Višća Bosna, Višća Hercegovina, čestitke Robertu i Vinku · Komentar

Šalu nastranu. To što su tribine bile ispunjene kako treba, za razliku od meča u Zenici i sramotne posjete tokom oproštaja tri velikana fudbalske igre u BiH i vinovnika najvećeg uspjeha reprezentacije u historiji - shodno tome i koautora najveće promocije koju je BiH igdje ikada imala od Kulina Bana, preko Kralja Tvrtka Kotromanića i ostalih Tomaševića sve do danas - doprinijelo je takmičarskom karakteru utakmice koju ćemo nazvati prvom pravom s novim selektorom.

(Nećemo sada o tome kako je prigodnije bilo rečenom trolistu upriličiti oproštaj protiv Brazila, Argentine ili Engleske, pa zovnuti i Elvira Rahimića. Nije se oprostio zvanično, a ništa manji od trojca nije. Kakav je u ševi, komotno bi mogao odigrati 25 minuta, jedino što se beskompromisan i ozbiljan kakav jeste ne bi znao ponašati u ležerno-revijalnom tonu i tonalitetu nego bi i tada ginuo. Pa Harisa Medunjanina, pa Sejada Salihovića, Mensura Mujdžu, što da ne i Senada Lulića).

Zeničkih ništa - ništa

Kakva posjeta u Zenici, takva i utakmica bijaše. Ništa ni sa čim. Više je duel protiv Crne Gore ličio na prvi gradski derbi između Čelika i Zenice, ili možda na prvi duel naše reprezentacije u BiH ikad, onaj protiv Albanije. Svečarska atmosfera, lijepo vrijeme, ali ništa više u fudbalskom smislu što bi bilo lijepo za oko.

Nakon četiri odigrane utakmice, ni Prosinečki ni običan svijet/puk nije imao kristalno jasnu sliku pomoću koje bi mogao formirati mišljenje o urađenome od 4. januara do pred meč s Crnogorcima

Morali smo još malo sačaketi pa da pohvalimo Roberta, znajući da će jedino tada biti prilika za pohvalom i Vinku Marinoviću. Drugačije, bilo bi istrgnuto iz konteksta, besmisleno. Vinko je imao dovoljno vremena da natjera rezultate da o njemu kažu štošta, no u kontekstu A reprezentacije Marinovića ne treba hvaliti direktno zbog rezultata.

Što je Vinko bitan. Prvo jer je selektirao prvu skupinu igrača koju je Robert Prosinečki upoznao. On mu ih je dakle nametnuo, oktroisao. Uveo je novog selektora u posao.

Prije toga selektirao je nikad smislenije selektiranu U21 reprezentaciju iz koje A selekcija neće crpiti samo fantastičnog Darka Todorovića i Eldara Čivića koji su odigrali odličan meč u Jeonju i istinska su budućnost na bokovima (bez dobrih bekova današnji fudbal ne treba pomišljati igrati). Crpit će i Stjepana Lončara, Luku Menala, Marijana Ćavara i ko zna koga sve ne u budućnosti.

Reći ćete da se Vinku potrefila dobra generacija? Bilo je i boljih, pa nisu igrali na ovome nivou. Strašnih je igrača prodefilovalo, ali malo koja je selekcija izbacila konkurentne igrače s potencijalom da nose igru. I nikad nije više igrača napredovalo i buknulo, postalo boljim nego što jesu, koliko je to slučaj kod Marinovića.

Šlag dolazi na kraju

Rezultat je danas bio najmanje bitan ali se pokazalo ono što bi i naš svijet i naši novinari i fudbaleri trebali da znaju. Ne postoje prvi i drugi planovi, pa je igra u prvom, a rezultat u drugom planu i obrnuto.

Postoji posvećenost, požrtvovanost, dobar ili loš odnos, praćen znatnom ili neznatnom uigranošću koja može učiniti recimo da ne pobijediš Senegal ili pobijediš Bugarsku, ali svejedno rezultat dolazi kao proizvod nečega. Nekada doduše i kao slučajnost, ali duga staza i slučajnost ne idu nikad ruku pod ruku. Rezulat je kao šlag koji dolazi na kraju.

Ako si dobar, dobro igraš, zalažeš se, ako zadovoljiš sve ono što se od tebe traži, rezultat odmah možda neće doći jer zavisi koliko si naviknut na suigrače i uigran, ali doći će kad-tad. I evo došao je danas. Ovih 3:1 protiv Južne Koreje nije bitno samo zbog 3:1, već kao primjer, paradigma.

Meč u Jeonju ostat će nam u glavi da se sjećamo na šta ova reprezentacija može ličiti i kako može igrati.

Iako može još puno bolje, prije svega u defanzivnom segmentu, predstava BiH iz Jeonjua može također biti i uteg na leđima Roberta Prosinečkog jer sada više neće biti opravdanja kada se odigra loše. Zato ne zanosimo se još. Bilo je odlično, bit će i manje dobrih predstava, ali barem znamo da možemo biti dobri.

I na kraju, Edin Višća. Taj skromni, prijatni, brzonogi fudbaler nikada nije dovođen u pitanje, no treba konačno priznati da je reprezentacija danas nezamisliva bez njega. Protiv bilo koga on je na vrhunskom nivou. Danas je zabio prvi het-trick u reprezentaciji, pa ćemo u katalonskom duhu samo reći: Višća Bosna, Višća Hercegovina.