"Stojan Vranješ se nije ponižavao i sklanjao drugima da bi igrao" · Intervju

Bilo je to ime koje je trebalo uliti strah u kosti svakom protivniku u Premijer ligi, ali stvari su krenule drugim putem. No, daleko od toga da je ovaj Banjalučanin rekao svoju posljednju riječ u bh. fudbalu.

Vranješ je karijeru počeo u Borcu i upravo taj klub mu je i u 32. godini dao novu priliku. Sada je svoj na svom, cijenjen u gradu u kojem je odrastao i itekako uvažen u klubu u kojem je ponikao.

Zanimljivo je da je Vranješ imao ponudu Borca i kada se vraćao u BiH, prije nego što je došao u Želju. Za njega su iz Borca bili spremni platiti i obeštećenje. Danas Stojan Vranješ u Borcu ima jednake uslove kakve je imao u Želji, ugovor na tri i po godine, kapitensku traku i što je najvažnije, a i najlogičnije - igra.

U međuvremenu je igrao u Hrvatskoj, Rumuniji, Vojvodini, pa onda za poljske klubove Lechiju, Legiju i Piast, a u Poljskoj je dobio priliku da igra na velikoj sceni - u Ligi prvaka i Evropskoj ligi. Kada se vrati film unazad, nema za čim da žali, mada je, priznao nam je to u razgovoru, ipak bilo i onih trenutaka koje se ne želi sjećati.

Vratio si se u Banjaluku, to ti nešto znači?

"Meni to nešto znači? To meni znači najviše u životu! Nije mala stvar što sam se vratio i nije slučajno što sam odabrao ovaj momenat. Zahvalio sam se svima u klub što su inzistirali da se to baš sada desi. Osjetio sam da je pravi trenutak. Borac ide uzlaznom putanjom i čast je i privilegija biti u Borcu. Vraća se onaj stari sjaj i sada samo trebamo da nastavimo ovim putem".

Jesu li mnogi bili iznenađeni zbog tvoje odluke da potpišeš za Borac?

"Moje najbliže nije iznenadilo jer znaju da sam navijač Borca od malih nogu. Nije to bacanje nekakve floskule. Navijač sam Borca i mislim da sam sigurno odabrao najbolju opciju. Uz ovu zaista nevjerovatnu podršku od strane kluba, trenera i sportskog direktora, mislim da je to najbolje za mene. Želim da pomognem Borcu i mislim da sam u stanju da to napravim".

Da li će tvoje iskustvo biti od velike pomoći za druge, posebno mlađe igrače koji će imati tu čast da dijele svlačionicu sa proslavljenim fudbalerom i bivšim reprezentativcem?

"Ne mogu baš da kažem da li sam saigrač za poželjeti ili primjer za mlađe igrače, to ipak morate njih da pitate, ali mogu da pohvalim ekipu. Vidi se da je vođena pod jednom palicom, da su ozbiljni ljudi iza igrača i ovog projekta. Ti momci su birani po ljudskim i fudbalskim kvalitetama. Neke igrače znam i od ranije, s nekima sam nekada igrao, ali sve u svemu mislim da je ovo zaista dobra ekipa".

Iako dolaziš kao neko ko je ostavio veliki trag i u bh. fudbalu, ali i šire, morat ćeš da se trudiš za svoje mejsto u prvoj postavi Borca?

"Naravno da ću morati da se potrudim da izborim mjesto. Nema tu garancije ni za koga, nije fer ni sportski da samo tako dobijem mjesto u timu, ali ako me zaobiđu povrede, ne sumnjam da ću biti u prvih 11 jer sam došao upravo zato da bih igrao i da bih igrama pomogao Borcu. Bio bih razočaran ako ne bih igrao. Imamo veliki roster igrača, a to nas veoma raduje i na tih par utakmica se vidjelo da nam nivo igre ne pada, što je jako pozitivno. Trebat će nam svaki igrač, pošto planiramo da igramo i u Kupu do kraja, a i u prvenstvu".

Šta je prednost ove ekipe Borca?

"Naša prednost je zajedništvo. U nekim klubovima ga nisam imao, u nekim jesam, ali mislim da je to najvažnije za dobre rezultate. Ovdje definitivno postoji zajedništvo i svi imamo isti cilj, a to je povratak u Premijer ligu. Imamo također i visoke ambicije u tom Kupu".

Može li Borac napasti trofej u Kupu?

"Možda nije realno da sada pričamo o tome, ali mislim da svaki sportista ima ambiciju da pobijedi u svakom meču, tako da i Borac želi uvijek da pobjeđuje. Ne znamo ni ime protivnika u Kupu, ali koga god da dobijemo, idemo da pobijedimo. Svašta je moguće, ali optimisti smo u svakom slučaju".

Kako bi opisao svoj inostrani angažman? Karijera je na zavidnom nivou, možeš sigurno da budeš ponosan?

"Mogu da budem zadovoljan. Ako znam gdje sam odrastao i gdje sam trenirao, da sam igrao Ligu prvaka ili Evropsku ligu a niko me nije gurao, onda moram da budem ponosan na dostignuća koja sam ostvario. Da sam rođen u Austriji, igrao bih u Barceloni. Imao sam čast da osvajam Rumuniju, Poljsku, razne kupove i gdje god sam bio nešto sam i osvojio. I u Želju sam bio došao da osvajam. Volim fudbal, ali ne volim da gubim. Igrao sam sa velikim igračima i u velikim klubovima, u reprezentaciji, tako da stvarno da mogu da budem prezadovoljan. Potpisao sam ugovor s Borcem, ali nemojte se iznenadit, ja imam visoke ambicije i nikada se ne zna - možda opet napravim neki dobar transfer".

U Želju si stigao kao veliko pojačanje, najveće te sezone, međutim više si vremena proveo na klupi ili pod suspenzijama nego na terenu. Da li je to posljedica neke tvoje loše forme ili je problem bio druge prirode?

"Stojan kada je igrao, Željo je bio drugi i uzeo je Kup, a kada je Stojan prebačen na klupu, tada je Željo ispao u prvom kolu Kupa i imao je pet poraza, te je bio četvrti. Te suspenzije i lažno podmetanje idu na čast onima koji više nisu u klubu. Stojan je ostao veliki profesionalac i nije se ponižavao i nikome sklanjao da bi igrao za Želju. Svi znaju ko sam i šta sam. Moja forma je bila top, a to što neko okrivi Filipa Arežinu i mene za10 minuta igre, a ovi što su igrali 75 minuta i nisu pobijedili, e to samo pokazuje kakve su neznalice radile u bh. fudbalu. Ti ljudi misle da sve znaju, a mogu samo prašak da prodaju u svojoj firmi. Samo prašak. Nisam se oglašavao šest mjeseci, a mnogi su pisali neistine o meni. Kada ide 16 igača u Široki i jedan povrijeđen, a Stojan ostaje u Sarajevu. Zašto ostaje? Nije stvar slabe forme, nego bezobrazluk ljudi koji su klasični prevaranti. To napišite, neka javnost čuje šta se dešavalo".

Zašto su te prebacili na tribinu?

"To pitanje vam je zabranio takozvani predsjednik da postavljate. Eto, vi niste smjeli ući na stadion. Trebali ste otići kod njega u firmu pa ga pitati zašto sam prebačen na tribine. Vama je zabranio da uđete na stadion, meni zabranio da igram. Mene je Željo zvao, a ne ja Želju. Neko htio da sknavi moje ime, a ja sam uvijek igrao 100 posto za Želju kad sam igrao. E zato Stojan još igra fudbal, a ti ljudi su pobjegli. Ja sam došao kao pojačanje i opravdao sam to. Bio sam drugi, osvojio sam Kup. U četiri kola sam bio na tribini i u svakoj konferenciji za štampu me spominju i uvijek sam ja kriv što je Željo izgubio, a ja sjedio na tribinama".

Ipak, Vranješ svom bivšem klubu želi mnogo uspjeha u sezoni u kojoj Plavima predstoji velika borba za Evropu.

"Želji želim sve najbolje u nastavku sezone na čelu s Amarom Osimom", završava razgovor za SportSport.ba temperamentni Stojan Vranješ, srčan na terenu, srčan u razgovoru.