Rudy! · Riječ, dvije...

Ne treba pričati puno o herojima, shvatanjima nekih načela koje definišu projekat na papiru koji se bez problema gužva. Nije bitan ni pečat, ma koliko on vrijedio.

Suština cijelog poglavlja je momentum kada sami sebi kažete " to je to". I možda je taj trenutak stigao u dijelu Evrope gdje se ne odustaje ni kada je kraj, jer samo vi znate tačno kada je gotovo.

Završit će jedna epoha školskog i profesorkog poimanja igre, jedna era preciziranja pojave u vidu lopte koju su izmislili u dalekoj Americi, a na Starom konitenntu je preslikali u potpuno drugu dimenziju gracioznosti i intelekta u miksu sa istinskim talentom.

Jedno vrijeme će imati redove koje ćemo dugo pamtiti, redove koje će prepričavati generacije. Tu nema statistike, nema papira, nema izlizanih teorija ni nabrajalica, tu se krije srčanost i govor tijela kojim upravlja glava kao stub vrhunskog stvaralaštva.

Nekako je sve opisano i sažeto u 20 godina, impresivnih 20 godina, neki će po tačnoj definiciji reći 20 godina karijere, ali to se tumači na razne načine.

Jedan od njih je pripadnost naciji. Drugi je potreba da narod učiniš sretnim. Treći je upoznavanje samog sebe, a četvrti je razgovor s svojim tijelom i da zajedno odlučite da je baš stigao taj sat.

Otkucat će u nedjelju, kišnog septembarskog dana "zlatni sat", kroz koji smo naučili mnoge lekcije istrajansoti, želje, talenta, upornosti, ali i činjenice da ste narod učinili posebnim i sretnim.

Statistika je tu i bit će urezana, a posebno će se pamtiti jedan ples na parketu u eri nekog novog poimanja sporta i košarke kao igre koju igrate glavom ili pokušavate nešto kratkog daha.

Zauvijek će biti u pamćenju priča o čovjeku koji je bio sve. Heroj, junak, gazda, igrač, savjetnik, roditelj, neko ko je i nakon 20 godina karijere osjetio potrebu da svojim iskustvom može biti od velike pomoći. Osjećaj ne vara ako vjerujete u sebe, ako poznajete svoje tijelo i svoj duh. I na kraju ćete biti nagrađeni posljednjom velikom medaljom. Odlazite kao otac igre, uzor generacijama koje dolaze.

Osjećanja budu različita, kroz karijeru vas prate negativni i pozitivni trendovi, onako kako svaki čovjek to rezonuje na svoj način i to je sloboda mišljenja i sloboda govora.

U nedjelju ćemo svi zajedno reći "to je to", a gospodin na parketu će imati zadnji ples u dresu kojem je dao najviše u dresu kojem je bio igrači, idol i na kraju otac skupini golobradih mladića koji tek trebaju da ugledaju veliki sjaj pod obručima.

Nećemo se oprostiti, jer ne želimo da bude kraj, neka krene neka nova priča, možda u odijelu, trenerci, negdje na klupi ili kancelariji, a blizu dvorane i obruča, neka bude jako, žestoko, do zadnjih atoma snage, baš onako kako je i igrao veliki Rodolfo Fernández Farrés - Rudy!