugih, egzibicije na terenu, stvaranje dva tabora, onih koji su za reprezentaciju i onih koji su protiv itd.
U Brazilu smo prošli tako kako smo prošli, iako su mnogi ostali pri konstataciji da smo u onoj grupi morali proći dalje. Sušić je i dalje plivao iznad, jer većina alibija je počinjala od riječi prvi. Do naravno klime, sudija, iskustva i ostalog.
Dio medija je upozoravao, kritikovao Sušića, njegovu taktiku, izbor igrača, dok su pojedini upozoravali na neke stvari u savezu u i oko reprezentacije. I jedni i drugi su bili na udaru onih kojima je naš plasman na SP bio najjači argument, kako smo mala zemlja, kako je Sušic najzaslužniji.
I onda su krenule kvalifikacije za EURO 2016. Po prvi put idemo u prvi bubanj, osim Belgije svi ostali protivnici su bili za poželjeti. Uz sve to pružala se prilika da kroz 4-5 utakmica osiguramo jedno od dva mjesta koja vode direktno u Francusku. Da kroz ove kvalifikacije možda dobijemo još kojeg igrača bilo iz inostranstva bilo iz domaće lige koji bi za godinu pa dvije bio onaj na kojeg se može ozbiljno računati. Međutim kada su krenule kvalifikacije za EURO krenula je i naša noćna mora.
Poraz od Kipra je bio okarakterisan kao loš dan, selektor je pričao kako ne zna šta se dogodilo, neki su spominjali podcjenjivanje, neki i bojkot, neki su kukali za Misimovićem, Spahićem. Nakon toga Vels, pa Belgija. Selektor je sve manje vukao rezonske poteze, sve je više držao digitron u ruci.
Malo je govorio o protivnicima ili nekim našim novim igračima, više o tome koliko je bodova dovoljno, kako ćemo biti sigurno najmanje drugi. I onda je došao Izrael. Spisak sa povrijeđenim igračima se povećavao iz dana u dan, Sušić je pozvao tek jednog novog igrača, nije mirisalo na dobro. I onda se sve raspalo na terenu za svega 15-tak minuta. Dva primljena gola, crveni karton i poraz. Sa čovjekom manje i gomilom rotacija na terenu moglo je i gore. Dugo smo se penjali, borili da dođemo blizu onih najboljih, sada smo napravili tri - četiri koraka unazad.
Sada ćemo podvući crtu, ali je veliko pitanje šta se može i koliko popraviti situacija? Jer ćemo jako teško do tih toliko spominjanih 18 bodova. Koji selektor može garantovati da će ostvariti pet, šest pobjeda u nizu? Bez obzira koliko veliko ime bio, bez obzira koliko bude imao idealnu situaciju sa igračkim kadrom. Mada naravno nije nemoguće, da uz dvije pobjede protiv Andore, savladamo kući Vels i Izrael odnosno Kipar u gostima pa da se eventualno i ostali rezultati poklope. Zato od kandidata koji budu spremni trebat će izabrati pravog, dovoljno "ludog", hrabrog trenera koji je svjestan činjenice da u slučaju neuspjeha i šest utakmica može lako "dobiti cipelu”.
Ono što je sigurno jeste da će kuhinje raditi jače ovih dana. Sastanci nezavničnih šestorki, petorki, po restoranima će dobiti na tempu, kako bi se savezu ponudili kandidati ne samo za selektora već i kompletan stručni štab, od trenera golmana do doktora. Zato ljudima u savezu neće biti lako. Ono što bismo pored selektora i stručnog štaba mogli imati jeste jedan nazovimo ga paralelni štab ili savjet sastavljen od provjerenih trenera, onih koji mogu pokazati prstom da su stvorili ovog ili onog igrača, pa eventualno i nekih iskusnih igrača koji bi u do nastavka kvalifikacija uspjeli napraviti jednu "inventuru" postojećeg kadra ali i kandidata iz inostranstva, domaće lige, a koji bi mogli biti osvježenje, pojačanje. Jednako tako bismo morali imati tim ljudi koji će pratiti razvoj mladih igrača kroz domaće klubove ali i mlade reprezentacije. Jer mi već dugo vremena nismo imali igrača (koji je kao što je to bio slučaj u bivšoj državi) odigrao 30-tak ili više utakmica za sve mlade selekcije od U17 do U21.
Jer jedna ozbiljna reprezentacija sebi ne može dozvoliti da kroz kvalifikacijske cikluse prolazi sa jednim pravim golmanom, sa dva napadača, itd.. Puno je upitnika, svaki potez ljudi u savezu će imati težinu jer velikim koracima idemo nazad, puno brže nego što smo išli naprijed.
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.
