Srce, ruke i ideja: Ljubav navijača i dobra volja Vaduza za novo ruho stadiona Podrinja!

Da fudbalskog duha i ljubavi prema ovom klubu u Janji ne nedostaje pokazuje i primjer navijača koji su realizacijom sjajne ideje doprinijeli modernizaciji stadiona Podrinja.

Stadion Podrinja je i u protekloj sezoni bio jedan od najposjećenijih u Prvoj ligi RS, a sada kada je dobio "novo ruho" na ovom sportskom borilištu se može očekivati još više ljubitelja fudbala.

Posebno je zanimljiva priča o tome kako je stadion u Janji dobio nove stolice. Naime, iste nisu osigurane "službenim kanalima", već nakon fantasične ideje i truda navijača ovog kluba i ljudi kojima je stalo do mjesta u kojem su rođeni i iz kojeg vuku porijeklo.

Jedan od najzaslužnijih što stadion Podrinja sada ima nove, modernije, stolice sa naslonjačima je Hajrudin Spahić, dok nam je upravo Hajrudin otkrio da je glavni incijator čitavog projekta bio njegov šurak Ademir Hamzić, čovjek čiji je otac početkom ratnih dejstava u našoj zemlji sreću odlučio potražiti u Lihtenštajnu i koji je već organizovao nekoliko akcija pomoći svom rodnom Podrinju i Janji.

Kada se pročita naslov da je Vaduz, klub iz Lihtenštajna koji se takmiči u švicarskoj Challenge ligi, poklonio stolice Podrinju vjerovatno većina pomisli da je riječ o nekoj donaciji ostvarenoj kroz saradnju dva kluba ili saveza, pokrajinskih ili državnih. Ipak, u ovom slučaju nije bilo baš tako.

"U novinama u Lihtenštajnu je izašlo da se renovira jedna tribina na stadionu Vaduza. Moj šurak je vidio to i rekao mi je za tu vijest. Dogovorili smo se da ih pitamo da nam poklone stare stolice, koje su oni mijenjali prilikom renoviranja, za stadion Podrinja", otkrio je na početku razgovora za SportSport.ba Hajrudin Spahić.

"Ademir je napisao i poslao poruku Gradu Vaduzu, ljudi su tamo odobrili naš zahtjev, pa sam je odmah kontaktirao svog prijatelja, inače predsjednika Podrinja i pitao ga da li želi te stolice. On je odgovorio potvrdno i eto, tako se sve desilo", nastavio je Hajrudin, pa dodao:

"Stolice smo skidali poslije posla. Radili smo u firmi do podne, a na stadionu od podne... Za tri dana smo skinuli stolice, njih tačno 942. Ostalo nam je i viška, sada imamo i oko 300 rezervnih stolica."

Priča koju nam je ispričao Hajrudin zaista je sjajan primjer kako i samo sa malo dobre volje i odličnom idejom ljudi mogu napraviti dosta toga i pomoći razvoju sporta i infrastrukture u našoj zemlji, a ljudi u FK Podrinju mogu biti zahvalni što imaju podršku ovakvih vjernih navijača i ljubitelja sporta, pa čal i onih koji žive daleko od svoje domovine, ali i dalje žele pomoći našem sportu kako god mogu.