Sudio je najveće utakmice na svijetu, a sjeća se samo jedne - one odigrane pred svega 4.000 ljudi

Collina je bio prepoznatljiv po svom autoritetu, odličnom osjećaju za igru i suđenju bez greške ili minimalnim propustima. Mnogi su skloni reći da je on jedini sudija kojem ne bi bio potreban VAR.

Kao veoma mlad nije imao puno nogometnog znanja, iako se okušao na poziciji štopera sa 17 godina, ipak su ga više zanimala sudijska zanimanja i počeo je da ide na kurseve kako bi postao sudija.

Dok je studiao ekonomiju koju je diplomirao s 24 godine paralelno je počeo i da sudi u amaterskim rangovima. Upravo tada počeo je da boluje od rijetke bolesti alopecije. U periodu od dvije sedmice izgubio je bradu, kosu, borbe, trebapice, brkove pa čak i dlake na rukama i tijelu.

Potom kada je počeo da sudi u Seriji A 1991. godine Collina je bio potpuno ćelav, a ćelava glava je na neki način postala i njegov zaštitni simbol.

Sudio je velike utakmice u Seriji A, velike utakmice u Ligi prvaka, ali ipak se najviše u karijeri sjeća jedne odigrane pred svega 4.000 gledatelja. Bio je to niželigaški duel Latina - Spes Omi (6:1) još 1985. godine.

Na toj se utakmici Collina pojavio ćelav i njegov najveći strah je bio kakao će publika reagovati na to.

"Ne sjećam se nijedne utakmice Lige prvaka kao što se sjetim te utakmice. Mislio sam samo o tome kako će se sve odvijati i hoće li moja budućnost ovisiti o mom estetskom izgledu. Moram da kažem hvala svima koji su tada bili na stadionu, svima onima koje je više zanimalo kako sudim nego moj izgled. Ko zna kako bih reagovao da su mi se tada smijali", priznao je Collina, pa je dodao:

"Kad vidim dijete s kapom jer ga je sram pokazati da nema kosu, ganuta sam jer to razumijem, i ja sam to doživio. Ali želio bih mu reći da je lijepa glava bez kose i dalje, apsolutno lijepa".

Collina je između ostalog sudio u čuveno finale Lige prvaka između Bayerna i Manchester Uniteda 1999. godine, ali i veliko finale Svjetskog prvenstva 2002. godine.

Collina je jedan od rijetkih sudija koji su bili možda popularniji i od popularnih nogometaša, što je danas nezamislivo.

Još 2003. godine objavio je autobiografiju Le Mie Regole del Gioco, a nakon umirovljenja počeo je raditi kao financijski savjetnik. Institut za nogometnu povijest i statistiku (IFFHS) iz Koelna donio je ljestvicu najboljih sudija svijeta u posljednjih 30 godina, od 1987. do 2017. Na prvom mjestu nalazi se baš legendarni talijanski sudija Pierluigi Collina, tijesno ispred Nijemca dr. Markusa Merka.

“Od samog početka sam se prema svom poslu ponašao vrlo profesionalno. Možda sam to činio i više nego što je bilo nužno. Krajem devedesetih, sudije su morale do slova znati pravila i biti fizički spremni. To su bili jedini zahtjevi, ali ja sam otišao i taj korak dalje. Prije utakmice bih doznao sve što sam mogao doznati o momčadima i pojedinim igračima. Prije finala Svjetskog prvenstva u Japanu i Južnoj Koreji 2002. godine sam proveo puno vremena u svojoj hotelskoj sobi sa svojim suradnicima gledajući snimke utakmice. Proučavao sam njihove poteze i posebnosti i razgovarao o tome sa svojim timom. Ako dobro odradite domaću zadaću, ništa vas ne može iznenaditi. Dobar sudija je uvijek korak ispred igre. On mora biti sposoban predvidjeti što će se dogoditi. Samo sudija koji zna kako će se utakmica razvijati može biti na pravom mjestu u pravom trenutku, primijetiti incidente i donijeti prave odluke. Sudija koji ne može pratiti razvoj situacije će prije ili kasnije pogriješiti", rekao je jednom prilikom slavni Italijan.