Svraka: Morao sam više u karijeri? Da, kažu mi to mnogi, ali šta imam od toga... · Intervju

Sve je slutilo na blistavu karijeru i koji 'miliončić' na računu, no nije se to desilo. Nakon Željezničara, promijenio je ne baš mali broj klubova, a trenutno nastupa na Kosovu.

Status u klubu Sc Gjilani mu nije definisan, pa trenutno boravi u Sarajevu. Trenira i spreman je za nove izazove. Nema ga u medijima, no za SportSport.ba je pristao govoriti na prvi poziv.

Otvoreno, bez ikakvog okolišanja, govorio je o mnogim zanimljivim temama...

Muamere, još uvijek si član SC Gjilani ili?

"Došao sam u Sarajevo, ali papire nisam završio. Još uvijek smo u fazi raskida ugovora, pa vidjet ćemo. Nije isključeno ni da se vratim tamo. Kasno sam i došao tamo zbog problema sa vizom, pa korona, a onda sam odigrao par utakmica, no politika kluba mi nije išla na ruku. Nije mi se svidjelo to da dovode igrače na posudbu da odigraju samo Evropu. Nisam se ranije susretao sa tim stvarima. Pričali smo, pa vidjet ćemo za par dana sve", priča Svraka na početku razgovora vođenom u njemu omiljenom Žurnalu.

U međuvremenu da li je bilo poziva nekih klubova, interesanata?

"Bilo je poziva, ispitivala se situacija, ali nikome ništa nisam mogao reći. Vidjet ćemo sada, bit će teško, ekipe su posložene".

O nogometu na Kosovu zaista ne znamo puno.

"Ljudi ko ljudi, te život tamo, iznenadilo me sve pozitivno. Što se tiče fudbala, takvo nešto sam i očekivao. Igra se jako, sa dosta duela, a tereni su loši, nema tu igre, taktike... Igra se na duel".

Mnogo klubova si promijenio. Od Malte, Slovenije do Indonezije i Irana. Gdje je bilo najljepše?

"Najljepše... Pa svaka sredina je imala nešto svoje. Svaki klub je donio nešto pozitivno i nešto negativno. Npr. na Malti mi se nije svidjelo. Kada sam dolazio tamo mislio sam lijepa zemlja, sve uređeno, ali nije baš bilo tako. Oni daju dobre ugovore, no neke stvari su na amaterskom nivou. Bio sam mjesec dana i gledao da što prije odem. Želju neću spominjati, to je nešto posebno, a u Hrvatskoj i Iranu mi je bilo lijepo, kao i u Estoniji. Uživao sam u Estoniji godinu dana".

Kada igrači promjene više klubova svi se pitaju zašto, kako? Da li si gledao finansijski aspekt kao broj jedan ili?

"Nije to bilo radi finansija. Gledao sam da li mi je lijepo ili nije. Na Maltu dođeš, imaš dobar ugovor, ali vidiš da ti nije lijepo. U klubu je bezvlašće, nema sistema... More je u čitavoj zemlji, lijepo je živjeti, ali nije to to. Nije stvar otići negdje i patiti se da bi nešto više zaradilo".

U Željezničaru si zablistao. Bio i kapiten, podizao trofeje, čekao se veliki transfer, navijači su pjevali pjesme o Mesiju, Kaki i Svraki. Nije se desio. Ko je kriv, ako je to sada uopšte i važno?

"Da se moglo više napraviti, napravilo bi se. Mnogi su mišljenja da sam mogao više, pa i morao... Pred kraj boravka u Željezničaru nije bilo kako treba, nadao sam se i odlasku na SP u Brazil sa reprezentacijom... Krenut ću redom. Sve je išlo po planu u Želji, došao je i poziv u reprezentaciju i tamo sam igrao neku ulogu, postigao dva gola, nije to bilo samo da sam tu. Neodlazak na SP je poremetio sve. Desio se psihološki pad, pa odlazak u Iran...".

Očekivao si da odeš na Svjetsko prvenstvo u Brazil, a onda bi se vjerovatno i desio 'pravi' transfer?

"Iskreno, jesam. Bio sam tu cijele kvalifikacije, igrao dobro u Premijer ligi, osvajao trofeje sa Željom i bilo je realno očekivati da selektor Sušić zove nekog iz Premijer lige, da malo i digne rejting lige. Nema veze, selektor je imao svoje...".

Nije teško bilo shvatiti da je upravo taj detalj i promijenio tok karijere našeg sagovornika. Teško je o tome pričati, vraćati te loše uspomene, ali bio je veoma iskren.

"Da. Trudio sam se da me to ne dotiče, ali teško je. I mi smo živa bića, imamo osjećanja. Svi kažu 'mogao si više', a ja kažem da sam mogao napravio bi. Šta ja imam od toga kada mi neko kaže 'joj, kako si igrao tada, trebao si mnogo napraviti'. Bilo tako, nije se poklopilo. Išao sam stepenicu po stepenicu, ali eto".

Posljednju titulu prvaka FK Željezničar je osvojio upravo u sezoni kada je Svraka nosio dres tima sa Grbavice. Tada je i krenula suša na Grbavici kada je u pitanju taj naslov.

"Zadnja titula, da. Bilo je dosta kadrovskih promjena u Želji u posljednje vrijeme, klub se dodatno stabilizovao, počelo se raditi po evropskim standardima. Napravljen je i dobar pomoćni teren, glavni je top. Te titule ipak nema".

Sa prijateljima je gledao meč u Izraelu u kojem je Željezničar sinoć poražen od Maccabi Haife 3:1. Bio je član generacije Željezničara koja je 2011.godine poražena od Maccabi Tel Aviva sa čak 6:0 u Izraelu.

"Mislio sam da Željo može više. Klub je išao naprijed u mnogo segmenata, nama je protiv Maccabija npr. onda trebalo 55-60 minuta da se adaptiramo na njihov teren. Sada taj isti teren imaš na Grbavici. Sada smo bar primili manje golova".

Čekaj, nećemo valjda to smatrati nekim napredovanjem?

"Nije napredak. Mogli smo bolje, nije baš velika razlika u ekipama. Ipak, dosta stvari je uticalo, dva puta ideš tamo, igrači ne treniraju, teško je disati tamo, nespreman si... Povedeš 1:0, a onda primiš brzo gol. Da se bar izdržalo do poluvremena, držao bi te rezultat. Čovjek ti postigne gol sa 30 metara, to je ovdje mogao samo rahmetli Elvedin Varupa".

Mnogi su mišljenja da imamo taj luzerski mentalitet, da se predajemo prije ulaska u avion.

"Ima toga, naravno. Sa par igrača Želje sam pričao, čujemo se stalno, te navijača i kada je završeno izvlačenje, svi su rekli da nemamo šanse. Čudan smo narod, težak. Pogledajte reprezentaciju. Bajević je jednu noć princ, pa za tri dana neznalica. Kod nas se samo gleda rezultat, on te drži".

Čuješ se sa igračima, sa navijačima, a sa Amarom Osimom?

"Čujemo se, tipkamo, odemo na ručak".

Da li pričate o Želji, eventualnom povratku tamo gdje je sve počelo? Mnogi igrači iz ranijih generacija su se vratili.

"Vratili su se ovi na moju poziciju (osmijeh). Otišao sam ima šest godina... Stvarno nisam sa Amarom pričao o tome. Nije bila ta tema, ne znam..."

Razgovor je zastao, tražila se u glavi prava riječ.

"Ne znam, da nekome mlađem zauzimam mjesto, nekome ko je bolji i od kojeg klub može imati više, da li je to realno... O svojoj ljubavi prema Želji ne trebam pričati nikome, klub pratim uvijek i kada sam ovdje i vani. Nisam se nikome nametao, platim kartu i dođem gledam utakmicu. Sjećam se baš i kada smo bili tu, igrali smo srcem, željeli te trofeje...".

Pratiš Premijer ligu. Koji igrači su onako po tvom ukusu, ne moraju biti iz Željezničara?

"Gledam zaista sve, pomno pratim. Cipetić iz Širokog Brijega me impresionirao. Djeluje moderno, dobio je i poziv u reprezentaciju. Starije i iskusnije znamo svi, Štilić, itd... Moram istaći i Miličevića iz FK Sarajevo. Po meni, on je najbolje pojačanje Sarajeva u posljednjih pet godina. Smiren, dobar na lopti, uvijek je gdje treba".

Ko je mogao i morao više od igrača s kojima si igrao, konkretno evo iz Željezničara gdje si proveo najduži period?

"Neću govoriti o onima s kojima nisam igrao. Iz te naše generacije u Želji možda smo svi mogli više. Nama je bilo bitno to da smo prvi, nismo gledali da idemo vani. A odgovor na pitanje je Srđan Stanić. Imao je sve da bude moderan igrač, univerzalac je bio, brz, dobra tehnika, a sada nema kluba. Mogao je više... Bio je tu i Nermin Jamak koji je mogao igrati u više klubova vani, trebao napraviti mnogo više. Prošao sam dosta klubova, vidio dosta igrača, te mogu da usporedim. Višća je npr. došao ko 'divlji' talenat, ali vidjelo se odmah da je dobar i da 'može'. Malo sreće, ode u pravo vrijeme i sada je najbolji igrač turske lige. Ibrahim Šehić je bio talenat, znalo se da će otići, Benjamin Čolić igra standardno u Češkoj, u ligi ko je dobra. Ko je mogao napraviti više, napravio je. Nekima se dosta poklopilo, nekima nije. Sreću treba zaslužiti, isprovocirati..."

Bez obzira što sigurno ostaje žal za velikom karijerom, nije ljut ni na koga. Čak naprotiv, pozitivno o svima. Gospodske odlike.

"Nisam ljut. Nikome ništa ne zamjeram, nadam se ni meni niko. Treneri, direktori, predsjednici imaju pravo na svoje. Ako mene trener ne stavlja i ne računa na mene, to je njegovo, on odgovara nekome za tu odluku. Npr. u Iranu mi završimo sedmi, a oni na polusezoni zamjene trenera koji dovede svojih 5-6 igrača, sklone nas, te ispadne iz lige. Da li neko pravi greške svjesno ili ne, to ne znamo. Bilo je toga i u Želji, bilo je trenera koji su govorili nisi taj, ideš na klupu ili tribine, ali sve se promijeni za tri kola".

Još uvijek planira igrati, ali ujedno razmišlja i o trenerskoj klupi.

"Krenuo sam u to, na 'B' sam trenerskoj licenci. I ranije sam razmišljao o tome, odnosno da budem trener poslije karijere. Igrat ću dok me zdravlje služi, te dok vidim da je 'to to'. Neću nikome smetati, sigurno. 32 su mi godine, neko će reći star si, ali produžio se taj uvijek. Sada se igra do 35-36, sve je napredovalo".

Za kraj, kući si, kako provodiš vrijeme?

"Odvikao sam se malo od Sarajeva. Prebrzo mi je sada ovdje, imam uvijek neke obaveze, brz je ritam. Kada sam vani, napravim sa porodicom, sve se zna kada je šta, svaki dan je gotovi isti. Ovdje izađeš ujutru, pa ne znaš kada ćeš doći kući, možda navečer tek. Opet, kući je najljepše", završio je nekadašnji bh. reprezentativac Muamer Svraka razgovor za SportSport.ba.

Svraka je šest puta nosio dres reprezentacije BiH, te postigao dva pogotka. U FK Željezničar je osvojio tri naslova prvaka, dva trofeja Kupa, a trofeje je osvajao i u Estoniji...