Stručna analiza Feđe Dudića: Čija će filozofija biti uspješnija? · Komentar

Mladi stručnjak i aktuelni trener GOŠK-a nije se upuštao u prognoze ali je secirao način kako preostale reprezentacije igraju i kakve bi utakmice mogli očekivati. Nešto što na našim prostorima rijetko imamo priliku pročitati ili čuti...

Urugvaj - Francuska: Može se i sa 4-4-2

Radi se o dvije dijametralno različite selekcije po stilu igre. Lično Urugvaj je za mene primjer filozofije koju bih kao trener preferirao. Oni su jedna od rijetkih selekcija koja igra formaciju 4-4-2, neki će reći zastarjelu. Danas vidimo da se najčešće koriste sistemi 4-2-3-1 modificirani 4-3-3 ili 3-5-2. Malo ko će se odlučiti dati šansu dvojici napadača u vrhu. Obično to nije ni moguće ako barem jedan od njih nije Kavanijevog profila jer taj čovjek nije samo napadač, njega ćete vidjeti po cijelom terenu i zaista je sjajan. U suprotnom gubite jednog igrača u polju, pa je zbog toga ovaj sistem nepopularan među trenerima. Međutim, Urugvaj je izuzetno čvrst tim i u toj formaciji što potvrđuje da je ona i dalje moguća. Rade čvrst blok, njihova dva zadnja vezna Vecino i Bentancur pretrče po 12-13 kilometara za vrijeme meča, sve pokrivaju, a stoperi su im jako uigrani. Primili su samo jedan gol, a prema naprijed imaju klase koje uvijek mogu nešto uraditi.

Francuska s druge strane forsira igru po bokovima s Mbappeom. Ne znam koga su najavili u samom špicu, ali generalno njima treba dosta prostora. Problem će za Urugvaj biti ako ne bude Kavanija jer će onda morati mijenjati koncepciju i izgubili bi na dubini.

Brazil - Belgija: Napadački, za gol manje

Po meni na ovome prvenstvu postoje dvije ekipe koje traže rezultat napadačkom filozofijom, Brazil i Belgija te tri ekipe koje su do četvrtfinala stigle tako što im je prioritet bio sačuvati svoju mrežu, Švedska, Urugvaj i Hrvatska.

Međutim, što je možda paradoksalno, tražiti boljeg iz duela Brazila i Belgije moglo bi se jedino u njihovim odbranama. U napadu su strašni i jedni i drugi sa ekstra klasna četiri igrača u vrhu, no Brazil je na ovome Mundijalu pokazao da je izuzetno organiziran kada treba da bude. Na kraju krajeva primili su samo jedan gol, od Švicarske, dok je Belgiji probleme stvorio svako ko je iole krenuo prema naprijed. Primili su dva od Tunisa, dva od Japana...

U osmini finala uspjeli su nadoknaditi minus dva, ali protiv Brazila je teško stići i jedan gol, kamoli dva. Ako uspije Belgija postići Brazilu gol predviđam da će utakmica završiti 2:1, 2:2, 3:2 za nekoga jer to njihov način igre sugerira.

Hrvatska - Rusija: Nema više mjesta za igru na elan

Hrvatska je, ponavljam, do ove faze došla vrlo discipliniranom igrom, na čemu treba odati igračima priznanje da su slušali svoga selektora, ali i selektoru koji zna koliki napadački potencijal ima njegova ekipa, pa je opet oprezna, organizovana, ne iskače iz onoga kako je dogovoreno. Našao je Dalić odličan recept, igrači se jako dobro pomjeraju, veliki posao radi Mandžukić koji je u špicu, ali se vraća do svog gola, kada treba napasti imaju brze igrače po krilima, a sredina je i švrsta i poletna u isto vrijeme. Vida i Lovren su protiv Argentine izlazili do centra, sposobni su dakle izaći visoko...

S druge strane Rusiju je nemoguće svrstati u neku grupu selekcija s dominantnim obilježjem. Ne možeš reći ni da su ofanzivno orijentisani jer protiv Španije su svi stajali iza lopte, niti da su čvrsti ako prime tri gola od Urugvaja. Oni igraju na elan, lebde u toj ulozi domaćina i to je njihova jedina karakteristika. Ako Hrvatska odigra kao protiv Danske, po svim parametrima je ispred Rusije jer je idividualno mnogo jača. Nikakvog povjerenja u Rusiju nemam, ali eto na ovom Mundijalu dešavaju se i neke čudne stvari.

Švedska - Engleska: Nova "Tri lava"

Englezi su po meni u prednosti u duelu između dvije prečvrste selekcije koje znaju igrati na rezultat. Ono kako je Engleska odigrala protiv Kolumbije ulijeva mi nadu da oni mogu i do finala, jer su me podsjetili na Italiju iz 2006. Engleska je možda najujednačenija ekipa sa samo jednom zvijezdom i za razliku od prošlih ekipa kada je to bilo prenapuhano i kada su kratko trajali ovo je nova Engleska. Prije su gajili igru, vjerovali da oni moraju biti u svim segmentima ispred svih, sada su svi iza lopte, sredina je vrlo čvrsta, dobro pomjeraju linije, a prema gore imaju egzekutora (Kane) i čovjeka koji može pobjeći ako mu se malo šanse ostavi (Sterling).

Švedska pak bez Ibrahimovića ima ono što je pokušavala imati sa njim, ali nije mogla jer su svi gledali u njega i tražili da on završi napad. Sada su bolji, imaju najbolju tranziciju. Također, primili su samo dva gola, tvrdi su i odgovorni i to će biti meč na malo golova. Ipak, prednost dajem Englezima.

Do kraja prvenstva u ratu će dakle biti dvije filozofije, vidjet ćemo koja će biti uspješnija.