Pad Galaktikosa: "Ući u svlačionicu Real Madrida je bilo kao pojaviti se pred UN-om"

Real je oduvijek bio sinonim za moć i nije tek onako nosio status "kraljevskog kluba" niti imao krunu na grbu. Madridski tim je i prije i kasnije bio omiljen mnogim generacijama, a nogometaši (skoro svi) oduvijek su sanjali da jednog dana zaigraju u bijelom dresu.

Gledajući samo nekoliko decenija unazad, teško da je i u jednom drugom klubu bilo toliko velikih igrača kao što je to bio slučaj s Realom. Nadimak "galaktikosi" zapravo sve govori, a dobili su ga zbog skupa velikog broja najvećih zvijezdi na jednom mjestu. Nadimak je stigao početkom 2000-ih godina a prvi takav tim činili su Luis Figo, Zinedine Zidane, Ronaldo, David Beckham, Micheael Owen, Roberto Carlos, Claude Makelele, Raul itd... Neki poput Raula tu su bili od ranije, a većina ih je kupljena u periodu od 2000. do 2006. godine dok je na čelu kluba bio i današnji predsjednik Florentino Perez.

Nakon kupnje Figa za 62 miliona eura, što je bio svjetski rekord u transferu, Pezez je svakog ljeta nastojao kupiti barem jednog superzvijezda svjetske klase. Rekord je oboren godinu dana kasnije kupnjom Zinedinea Zidanea iz Juventusa za 75 miliona eura. Dolaskom Vicentea del Bosquea na mjesto trenera, Real je počeo da obraća pažnju na mlade i talentovane igrače poput Robinha, ali uglavnom svako ljeto morao je doći neki igrač s velikom reputacijom u evropskom nogometu. Neki su odbijali biti dio Galaktikosa, kao naprimjer Francesco Totti, Alessandro Del Piero ili Steven Gerrard.

Perez je u sezoni 2004/05 za trenera imenovao Brazilca Vanderleija Luxemburga, a njegov tadašnji plan bio je da uz pomoć njega dovede red u svlačionici. Najteže je bilo kontrolisati Brazilce poput Ronalad ili Roberta Carlosa, koji su ipak bili isuviše važni za tim, a s druge strane vodili su opušteniji život i nije mogao niko da ih kontroliše. Ronaldo i Carlos bili su nerazdvojni, pa je jednom prilikom Ronaldo kazao: "Proveo sam više noći s Robertom nego sa svim ženama koje sam imao u životu".

Ivan Helguera, još jedan bivši igrač Real Madrida, jednom je prilikom otkrio da je brazilski dvojac unajmljivao pune autobuse žena koje je vodio na velike zabave, a tamo bi pozvali i druge saigrače poput Beckhama, Figa ili Zidanea, no nabrojani su odbijali biti dio tih zabava.

Kada je Perez upitao Ronalda zašto nije poput Figa, koji ostaje navečer kući i ne ide na zabave, legendarni Brazilac mu je uzvratio: "Predsjedniče, da imam ženu kao što ima Figo, ni ja ne bih izlazio iz kuće".

Novinar Manuel Pereira, koji živi i radi u Madridu od 1979. godine, savršeno dobro je poznavao tada situaciju u klubu.

"Nije tajna da su ti Galaktikosi jedne druge sputavali. Mogli su da osvoje Ligu prvaka nekoliko puta, ali imali su različite prioritete - skupa auta, skup nakit, skupe zabave, skupa putovanja i na kraju svega - sve se vrtjelo oko žena. Problem je bio što je Perez obožavao Brazilce, bili su mu omiljeni u svlačionici", ispričao je Pereira.

Jose Antonio Camacho nije dugo sjedio na klupi Reala. Te sezone 2004/05 je proveo svega nekoliko kola na klupi, a kasnije je ispričao da nije naišao na podršu vodstva kluba kada je predložio da se trenira u 7 umjesto u 10:30 sati. Jasno, Brazilci bi teško ustali prije 7, oni su noć ranije imali sesije opuštanja na raznim lokacijama.

Njegov nasljednik Mariano Garcia Remon izdržao je samo do Božića prije nego što je Perez, u očaju, poslušao Carlosovu preporuku i zaposlio njegovog sunarodnjaka Vanderleija Luxemburga iz Santosa. Luxemburgo je deset godina ranije bio Carlosov trener u Palmeirasu, a poznavao je i napadača Ronalda iz reprezentacije Brazila, kojeg je trenirao između 1998. i 2000. godine.

S njim se Perez nadao većoj profesionalnosti u kraljevskoj momčadi. Luxemburgo, nepoznat u Evropi, nije se smatrao samo strogim trenerom, već i inovativnim taktičarem. On bi trebao formirati akumulaciju ega i mimoza u funkcionalan kolektiv, ali izgleda da je i sam naišao na tvrd orah.

Istina, s njim je Real slavio u prvih sedam utakmica u La Ligi, ali na kraju je Barcelona bila prva. Osim toga, Real je te sezone ispao u šesnaestini finala Lige prvaka od Juventusa i brazilski trener nije mogao ništa.

Međutim, predsjednik Perez i sportski menadžment, među kojima je bio i talijanski stručnjak za taktiku Arrigo Sacchi, dali su treneru drugu priliku. Za to su čak žrtvovali i miljenika publike, Figa. Portugalski nogometaš nije se uklopio u sustav Luxemburga i neslavno je prešao u milanski Inter. Perez je pokušao umiriti navijače potpisivanjem brazilskog super talenta Robinha za 24 niliona eura od bivšeg Luxemburgovog kluba Santosa.

Na zahtjev Luxemburga doveden je još jedan Brazilac, Julio Baptista, ali u međuvremenu Luxemburgo kubi konce na klupi Reala, a jedan od onih koji su "radili na njegovoj smjeni" bio je i sam Roberto Carlos, čovjek koji je i tražio od Pereza da imenuje brazilskog stručnjaka.

"Nije to bio nedostatak poštovanja, to je bio nedostatak stava. Lux je napravio dobar posao, ali nismo mu olakšali. Dovoljno je da dva - tri vodeća igrača ne poštuju upute trenera, onda slijedi raaspad. Luxmeburgo je htio da zabrani stvari koje nisu uobičajene u Brazilu, ali su bile običajene u Evropi. Naprimjer, konzumacija piva i vina. Mi smo imali običaj da popijemo navečer pivo ili vino, ali Luxemburgo nam je to počeo uskraćivati", ispričao je jedne prilike Roberto Carlos.

Za Luxemburga više nije bilo nade, Perez ga je smijenio, a jedan od razloga je bio i taj što je Ronalda izvadio iz igre prije vremena.

"Ne možete samo zamijeniti Ronalda. Ne možete to učiniti, treneru, ljudi ovdje žele spektakl", navodno je Perez rekao Luxemburgu.

Onda je Luxemburgo otkrio zapravo najveći Realov problem: "Kada uđete u svlačionicu
Reala, to je kao da se pojavite pred Ujedinjenim nacijama. Moraš se jasno izraziti pred svim vrstama važnih ljudi iz različitih zemalja".

Nešto više od tri mjeseca nakon odlaska Luxemburga, sam Perez je samoinicijativno trebao okončati svoj prvi predsjednički mandat. Njegova ostavka je glasila: "Razmazio sam igrače poput oca koji svojoj djeci daje najbolje i zbunjuje ih".