Srušio Real na Bernabeu, a nedavno čistio zelene površine: "Više od 100 puta sam gledao taj gol"

Moldavski prvak je u Madridu na obnovljenom Santiago Bernabeu pobijedio Real Madrid s 2:1. Niko, ama baš niko nije mogao ni naslutiti takvo što, no momci iz Moldavije uspjeli su da pobijede slavni Real i sa šest bodova su na vrhu grupe u kojoj su još Inter i Šahtar.

27-godišnji Luksemburžanin je postigao spektakularan pogodak za pobjedu Sheriffa. Priznaje da je više od 100 puta pregledao taj snimak.

"Više od 100 puta sam pogledao taj gol. Puno mojih prijatelja je dijelilo taj gol i kada god uđem na internet, pogledam ga", kazao je Thill, koji je dodao:

"Naš trener nam je rekao da se ne bojimo i da igramo nogomet, da uživamo u ovom trenutku jer su rijetki doživjeli da igraju na ovom stadionu i protiv jednog Real Madrida. Analizirali smo ih, znali smo da možemo da dobijemo utakmicu. Mi smo najmanja ekipa u Ligi prvaka i nemamo šta da izgubimo, a kada igramo bez straha, možemo dobiti bilo koga".

"Kao dijete svi sanjaju da igraju protiv najveće momčadi u Ligi prvaka. Na početku ne shvaćate da ste postigli pobjednički pogodak na Bernabeuu. Tek nakon utakmice počnete razmišljati o ovome. Ovo je naravno najvažniji gol u mojoj karijeri", dodao je.

Zanimljivo da na nozi ima tetovažu koja prikazuje njegov san o nastupu u Ligi prvaka. Sudbina je htjela da nagrada za sve što je uradio proteklih godina dođe protiv najglamuroznijeg kluba današnjice i to na istinskom fudbalskom hramu.

"Svi su snovi ludi, dok ih ne učinite istinitim", zaključio je Thill.

Do prošle sezone bio je amaterski igrač, pa je odjednom zaigrao na velikom Bernabeu...

„Htio sam život, želio sam zabavu, želio sam piti alkohol, želio sam pivo, želio sam cigarete. Htio sam jesti pizzu u deset ujutro. Uglavnom, i sada želim zapaliti cigaretu, ima nogometaša koji puše, to nije ništa novo. Nikada nisam bio neko na koga se gledalo kao na profesionalnog nogometaša. Tek sam prošle godine počeo razmišljati o tome. Sada imam drugačiji stav nego prije, možda sam pomislio kako bih sada imao bolju karijeru, ali ko zna što bi to bilo. Inače, jer nisam želio biti profesionalac, 'napravili' su me braća i prijatelji, koji su stigli do reprezentacije i tada sam se predomislio. Rekao sam sebi da ne želim završiti karijeru žaleći zbog nečega, pa sam odlučio naporno raditi".

Iz Luksemburga je otišao u Rusiju...

„Nikada prije Tambova nisam imao ponudu za profesionalni ugovor. Prije odlaska u Rusiju morao sam raditi drugi posao i istodobno trenirati nogomet. Bio sam zaposlen u općini Differdange pa sam dobio posao da se brinem za zelene površine. Između ostalog, kosio sam travu na stadionu Jos Hooper, gdje sam svake sedmice igrao nogomet. Skupljao sam grane drveća, lišće koje pada...".

U Rusiji je igrajući za Tambov doživio pravu neugodnost. Ruski klub je brzo bankrotirao, pa nije dobio ništa novca.