Saničanin: Gode pohvale, pogotovo od obične raje · Intervju

Selektor našeg nacionalnog tima u ova dva meča odlučio je priliku pružiti velikom broju igrača, a pruženu priliku na sjajan način iskoristio je Siniša Saničanin.

Ovaj 25-godišnji defanzivac, rođen u Prijedoru, svojim odnosom prema dresu te igrama oduševio je bosanskohercegovačku sportsku javnost i svi su složni, kako fudbalski stručnjaci tako i navijači, da je zapravo fudbaler Vojvodine najveći dobitak ovih utakmica.

Siniša, prije svega čestitke na dobrim igrama. Utisci su se sasvim sigurno slegli, kako se osjećaš par dana nakon debija za nacionalni tim?

"Osjećaj je fantastičan. Želio bih se zahvaliti stručnom štabu na ukazanom povjerenu, kao i navijačima na velikoj podršci. Mnogo mi to znači. Utakmicu u Italiji smo odlično odradili, malo je nedostajalo da dođemo i do punog plijena. Dobro smo se pripremili, znali smo odakle nam prijeti najveća opasnost i mislim da smo dobro reagovali. U duelu sa Poljskom smo igrali u malo drugačijem sastavu i iskreno, ostaje žal što nismo osvojili barem bod. No, ne trebamo se previše osvrtati na ove dvije utakmice. Pred nama su nova, mnogo bitnija iskušenja".

Vjerovatno čestitike stižu sa svih strana. Pružio si dobre partije, a reakcije navijača, odnosno ono što se kaže, obične raje, je su takve da si "desetkom" položio probni test. Koliko ti znači podrška od strane navijača?

"Gode riječi hvale. Prije svega kao čovjeku, a onda kao fudbaleru. U pravu ste potpuno, čestitike stižu sa svih strana. I od stručnjaka i od navijača. Poruke vjerujte da dolaze svaki čas i sretan sam zbog toga. Obična raja, kako vi kažete, uvijek je najžešća sa kritikama i pohvalama i drago mi je što oni za moje nastupe imaju riječi hvale".

Rođen si u Prijedoru gdje si napravio i prve fudbalske korake. Kako su u tvom rodnom gradu ocijenili tvoje igre?

"Prije početka utakmice sa Italijom stizale su poruke iz Prijedora, poruke podrške tipa "Prijedor je uz tebe". Pratili su se nastupi reprezentacije po ugostiteljkim objektima i sretan sam zbog toga. Prijatelji, porodica i djevojka su mi uvijek davali veliku podršku pa je tako bilo i ovaj put. Ponosni su na mena, hvala im svima, hvala mojim Prijedorčanima."

Dvije utakmice u Ligi nacije su iza nas. Iako je u svakom meču rezultat bitan, ipak slijedi ono mnogo važnije, a to je baraž za Evropsko prvenstvo. Šta možemo očekivati od baraža?

"Ne postoji nadmetanje u kojem krajnji rezultat nije bitan ali složit ću se s vama da nam predstoje mnogo važniji mečevi. Neće biti lako jer i ostale tri reprezentacije učesnice baraža žele ono što i mi. Međutim, mislim da imamo kvalitet za plasman na Evropsko prvenstvo. Bitno je da mi budemo pravi, da ne bude problema sa povredama i da damo svoj maksimum. Optimista sam, vjerujem da možemo do istorijskog rezultata i prvog plasmana na smotru najboljih selekcija Starog kontinenta".

Već nekoliko mjeseci susreti se uglavnom igraju pred praznim tribinama. Kako to utiče na vas igrače?

"Neobično je, nema se tu mnogo toga za reći. Sve čovjek misli da će se navići ali jednostavno to nije to. Neobično je kada za klub igrate pred praznim tribinama, a možete onda zamisliti kako je kada su u pitanju reprezentativni mečevi. Navijači su ti koji te "guraju" i kada ti ne ide najbolje. Recimo, poznavajući naše navijače, mnogo toga bi bilo drugačije da su u duelu sa Poljskom bili na tribinama. Vjerujem da će se i to brzo promijeniti".

Tri godine si u Vojvodini i sigurno kao i svaki igrač razmišljaš o nekom inostranom transferu. Gdje bi, kada bi mogao birati, volio nastaviti karijeru?

"Meni je u Novom Sadu prelijepo ali naravno da razmišljam i o budućnosti. Vidjet ćemo, naš posao je takav da nikad ne znate šta donosi sutra. Ali, ako već moram odgovoriti, onda su Italija ili Španija neke moje želje. Mislim da bi tamo mogao pružati najbolje partije i da mi njihov fudbal najviše odgovara".

U Vojvodini sarađujete sa Nenadom Lalatovićem. Osebujan lik, pomalo iskače iz ovih naših standarda. Kako je s njim raditi?

"Dobro ste rekli, osebujan lik ali čovjek koji fudbal ima u malom prstu. Veliko hvala i njemu i mojoj Vojvodini. To što su mi osigurali prevoz za okupljanje i povratak možda i najbolje govori koliko me cijeni. Dosta igrača na okupljanju me pitalo kako je raditi sa Lalatovićem. Ima tu neku harizmu, ima nevjerovatnu energiju koju zna prenijeti na nas igrače. Sretan sam što imam priliku raditi sa takvim trenerom".

I za sami kraj, koliko pratiš Premijer ligu?

"Pratim, poprilično sam upućen u premijerligaška dešavanja. Mislim da je smanjene lige na 12 klubova prava stvar. Liga je ujednačena, mogu reći najzanimljivija u regionu. Uvijek imate pet klubova koji se bore za sami vrh, koji mogu do titule i to ligi daje jednu dodatnu draž. Vidim i da je infrastruktura sve bolja tako da u narednim godinama svi zajedno možemo očekivati samo bolji domaći klupski fudbal":