Zinedine Zidane: Vrhunski trener ili (još jedan) srećković?

Nedostatak sreće? Nemogućnost prilagođavanja? Ili je, pak, nešto drugo posrijedi? Problem sa vrhunskim fudbalerima je što im je igranje fudbala prelagano, potpuno prirodno. Oslanjaju se na vlastiti talenat i rad, te svojim (nepogrešivim) odlukama donose pobjede. Šta se onda dogodi kad dres zamijene odjelom, a teren klupom?! Gube kontrolu koju su imali kao igrač. Kontrolu lopte i odluke donešene u djeliću sekunde; odluke zbog kojih pobjednici i jesu pobjednici. Tu je i sveprisutan problem od 11 igrača koji ne vide ono što oni vide. Kretnje protivničkih igrača, propuste u odbrani, utrčavanja saigrača.

Igrati po Perezovim pravilima

Zinedine Zidane jedan je od najboljih fudbalera svih vremena. Na terenu je uvijek bio vođa. Snažan, odlučan, autoritativan. Bio je toliko elegantan s loptom u nogama, da se to moglo smatrati umjetnošću. Kontrola lopte, pokreti, driblinzi, vizija. Izuzev prekomjerne upotrebe sile, Zidane skoro da i nema slabu tačku.

Kakav je onda Zinedine Zidane kao trener? Da li je pravi čovjek na pravom mjestu? Da li je srećković ili taktički mag? Da li je bezobrazno i neumjesno kritikovati ga i pored trofeja koje je donio Realu u kratkom vremenskom roku? Vidi li se njegov pečat od trenutka dolaska na Realovu klupu?

Biti trener jedan je od najtežih poslova na svijetu. Imati vlastiti stil igre, voditi grupu egoističnih manijaka, odlučivati o prvoj postavi, taktički proučavati protivnike kako bi im pronašao slabu tačku, vješto raditi na prikrivanju vlastitih slabih tačaka, pobjeđivati, donositi trofeje, biti u dobrim odnosima kako sa navijačima, tako i sa vlasnicima kluba. Ima toga još u opisu posla jednog trenera, ali i ovo je dovoljno da bismo shvatili koliko je zapravo teško voditi jedan tim.

U madridskom Realu, sve je barem dvostruko teže. Real je poseban. Nisu samo trofeji mjerilo, moraš igrom i pristupom kupiti navijače, a ukoliko treneri zadovolje ova dva kriterija, čeka ih puna svlačionica egoističnih manijaka. Zidane je, vrlo vjerovatno, veći i bolji igrač od svih njih izuzev Ronalda, tako da je uspio kupiti svlačionicu isključivo na račun svog imena. On je živuća igračka legenda Reala, reprezentacije Francuske i osvojio je više trofeja od većine igrača Reala, tako da je kupio njihovo povjerenje. No, nije stalo na tome. Zidane ih je motivisao, digao iz letargije u koju su upali igrajući za Rafaela Beniteza, što je na koncu rezultiralo osvajanjem Lige prvaka. Zidane je tako postao jedan od sedmorice koji su osvojili Ligu prvaka kao igrač i kao trener (Munoz, Trapattoni, Cruyff, Ancelotti, Rijkaard i Guardiola).

Zidane je dobio odličnu ekipu. Real, osim na golu, ima vrhunske igrače u svim linijama. Ramos, Marcelo, Varane, Kroos, Modrić, Isco, Bale, Ronaldo, Benzema, dugo su na okupu i bilo im je potrebno novo trenersko ime, svježa krv, koja će biti u mogućnosti izvući najbolje iz njih samih. Tu je uskočio Zidane. Benitezovi razgovori sa igračima bili su striktno taktičke prirode. Objašnjavao im je šta traži od njih, gdje da stoje, šta da rade i kako da se kreću. Zidaneov pristup (bio) je mnogo drugačiji. Razgovarao je s njima. Slušao ih, često govorio ono što oni žele čuti. Znao je kako stvari funkcionišu u svlačionicama velikih klubova i kako se izboriti sa užarenim glavama i velikim zvijezdama. Radio je sa Mourinhom (doduše, tad je Zidane bio sportski direktok kluba), učio od Guardiole dok je Pep komandovao Bayernom i bio pomoćnik Ancelottija u najvećem klubu na svijetu. Ako kažemo da je učio od najboljih, to nije još jedna isprazna novinarska floskula.

Zidaneovu dilemu “Šta uraditi sa Garethom Baleom”, riješio je pogledom na cijenu igrača i na novac izdvojen za njegovo dovođenje. Ukoliko je Bale fizički spreman i može samostalno stajati na nogama, bit će u sastavu. To je Real, takva su Perezova pravila. Novac se u svakom trenutku mora opravdati, a skupocjena pojačanja samo u rijetkim trenucima smiju biti na klupi za rezervne igrače (pogledati pod Kaka i James Rodriguez).

Da povreda može pojačati tim, pokazao je upravo Gareth Bale. Real Madrid je bez Balea izgledao mnogo bolje, kako rezultatski, tako i igrom. Osvajali su bodove, a Isco i Asensio/Lucas Vasquez pokazali su se kao mnogo bolji fit od Velšanina. S njima na terenu, Real je izgledao mnogo bolje. Dobili su toliko željeni balans. Također, Zidane treba odati priznanje i zbog činjenice da je bio u stanju ubijediti Ronalda da odmori nekoliko utakmica kako bi što spremniji bio u proljetnom djelu, jer tad se lomi sezona. To nisu uspjeli ni Mourinho, a ni Ancelotti. Zidane jeste, upravo zahvaljujući tome što je stekao poštovanje cijele svlačionice (nešto što Mourinhu nije pošlo za rukom). S druge strane, Zidane je ubijedio (uslovno rečeno) i Florentina Pereza oko Casemira koji je postao neizostavan član udarne postave pod Zidaneovom palicom. Znamo svi kakav je Perez. Hoće titule, golove, lijepu igru i što više ofanzivaca na terenu u svakom trenutku. Casemiro je, ako ćemo kroz lupu gledati Perezove izjave o igračima sličnih karakteristika, nepoželjan igrač, jer ne puni one glave kolone sa statistikom.

Real, pod Zidaneovim vodstvom, pobjede (pre)često upisuje zahvaljujući individualnom kvalitetu. Najbolji vezni red, odlični bočni igrači i probuđeni Ronaldo, dovoljni su da se upiše pobjeda u (skoro) svakom trenutku. Ne treba zaboraviti ni Benzemu, koji je savršen za Ronalda upravo zbog nevjerovatnog radijusa kretanja i otvaranja prostora Portugalcu. Istina, Benzemin posao bi trebao biti zabijanje golova, ali pitanje je koliko bi Ronaldo bio učinkovit da je neko drugi na Benzeminom mjestu.

Titule su tu, ali...

Zidane je kao trener Reala osvojio jednu ligašku titulu i dvije titule Lige prvaka. To je sasvim dovoljno da zauvijek uđe u istoriju. Također, Zidane je jedini koji je uspio odbraniti titulu evropskog prvaka. No, to mu opet ne daje etiketu najboljeg. Ni blizu. Najbolji pokazuju kakvi su u najtežim trenucima. Najbolji su u stanju promijeniti situaciju iz temelja.

Real trenutno ne izgleda dobro. To je isključivo na Zidaneu. Oprostili su se od titule prvaka Španije nakon domaćeg poraza od Barcelone. Hoće li im Zidane vratiti pobjednički mentalitet koji je, čini se, blizu nestanka? Zidane trenutno ima pune ruke posla. Nezadovoljna svlačionica, vječito nezadovoljan i nestrpljiv predsjednik i navijači koji naprosto ne žele gledati kako njihov tim biva rasturen u El Clasicu. Ovo je možda i najbolji test za Zidanea. Test koji će nam dati odgovor da li je Zidane vrhunski trener ili jednostavno veoma sretan čovjek.

Da bi bio vrhunski trener, fudbalu moraš ostaviti nešto više od trofeja. Moraš imati i nešto po čemu si jedinstven. Moraš imati sistem po kome ćeš biti prepoznatljiv. To je nešto što (još uvijek) fali Zidaneu.