Strašnija i od Ronaldovih: Čuvena koljena puna ožiljaka kao jeziva uspomena na veliku karijeru

Za razliku od danas nekada fudbaleri nisu imali ni približne uslove za oporavak i rehabilitaciju poslije teških povreda. Mnogi su bili i primorani da se oproste ranije jer se jednostavno nisu uspjevali oporaviti zbog nedostatka kvalitetnog liječenja.

U modernom fudbalu fudbaleri se na neki način puno brže i lakše oporavljaju od povreda jer su i sami operacioni postupci puno lakši i jednostavniji nego ranije.

Roberto Baggio se smatra jednim od najvećih fudbalskih talenata ikada. Iako je u jednom trenutku bio najbolji na svijetu ko zna gdje bi mu bio kraj da nije bilo brojnih problema s povredama.

Čuveni Italijan je tokom karijere imao niz operacija koljena. Potvrđuju to i brojnih ožiljci na njegovim koljenima.

Fudbal je igrao od 1985. do 2002. godine. Nosio je dresove Milana, Intera i Juventusa. Osvojio je i Zlatnu loptu.

Na prvu bi čovjek rekao da ne može bolje od ovoga, međutim neki od detalja pokazuju da je ionako velika karijera mogla biti još veća.

Ronaldo nazario da Lima je fudbaler čiju su karijeru također obilježile brojne povrede koljena, ali dojam je da to nije bilo ni približno haotično kao što je to bio slučaj sa "božijim repićem"

Koljena su bili Baggiova "ahilova peta" od samog početka karijere, još kao 18-godišnjak je pokidao ligamente kada je nastupao za Vicenzu i to svega dva dana nakon što je potpisao za Fiorentinu.

Dogovorio je potpis za jednim od najboljih klubova Serije A, ali mu se san pretvorio u noćnu moru. Operisan je u Francuskoj i završio je sa čak 220 šavova na koljenu.

"Kada sam se probudio, bio sam uplašen. Desna noga je postala tanka poput ruke. Koljeno je bilo natečeno poput dinje. Sve se džalo sa željeznim spajalicama. Osjećao sam nevjerovatnu bol", prisjetio se Baggio.

"Bio sam potpuno uništen, nisam osjećao nikakvu nadu. Bilo mi je toliko loše da sam se okrenuo prema majci i rekao joj: "Mama, ako me voliš, ubij me, ne mogu ovo da trpim'".

Baggio je tada izgubio 12 kilograma. Povreda je imala devastirajući utjecaj na njega i njegov izgled poslije čega se okrenuo budizmu što je ispostavit će se bilo krucijalno za njegovu karijeru.

Fudbalu se vratio godinu i pol nakon povrede, ali je opet povrijedio koljeno, ovaj put meniskus te je prvi svoj gol u Seriji A postigao gol u maju 1987. godine.

Sa 23 godine je prešao u Juventus gdje je također imao problema s povredama. Na sreću nije propustio Svjetsko prvenstvo 1994. godine kada je u Pasadeni promašio čuveni penal u finalu protiv Brazilac.

Karijeru je završio u Bresciji gdje je također imao tešku povredu koljena. Bila je 2001. godina kada je povrijedio do tada lijevo koljeno, ali se senazacionalno uspio vratiti na teren nakon manje od tri mjeseca pauze.

Od fudbala se oprostio u maju 2004. godine kada mu je cijeli San Siro aplaudirao. Nakon što je definitivno okačio kopačke o klin kao da mu je laknulo jer kako je sam svojevremeno kazao konačno je završio sa patnjom.

Legendarni "Božiji repić" danas živi sa svojom porodicom na imanju te živi život oubičajan za jednog farmera.

"Cijepam drva, vozim traktor, bager, motokultivator... Navečer sam toliko umoran da me boli glava", rečenica je kojom je nedavno opisao svoju svakodnevnicu.