Jedinstvene metode rada u Son Akademiji: Kontrola lopte, žongliranje i nema šutiranja do 15. godine

Son Heung-min, fudbaler Tottenhama i reprezentativac Južne Koreje iz sezone u sezonu pruža sve bolje partije i može se reći da je jedan od najboljih fudbalera na svijetu.

U prošloj sezoni je vodio Tottenham do plasmana u Ligu prvaka, a sa 23 pogotka okitio se titulom najboljeg strijelca po mnogima najjače lige na svijetu Premiershipa.

A, za uspješnu karijeru ovog fudbalera nazaslužniji je njegov otac Son Woong-jung, koji ga je trenirao gotovo do odlaska u HSV 2008. godine i koji i danas, kada je Son jedan od najboljih svjetskih fudbalera, radi sa njim.

No, nisu to bili obični treninzi, odnosno o njihovom zajedničkom radu u budućnosti će se sasvim sigurno snimati mnogi filmovi i pisati mnogobrojne knjige, a sasvim sigurno će se uskoro izučavati i metode rada Sona starijeg.

Često su treninzi ličili na mučenje, ali konačan rezultat Sonu starijem ide u prilog, a sa istim metodama danas se radi i u Son Fudbalskoj Akademiji koja se nalazi u Chuncheonu, gradu u kojem je Son mlađi odrastao i koji se nalazi 100 kilometara sjeveroistočno od Seula.

U Son Akademiji, za čiju izgradnju su Tottenham i Son Heung-min izdvojili 11 miliona funti, trenutno trenira 35 dječaka, po posebnim metodama, za fudbalski svijet vrlo vjerovatno neobjašnjivim.

Djeca iz svih krajeva Južne Koreje u Akademiji

Dječaci koji pohađaju Akademiju pažljivo su odabrani, dolaze iz svih krajeva Južne Koreje, a prije samog dolaska morali su zadovoljiti visoke fizičke zahtjeve i mentalne standarde koje je postavio Son stariji i koji je uprkos tome što živi u Londonu, šef Akademije. U njegovoj odsutnosti brigu o Akademiji i njenim članovima preuzima Son Heung-min, brat poznatog fudbalera, koji se također bavio fudbalom, no nije uspio napraviti ozbiljniju karijeru.

Cilj svih dječaka je imati profesionalnu karijeru kakvu ima Son i kakvu je imao šef Akademije, danas 60-godišnjak koji se profesionalno bavio fudbalom do 28. godine. Dogurao je i do B reprezentacije Južne Koreje, no zbog povrede Ahilove tetive morao je prekinuti karijeru.

Djeca kreću u Akademiju sa sedam godina, a tek nakon što napune 15 godina pronalaze im se klubovi gdje će nastaviti sa treniranjem. Dopunsko obrazovanje je osigurano, a mnogo pažnje se pridaje stranim jezicima, sve kako bi bili što spremniji u slučaju odlaska u neku od evropskih ekipa.

Son starijiu je jako popularan u Južnoj Koreji, a njegova popularnost je rasla sa uspjesima njegovog sina. Izdao je i knjigu o metodama svog rada čiji naslov "Sve počinje sa osnovama" zapravo otkriva mnogo toga. Sve počinje sa kontrolom lopte i zapravo je to najvažnija vježba u Akademiji, no često mlade fudbalere dovodi do "ludila" jer Son stariji je nemilosrdan. Popusta nema, nisu ga imali ni njegovi sinovi i upravo zbog toga je Son uspio.

"Dobili smo zadatak da loptu u zraku držimo četiri sata. Obojica (misli na brata). Nakon neka tri sata vidio sam tri lopte, a pod je bio crven (zbog krvavih očiju). Bio sam tako umoran, a on je bio tako ljut. Mislim da je to najbolja priča koje se često sjećamo kada smo zajedno. Četiri sata držiš loptu podignutu i ne ispuštaš je. To je teško, zar ne?", u jednom od intervjua je svojevremeno istakao fudbaler Tottenhama. Možda se ne čini tako zastrašujuće, ali Son mlađi i svi polaznici Akademije znaju o čemu se radi.

Gotovo svaki trening počinje tako što mladi polaznici Akademije loptu šutiraju visoko u zrak i pokušavaju je što bolje uštopati. Osnovni elementi igre o kojima smo govorili. Žongliranje i štopanje. Sve to traje nekih 15 minuta, a sasvim sigurno je najzanimljivije to što ne igraju takmičarske utakmice i ne šutiraju po golu dok ne navrše 15 godina. Čudno? Da, ali Son stariji ima i za to objašnjene.

"Ne stavljate svoju djecu koja jedva hodaju na miting u atletici. A, to je ista stvar. Jer kada si u meču, prije svega moraš znati kontrolirati protivnika, Ako ne znaš sam kontrolisati loptu, kako ćeš je kontrolisati kada imaš protivnika i koja je svrha onda igrati meč. Drugi razlog je što škole i neki klubovi koji imaju djecu koja igraju utakmice u ranoj dobi, ne rade na njihovom razvoju kao igrača, njima je više stalo do pobjeđivanja u utakmicama i lokalnim takmičenjima. Umjesto da se fokusiraju na razvoj osnovnih elemenata", objašnjava Son stariji, a o zabrani šutiranja na gol prije 15. godine govori:

"Prije 15. godine ne vježbamo djecu da šutiraju na gol. Žašto? To će oštetti njihove ligamente i zglobove jer još nisu u potpunosti sazreli".

Son stariji takođe smatra da je od velike važnosti da fudbaleri mogu loptu kontrolisati bilo kojim dijelom stopala i da je osnov svega žongliranje, ali ne jednom nego s obje noge. I upravo na tome ponajviše se insistira u Akdemiji. Danas dječaci u Akademiji mnogo rade u tom pogledu. Mogu se vidjeti kako trče oko stadiona, ali s loptom koja je u zraku. Jedni žongliraju lijevom, drugi desnom, a oni ostali sa obje noge. I tako redaju krugove. Ukoliko im lopta pobjegne, vraćaju se na početak.

Naglasak na vježbama je nevjerovatan, ali i iscrpljujući za polaznike Akademije. Rijetki su treninzi koje vodi Son stariji čiji kraj dočekaju svi mladi fudbaleri. Čim uoči da fudbaler nije usredotočen odmah ga šalje kući, bez obzira da li mu je 8 ili 13 godina. Nije rijedak slučaj da na djecu galami, da im cilj vježbe objašnjava sa mnogo psovki, ali roditelji djece koji posmtraju treninge, nemaju primjedbi. Naprotiv, odobravaju takav rad, a da bi uspjeli jednostavno moraju prihvatiti takve metode, ali pored toga ima još stvari o kojima se ne pregovara. O njima govori Son stariji.

"Ovo nije igralište i strog sam po tom pitanju. Ako želiš biti u Akademiji, a nemaš dobru atletsku formu i izgledaš lijeno na treningu i nakon njega, onda imaš veliko "ne" od mene. Onda, moraju poštovati onog koji ih podučava, ako to ne rade, izbacit ću ih sa Akademije."

Lijeva ili desna? Obje ili nikako

Strog je i danas prema svim polaznicima Akademije, govori da jednostavno to tako mora biti, a sjeća se šta su mu govorila njegova djeca, Heung-min i Heung-yun koji je igrao u nekim njemačkim niželigašima i nije uspio napraviti karijeru kao njegov brat jer kako kaže Son stariji, jednostavno nije imao talenta.

"Ti si kao očuh, tako si čvrst, govorila su mi moja djeca i ponosan sam na tu sliku", govori Son stariji, koji jako poštuje sadašnjeg menadžera Tottenhama, Antonija Contea, koji je poznat kao strog trener.

Treninzi traju dva sata uz male pauze. Intenzivni su, na kontroli lopte i žongliranju se najviše insistira, a GPS uređaji bilješe sve pokrete mladih fudbalera. Naravno, nezaobilazno je i igranje "lopte", ali po malo drugačijim pravilima. U skladu sa uputama Sona starijeg, zabranjeno je šutiranje na gol osim završnice iz blizine. Pravila su takva, kada igrači napune 15 godina počet će sa intenzivnim vježbama šuta, s fokusom na obje noge.

Kao što je radio i aktuelni fudbaler Tottenhama, koji je tokom jednog treninga svojevermeno znao šutirati na gol po 500 puta lijevom i desnom nogom. Upravo zbog toga je jedan od rijetkih igrača za koje ne možete reći da ima jednu jaču nogu. Pa, podatak da je u prošloj sezoni postigao pogodak više nominalno slabijom lijevom nogom, dovoljno govori o svemu.

"Obično, kada igrači počnu trenirati imaju jaču nogu. Kod nas kada dođu na trening, ako im je jača desna, onda uvijek loptu prvo moraju dotaknuti lijevom. U Heung-minovom slučaju, znao sam da mu je desna jača noga, no zbog toga sam se pobrinuo da čarape, cipele, kopačke ili sat, prvo obuče na lijevu stranu. Kada je trenirao šut, ukoliko bi zabio više golova desnom, pobrinuo bi se da trening završi sa jednakim brojem pogodaka lijevom i desnom nogom", ističe Son stariji za Athletic i objašnjava zbog čega je sinu savjetovao da se ne ženi dok ne završi profesionalnu karijeru:

"Postoje zavodljivi elementi. Morate imati čelični um kako biste izbacili iz glave te ometajuće elemente kako biste uspjeli. A, osim toga moraš se pobrinuti i da ostaneš skroman i da se ne opijaš moći slavom"-

Njegove savjete upiijaju roditelji polaznika Akademije, vjerovatno ih zapisuju u neki blok i sanjaju da njihova djeca sutra dostignu slavu njegovog sina. Ako ne istu, onda barem da postanu profesionalni fudbaleri koji će igrati u Evropi. Dvojica polaznika Akademije početkom godine su se preselila u Njemačku. Choi In-woo i Ryu Dong-wan su potpisali ugovore sa Paderbornom. Trenutno brane boje drugog tima ovog kluba, no neće biti iznenađujuće ukoliko ih za nekoliko godina budemo gledali u nekom od boljih evropskih klubova. Akademija, odnosno jedinstvene metode rada su počele davati rezultate.