Tragičan život legende Jugoplastike: 76-godišnjak po kontejnerima u Splitu skuplja flaše da preživi

Jedan od njih je i nekadašnji košarkaš Jugoplastike, Mihajlo Manović, kojeg košarkaška javnost u regionu najbolje zna po nadimku Cvrca.

Manović je veći dio svoje karijere proveo u Jugoplastici i bio je dio ekipe koja je pomogla ovom klubu da postane brend koji je bila pred raspad Jugoslavije.

Iako je rođen u Beogradu i karijeru počeo u Radničkom sa Crvenog krsta on je najveći trag ostavio u Jugoplastici. Manović je u Split stigao još 1967. godine i čak 11 sezona nastupao je za Jugoplastiku i odigrao veoma bitnu ulogu u stvaranju ovog velikana.

Dolaskom u Split za njega je počela nova era, a iako je rođen i odrastao Beogradu na kraju je Manović odlučio da ostane u Dalmaciji. Međutim, životna priča nekadašnjeg košarkaša Jugoplastike je zaista srceparajuća jer je ovaj 76-godišnjak prošao kroz pravi pakao.

Nakon što je završio karijeru odlučio je da ostane u Splitu gdje se skrasio, a i sjajno je prihvaćen u tom gradu. No, nakon što se penzionisao od košarke nije nikako uspio da se snađe u nekim drugim branšama kako bi osigurao sebi život dostojan takve legende.

On je prvo pokušao da se okuša kao biznismen, ali poslovni projekat kojeg je imao na kraju je krahirao. Manović je imao i poslovni prostor u centru Splita koji mu je na kraju oduzet što je bio razlog da tada napusti ovaj grad.

Kada je počeo rat vratio se u Beograd gdje je radio kao trener i sportski direktor BASK-a. No, potom je sve krenulo nizbrdo jer se prvo rastao od supruge, a zatim doživio veliki gubitak u porodici.

Čuvene riječi Darka Pančeva

"Navijači zvižde, novinari kritikuju, a meni je bitno što ću sutra kupiti Ferrari"

2 31.03.24. 10:02

Manovića je 2007. godine zadesila tragedija jer mu je ubijen sin Jovan u mafijaškom obračunu koji se desio u Beogradu, a priče koje kruže kažu da je Manovićev sin stradao ni kriv ni dužan..

"Kada je počeo rat sin Jovan i ja otišli smo kod moje majke u Beograd. Snašao sam se opet, 1994. godine postao sam trener prve ekipe BASK–a, pa sportski direktor. Primao sam platu, živio, sin je rastao i sve se nekako opet uklopilo. Ipak, moj život je iz temelja promijenila tragedija. Sina su mi ubili 2007. godine, kad je bio na pragu tridesete, a ja imao 58 godina", rekao je Manović prije nekoliko godina za Mozzart.

Međutim, život nije zaustavio da ga "šamara". Ubrzo mu je dijagnosticiran rak od kojeg je uspio da se oporavi iako je bio teško bolestan.

Nakon toga odlučio je da se vrati u Split gdje je kako kaže još šezdesetih godina prošlog vijeka odlučio da postane Splićanin. No, život je prema Manoviću i dalje okrutan jer je postao beskućnik, a preživljava tako što skuplja flaše po kontejnerima.

Jedna od uzdanica Zlatka Dalića

Rat ga kao dijete otjerao iz Bosne, sada Hrvati zavise od njega: "Tata mi je poginuo, a majka..."

46 01.04.24. 19:28

"Danas sam beskućnik, primam pomoć koja mi nije dovoljna za život, ali sam zadovoljan čovjek. Skupljam plastične flaše, imam prijatelje, imam šta da jedem, a za smještaj se snalazim", kaže Manović.

Iako ni u Splitu nije pronašao spas koji je tražio niti je imao baš samo lijepe trenutke on poručuje da ovaj grad i dalje mnogo voli.

"Volim kulturu, volim Split, more, duge šetnje Žnjanom i kupanje u večernjim satima ljeti nakon vrućeg dana kada skupim dovoljno flaša. Nije me sramota jer je to život. Takav je, moj je", rekao je Manović nedavno u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju.