Deklasirao je Željezničar Slobodu u revanš susretu polufinala Kupa i zasluženo izborio megdan sa Krupom koji će mnogo toga odrediti.
Utakmica na Tušnju bila je neočekivano lijepa, zanimljiva, kao da akteri nisu klubovi iz BiH. Prvenstveno se to odnosi na domaćina koji je igrao kao da se "spucao" nekim čudotvornim doping sredstvom. Kao navijeni su letali terenom, posebno u prvih 45 minuta.
I ne samo što su letali, svako dodavanje bilo je precizno, okomito, furali su 200 na sat (linijom od Sarajeva pa do Frankfurta).
Darko Todorović pokazao je da je materijal za A reprezentaciju. Bez oklijevanja, perspektivniji je, prodorniji i inteligencijom snadbjeveniji igrač od Vranješa, Vršajevića i inih što se godinama vrzmaju po toj desnoj strani.
Čak i u trunucima kada je lopta plovila zrakom imalo je to nekog smisla, uzmi nabij, pa jedni izbiju glavom, drugi uzvrate, pa je onda opet prvi zavintaju, ali nikad bespotrebno niti zbog manjka ideje.
Ispostavilo se ono o čemu je pričao Goran Sablić poslije meča njegovog Širokog i Želje na Grbavici. Plavi su utoliko bolja ekipa od ostalih koliko su sposobni zabiti gol iz poluprilike, kazniti svaku grešku, iskoristiti individualni kvalitet.
Željo je zapravo još jednom pokazao da igra sedam puta bolje kada protivnik povede i jučer možda ne bi išlo sve tako glatko da Sloboda prva nije zabila gol. I kada su konačno spustili loptu počeli su ličiti na ekipu koja se bori za dva trofeja.
S druge strane pokazalo se još jednom da euforija ne donosi po običaju ništa do bolno otrežnjenje. U Slobodi su se ponadali, ali su se proveli kao Čelik u finalu Kupa 2011. Kad su pomislili evo ga to je to doživjeli su fijasko.
Za razliku od tog davnog duela kada je u Zenici tim s Grbavice trijumfovao 3:0 taktičkom ingenioznošću, jučer je presudio individualni kvalitet, a to su interesantno potvrdila i dva različita komentatora istog TV prenosa, ljudi potpuno operisani od dešavanja u bh. fudbalu.
Da je Petrović imao utjecaja na tok meča ne bi bilo 1:4, Adžemu se pak potrefilo da ima školovanog Voju Ubiparipa, raspoložene Zajmovića i Zakarića, lucidnog Vranješa, nepogrešivog Graovca... I to je bilo to.
Utakmica u Tuzli može biti primjer za izučavanje, kako nešto ne treba raditi na lijevom beku (Lazevski), a s druge strane kako i pored također očajne lijeve strane (Mehremić) jedna ekipa može pobijediti u gostima 4:1.
Kako za rezultat treba i malo iskustva, da nije dovoljno letati pa ispuhati (kao Tottenham protiv Juventusa nedavno u Ligi prvaka)...
Svašta se može iz ove utakmice naučiti. Dobra je bila.
Promo
U selu kod Šamca stasavaju odbojkaške šampionke
Povodom jubileja: Mozzart uz talentovane odbojkašice iz Obudovca
Top Komentari
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.
