Od 1,5 miliona dječaka, samo 0,01 posto ih uspije
"Tihi ubica" od kojeg se teško odbraniti: Bili su fudbaleri, a kad to prestanu biti - samo nestanu
Fudbal je sport koji se obožava, dječaci ga zavole od malih nogu, treniraju, igraju i vjeruju da će uspjeti. A kada ne uspiju, nažalost njihov život se raspada. Nerijetko i zauvijek gasi. U Engleskoj je to ozbiljan problem s kojima se klubovi suočavaju i pokušavaju da pronađu rješenje, a najviše pate roditelji i porodice dječaka koji se ne znaju miriti s porazima.
U srijedu će biti tačno dvije godine otkako je stigla šokantna vijest iz Engleske o smrti 17-godišnjeg fudbalera Jeremyja Wistena. Prema nekim izvorima, Wisten je počinio samoubistvo sredinom oktobra, a City je tada putem službenog Twitter profila izrazio duboku sućut porodici i prijateljima igrača koji je bio dio akademije engleskog kluba.
Wisten se u Englesku iz Mlavija s roditeljima preselio u ranom djetinjstvu, nakon čega je 2016. godine upisao akademiju Manchester City. Uvršten je među članove grupe "elitnog razvoja" u kategoriji do 13 godina. Prije Građana je igrao za lokalne klubove u Manchesteru, gdje su ga primijetili skauti Cityja.
No, nažalost, prerano je okončana njegova ne samo fudbalska, nego opećnito i životna priča. Samoubistva među djecom nažalost su sve češća pojava, pa je zato važno imati jaku svijest. Važan je pristup od strane roditelja, a pogotovo pristup od strane okoline, da ne govorimo o pristupu u klubu.
Za mlad ljude u tim godinama je najvažniji trener koji će mu uz dobar pristup biti najvažnija osoba na svijetu. U tom svijetu "slave koja dolazi" nije se lako uklopiti, a upravo to se smatra jednim od razloga samoubistva 17-godišnjeg Wistena.
Oglasi
Engleski klubovi raspolažu s velikim novcem. Mogu si priuštiti da plate milione funti za tinejdžere. Kvalitetni šesnestogodišnjaci su plaćeni kao neki igrači u Premier ligi, i niko se tome ne čudi. Neki klinci su dobili nenormalne uslove za svoju dob i jednostavno su se izgubili u svemu tome.
Alex Inglethorpe, direktor Liverpoolove akademije, donio je odluku da niti jedan fudbaler u akademiji ne može zarađivati više od 40.000 dolara funti godišnje. Ugovori su, dakle, relativno niski, ali pojačani bonusima vezanim uz sportske promocije i napredovanja u hijerarhiji unutar kluba.
"Nikada nisam vidio fudbalera koji je u mladosti bio preplaćen i iskoristio svoj potencijal", rekao je on jednom prilikom u intervjuu za "The Telegraph".
U Cityju se zarađuje mnogo više. Na akademiji najbolji mladi fudbaleri mogu računati na zaradu od čak 10.000 funti sedmično. Pri ulasku u kamp svi dobivaju opremu u ukupnoj vrijednosti preko 1000 funti: kabanicu, majicu za trening, dvije majice, nekoliko pari trenirki, štitnike, patike, kopačke i torbu. Ali nije da City samo pokušava podmititi igrače. Nudi i nešto više: izvrsne trenere.
Liverpool troši 10 miliona funti godišnje na akademiju, Manchester City dvostruko više. Ovo područje u Engleskoj - oko Manchestera i Yorkshirea - ističe se svojom nevjerovatnom konkurencijom. Manje je djece nego u Londonu, a isto toliko velikih klubova. Osim toga, postoje propisi koji ograničavaju mogućnost klubova da regrutiraju najmlađe igrače. Njihove akademije mogu dovoditi samo igrače koji žive u blizini - do 9 godina to je ograničenje maksimalno sat vremena vožnje automobilom od trening centra do doma mladog fudbalera, a do 12 godina sat i po vremena.
Oglasi
Takva podjela znači da se za desetogodišnjake bore oba manchesterska kluba - City i United, oba kluba iz Liverpoola - Everton i Liverpool FC, Leeds United i Sheffield United. Njihove prve ekipe igraju u Premier ligi, akademije su uspješne u treninzima.
Konkurencija je nevjerovatna. Čudo je otići na utakmicu U-10 ili U-11 i naći igrača kojeg do sada niko od klubova nije gledao. Englezi imaju ogromnu bazu djece koja šutiraju lopte vjerujući da će za samo koju godinu stopama Fodena, Mounta, Grealisha, Sterlinga...
1,5 miliona dječaka trenira fudbal u Engleskoj. Statistike pokazuju da će tek 0,01 posto njih jednog dana igrati na razini Premier lige. Čak 99 posto odustat će u dobi od 13 do 16 godina. No, čak ni među onima koji dobiju stipendiju sa 16 godina većina neće doći do profesionalne razine.
"Mislim da klubovi i akademije moraju obratiti više pozornosti na mentalno zdravlje svojih dječaka i djevojčica. Oni koji ostaju bez ugovora ili su otpušteni trebaju posebnu brigu. Bilo bi dobro proširiti psihološku edukaciju i na roditelje. Ne želimo da još jedna porodica prolazi kroz ono što mi radimo,' dodao je Manila Wisten, tata Jeremyja koji se ubio prije dvije godine.
Prije nekoliko godina engleski fudbal pogodio je sličan slučaj - Josha Lyonsa odbio je Tottenham kada je imao šesnaest godina. Pao je u depresiju, borio se s njom godinama. Nakon deset si je oduzeo život. Godine 2013. dr. Karen Henderson, mrtvozornica koja je objasnila uzrok smrti, kritikovala je fudbalsku industriju zbog objektivnog tretiranja mladih fudbalera i zbog nedostatka podrške kada su otpušteni s akademije.
Oglasi
"Klubovi godinama grade velike nade, a onda ih iznevjere i ostave tu", kazala je Karen.
Njene riječi nisu ostale nezapažene. U Manchester Cityju postoji petočlani tim koji će pružiti potporu otpuštenim mladim igračima: pokazati kakve mogućnosti imaju i predložiti im sljedeći korak - u svijetu fudbala ili šire. Procedura podrazumijeva da jedan od skrbnika tri puta kontaktira otpuštenog fudbalera u prvoj godini nakon otkaza kako bi provjerio njegovo stanje.
No, u slučaju talentovanog Wistena, to nije pomoglo. Kada su skrbnici Cityja pozvali njegovu kuću, šokirali su se kada su čuli da je mrtav.
Sami roditelji nisu bili svjesni psiholoških problema svog sina.
Oglasi
"Šokirani smo smrću našeg sina. Otišao je prerano. Volio je fudbal i nastojao napraviti pravu karijeru. Zadnjih godinu dana u Manchester Cityju bio je povirjeđen i nije igrao. Oporavio se, ali je propustio redovno igrati kako bi napredovao na sljedeću razinu u akademiji. To je za njega bilo jako frustrirajuće. Pomagali smo mu da se brine o sebi i poticali ga da se bavi drugim sportovima kako bi ostao u formi", poruka je roditelja.
Početkom 2020. godine Jeremy Wisten je u teretani sreo svog bivšeg trenera. Rekao mu je da više ne igra. Odustao je jer nakon izlaska iz akademije Manchester Cityja nije mogao pronaći novi klub. Pokušavao je, dolazio na pretrage, ali nije išlo jer je godinu dana liječio povredu i nije stigao vratiti formu.
Wisten je oduvijek bio vezan za loptu, a i ambiciozan i fokusiran na postizanje svog cilja. Wistenov tim je u nedjelju 25. oktobra 2020. godine odigrao humanitarnu utakmicu. On nije došao. Navečer su mu prijatelji već zapalili svijeće i donijeli cvijeće i oprostili se od njega.
Matt Piper, bivši fudbaler Leicestera, zamolio je novinare da pišu o slučaju. I sam se borio s depresijom.
"Neka vide i drugi koji su na mračnom mjestu da možete govoriti o tim problemima. Ne možemo i dalje dopustiti da ovaj tihi ubica napada", apelirao je.
Oglasi
Troy Townsend iz humanitarne udruge "Kick It Out" zamolio je roditelje mladih fudbalera: "Nikad se nemojte bojati testirati svoju djecu. Jedan izgubljeni život je previše".
Javili su se i Wistenovi vršnjaci. Cole Palmer, koji je s njim igrao u istoj momčadi, nedugo nakon njegove smrti debitovao je u Ligi prvaka protiv Olympiquea iz Marseillea i posvetio mu ovu pobjedu.
Također nije strano da preko interneta ti talentovani momci saznaju da su otpušteni. Neki klubovi na svojim web strnaicama naprave jednostavno objavu i podijele igrače u dvije kategorije: oni koji 'vrijede' kluba i oni koji moraju da idu.
"Najoštriji rezovi su kod šesnaestogodišnjaka jer tada najbolji dobivaju stipendije, a slabiji odlaze iz kluba. Kasnije je slično i s 18-godišnjacima jer tada oni najbolji potpisuju prve profesionalne ugovore - objašnjava skaut Manchester Cityja.
Wisten je eliminiran u ovoj prvoj fazi: prilikom odabira igrača koji će primati stipendije. Oni koji su ih dobili počeli su zarađivati prve novce, imali su treninge svaki dan, dnevni raspored im je bio prilagođen fudbalskoj igri . Može se smatrati da su od tog trenutka već vođeni kao profesionalci.
Jedan od psihologa u Engleskoj David Blakelock posebno se posvetio radu sa mladim igračima i smatra da je fudbal često ono što oni jedino znaju i kada ostanu bez kluba, ostanu bez "sebe" ili svog identiteta. Počnu da lutaju, ulaze u depresiju i nestaju...
"Bili su fudbaleri, sad više nisu. Pa ko su oni?", pitao se Blakelock. Njegovo istraživanje iz 2015. godine pokazalo je da 55 posto igrača koje su otpustili profesionalni klubovi ima psihičkih problema: pate od depresije, imaju anksiozne poremećaje. Neki se ljudi okreću alkoholu i drogama. Istraživanja pokazuju - najčešće u prvoj sedmici nakon izlaska.
Top Komentari
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.
