Zid starih televizora i videorekordera za najbolju fudbalsku skautsku mrežu svih vremena

Međutim prije 30-ak godina Wyscout nije postojao, no jedan klub iz Italije do savršenstva je doveo svoju skautsku službu, pa se u svijetu fudbala danas kaže da je Udinese Calcio zapravo bio Wyscout prije Wyscouta.

Udinese Calcio je jedan od najstarijih italijanskih klubova. Osnovan je 1896. kao sportski klub, a od 1911. funkcioniše kao fudbalski klub. Mali pokrajinski klub u blizini slovenske granice u fudbalsku orbitu lansiran je 1983 . godine kada je u svoje redove doveo, tada jednog od najboljih fudbalera na svijetu Zica. Njegov dolazak izazvao je mnogo reakcija u gradu od 100.000 stanovnika, a lokalni političari nisu odobravali njegov dolazak, a pojavili su se i problemi sa registracijom u Fudbalskom savezu Italije. No, navijači Udinesea su tada stvari uzeli u svoje ruke. Održali su i protest na kojem se pojavio danas čuveni transparent "Zico ili Austrija". To je bila prijetnja da će se Friiuli (Furlanija-Julijska krajina), odcijepiti od Italije ukoliko Savez ne dopusti transfer.

Zicov dolazak stavio je mali klub na fudbalsku kartu, ali tri godine kasnije klub je uhvaćen u kladioničarskom skandalu, pa je sezonu 1986/1987 počeo sa minusom od devet bodova. Nije se spasio, ispao je u Seriju B, a do 1995. još dva puta je ipadao u niži rang. Od tada je Udinese redovni učesnik elitnog ranga italijanskog fudbala sa nekoliko, za ovaj mali klub, sjajnih evropskih izleta u Ligi prvaka i Evropa ligi.

No, 1986. godina je uz 1993. od velike važnosti za Udinese s obzirom da je 1986. klub kupio italijanski biznismen Giampaolo Pozzi, a sedam godina kasnije u klub je stigao njegov sin Gino. Upravo je Gino organizirao do tada svijetu fudbala nepoznatu skauting mrežu koja je Udineseu u budućnosti donijela sjajne rezultate, ali i veliku finansijsku dobit.

A, u toj skautskoj mrežu jednu od vodećih uloga je imao sadašnji direktor Udinesea, Pierpaolo Marino, koji je svojevremeno zahvaljujući svojim vezama javio čelnicima Napolija da se Diego Maradona posvađao sa čelnim ljudima Barcelone. Upravo taj momenat smatra se sa najvažniji u transferu jednog od najboljih igrača svih vremena. Diego je stigao u Italiju, a sve ostalo je istorija.

"DNK našeg kluba oduvijek je bio inovacija, rast i pažnja prema detaljima. Sredinom devedesetih bili smo prvi i najbolji u razumijevanju posljedica presude Bosman (zabrana ograničenja za strane igrače i mogućnost prelaska igrača besplatno po isteku ugovora). Shvatili smo kako klub treba djelovati na otvorenijem tržištu i inovirajući smo razvili međunarodni skautski rad koji nam je omogućio da otkrijemo skrivene talente i pretvorimo nepoznate igrače u vrlo uspješne", istakao je svojeveremeno dugogodišnji generalni direktor Udinesea Franco Collavino.

A, kako je sve izgledalo na samom početku objasnio je jedan od direktora Udinesea, već spomenuti Pierpaulo Marino. "Kada sam stigao u klupske urede 1997. godine nisam mogao vjerovati alatima koji su nam bili na raspolaganju. Bio je to skautski san. Video soba u Udineseu - zid starih Philpsovih televizora, to je danas legenda", rekao je Marino, a nekadašnji talijanski reprezentativac koji i danas radi u skautskoj službi ovog kluba Andrea Carnevale je istakao:

"Imali smo Wyscout prije nego je postojao Wyscout. Mogli smo gledati sve lige, igrače i utakmice iz cijelog svijeta. Bilo je 15 televizora, utakmice su snimane tokom noći. U jednom trenutku smo s velikih VHS kaseta prešli na DVD-ove koje bismo nosili u labaratorij našim skautima."

Marino se sjeća i brujanja video rekordera i hrpe satelitskih antena. Govori da je pritiskao play, pa stop kako bi gledao snimke nekih utakmica sa prašnjavih utakmica Santiago Wanderersa u Čileu. "Tako smo pronašli Davida Pizarra, to je bio alat za podršku koji nam je pomogao da završimo skauting igrača. Tada je bilo teško i skupo doći do svih mjesta gdje si mogao pronaći talente. U to vrijeme imali smo veliku konkurentsku prednost."

Fantastičan "skautski njuh" Gine Pozza

Gino Pozzo, sin Giampaola u Udinese je stigao 1993. godine i jedan je od pokretača sada već legendarne skautske mreže, a iako se nikada nije bavio fudbalom, zaslužan je za transfere dvojice sjajnih fudbalera koji su Udineseu donijeli bogatstvo. Radi se o Brazilcu Marciju Amorosu i Čileancu Alexisu Sanchezu. Istina, Amoroso je već bio na radaru Barcelone, no španski klub ga je izgubio iz vida nakon što je pretrpio tešku povredu koljena, što je iskoristio Pozzo i za "sitniš" ga doveo u talijanski klub.

"Sve je počelo sa mnom. Gino je došao vidjeti kako igram u Brazil. Nije bilo kao danas, uglavnom se moralo doći na lice mjesta kako biste vidjeli igrača za kojeg ste zainteresirani. Imao je sreće sa mnom (zbog povrede koljena spriječen prelazak u Barcelonu) jer sam bio u užem izboru Barcelone i imao sam ponudu da pređen na Nou Camp. Bilo je nemoguće da me Udinese potpiše prije moje povrede. Došao je u Brazil, pogledao nekoliko utakmica i sigurno je nešto primjetio", prisjeća se Amoroso. A, Gino je primjetio veznjaka koji će postati jedan od najplodnijih napadača u najtežoj ligi za postizanje golova.

No, nije samo on bio Ginin jackpot. Čovjek koji i danas radi u skautskoj službi Udinesea, Andrea Carnevale prisjetio se kako je Gino otkrio Sancheza. "Siguran sam da ovu priču niko nikada nije ispričao. Otišli smo u Argentinu gledati utakmicu sa skautom kojeg smo tada imali u ovoj zemlji. I Gino je uočio Alexisa. Bio je sićušan, ali imao je nesvakidašnji talent, snagu, dribling i maštu. Bio je dijete u siromaštvu. Gino ga je potpisao, a ostalo je istorija. Istakao je Carnevale.

Pomenuti dvojac stigao je u Udinese za nekolikjo miliona eura, a klubu su osim sjajnih rezultata donijeli i oko 65 miliona eura. Posao iz snova djelo je čovjeka koji nikada nije igrao fudbal.

Osim ova dva fudbalera mnogobrojni su u Udinese stigli za sitne novce, a kasnije su prodani za pravo bogatstvo. Ne treba zaboraviti da je Samir Handanović stasao u Udineseu, te da su recimo Kwadwo Asmoah i Mauricio Isla dovedeni za sitniš, a prodani za 30 miliona eura Juventusu. Naravno, bilo je i promašaja, a jedan od najvećih je Bruno Fernandez, kojeg su se lako odrekli. Danas je član Manchester Uniteda koji je za njegove usluge Sportingu platio oko 70 miliona eura. "Pustili smo ga u Sampdoriju, pa je otišao u Sporting. United je za njega platio 70 miliona eura. Ne znam je li on naša greška, ali treneri s vremena na vrijeme žele igrače koji su odmah spremni imati vodeću ulogu u timu", istakao je Carnevale.

Igrači i porodice na prvom mjestu, Haalanda su prvi otkrili

Udinese je danas klub koji mnogo pažnje pridaje igračima i njihovim porodicama. "Rano smo shvatili da ako se igrač nema o čemu brinuti van terena, ima veće šanse da na njemu ostvari svoj pravi potencijal. I u ona davna vremena imali smo ljude koji bi igračima riješavali bankovne račune, pronalazili stanove, zapravo sve ono što im treba. Pridajemo veliku pažnju porodici. Brinemo o suprugama i djeci igrača. Imamo restoran otvoren svaki dan i tamo su dobrodošli. Imamo onda igraonice za njihovu djecu, mogu koristiti prostore za zabave", govori kćerka Giampaola koja obanaša dužnost koordinatorice marketinga Wattforda, kluba koji je također u vlasništvu ove porodice.

A, koliko zapravo igračima znači Udinese i sva ta porodična atmosfera objasnio je nekadašnji igrač ovog kluba, a danas Atletico Madrida, Rodrigo De Paul.

"Nije lako napustiti Udinese. S vremenom postajete dio porodice. Klub ti daje sve, pa i najednostavnije stvari tako da fudbaleri moraju misliti samo na fudbal. Tu radi sjajna grupa ljudi, a Udine je mali ali lijepi grad. Navijači su uvijek uz vas, a klub je uvijek korak ispred vremena", istakao je De Paul.

Treba dodati da su nove tehnologije (Wyscout) kao i ulazak u fudbal bogatih ruskih oligarha, kineskih i arapskih investicijskih fondova promijenili pravila igre, a Carnevale je Haalanda svojevremno naveo kao primjer za gore navedeno.

"Gledali smo ga u norveškoj ligi i bili smo prvi klub koji je uočio njegov talenat. Ali, pojavile su se i 'velike sile" tako da smo ostali nemoćni. Ne možete ništa učiniti povodom toga. Nažalost, ne možemo rizikovati veliki novac za 16-godišnjaka. Vrhunski talenti danas u toj dobi koštaju 15-20 miliona eura, a u moje vrijeme je Maradona išao u drugi klub za tri miliona eura i to se smatralo bogatstvom. Sada igrači poput Ronalda odu za 120 miliona eurai to je normalno, uopšte nije mnogo novca. To je kao da izađemo popiti kafu", zaključio je Carnevale.

Na samom kraju, priču o Udineseu i nevjerovatnoj skautskoj službi, završit ćemo sa podatkom da su upravo iz ovog kluba otkrili i nekadašnjeg bosanskohercegovačkog reprezentativca Zlatana Muslimovića i iz Goteborga ga doveli kada je imao 19 godina.