Nekako je sablasno izgledao sarajevski Dom mladih. Ali to nam je valjda to. To je to što je od nas ostalo.
Da je neka folk zvijezda u pitanju puno bi sve bilo, krcato. Pošto se radilo o komemoraciji najboljem košakaškom playmakeru BiH svih vremena, proslavljenom članu Bosnine najuspješnije generacije koja je u Grenoblu 1979. osvojila prvi jugoslovenski naslov prvaka u košarci, pošto se radilo o selektoru košarkaške reprezentacije s kojim smo ostvarili najupečatljivije, najveće pobjede od samostalnosti, pošto se radilo o ljudskoj gromadi Sabitu Hadžiću, na pretposljednji ispraćaj stigli su oni koji ili imaju bar malo poštovanja prema svemu što je Sabit bio ili oni koji ga zaista naiskrenije vole.
Među njima Bogdan Boša Tanjević, Vječislav Tolj, Ejup Ganić, Rođeni Krvavac, Mirsad Đonlagić, Mustafa Demir, Samir Avdić, Mirsad Fazlagić, Fuad Muzurović, Ivica Pekić, Mehmed Janjoš, Sejo Bukva, članovi političkog establišmenta Elmedin Konaković, Mirvad Kurić, Nedžad Ajnadžić...
Komemoracija bi se mogla svesti pod riječi Rođenog Krvavca: "Šta da ti kažem moj Sabe, sve nas je manje..."
Zaista nas je sve manje i manje. Onih koji predstavljaju istinsku vrijednost, onih za koje treba ustati kada se spomene njihovo ime. Trećerazrednost je odavno ovladala s tendencijom da još više i više preuzme primat. Od velikana koji su još u životu i donekle popravlju letargično pomanjkanje ljudskog kvaliteta je veličanstveni Bogdan Boša Tanjević.
Nakon uvodnog obraćanja Mirsda Đonlagića ispred Košarkaškog saveza BiH, uzeo je riječ Boša. Prvak, čovjek kakvi se rađaju jednom u sto godina. Nakon njega i Ivice Osima mi nećemo imati sportsku veličinu ispred koje se drhti od strahošpoštovanja.
"Prepričat ću vam dio priče Miljenka Jergovića, našeg divnog Sarajlije, koju je napisao nakon smrti Mirze Delibašića. Govori o državi Burkini Faso, tamo se preskače javiti ružna vijest i po cijenu laganja. Kada su ružne vijesti tada se smije i lagati. Tako bih volio i sa mnom kada se desi, neka ljudi misle da sam tu, da urlam sa svojim igračima...", krenuo je Tanjević, a onda bez ikakvih spremljenih govora nastavio toplu ljudsku priču o Sabitu.
"Sabit je imao ulogu žrtve, da radi za dvojicu, da stavi po strani svoj talenat. No, on nikako nije bio odbrambeni igrač. Čitav je život imao taj stav da se zarad drugog odrekne dijela sebe. Zarad zajedničkog uspjeha. To sam od svojih igrača tražio, da se odriču dijela svoga talenta da bi napredovali zajedno. I dok su se drugi odricali po 20 posto, on je davao 70."
"Život ga nije nimalo mazio, a mislim da je najljepši dio svoga života proveo ušuškan u našu Bosnu, naš trans. Ovo je već drugi put da ispraćam svoje igrače, nadam se samo da će mene moja djeca ispratiti. Reći ću svome sinu i bratu Sabitu da dok ja budem durao da ću misliti da je on tu, samo malo dalje...", tim je riječima Boša okončao svoj emotivni istup.
Ispred KK Bosna, Harun Mahmutović se oprostio od Hadžića sa suzama.
Posljednji ispraćaj Sabita Hadžića bit će upriličen danas u 15.30 sata na mezarju Kovači kod Hrasnice.
Neka mu je vječna slava i rahmet njegovoj dobroj duši.
Promo
U selu kod Šamca stasavaju odbojkaške šampionke
Povodom jubileja: Mozzart uz talentovane odbojkašice iz Obudovca
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.
