Koliko je ljudi na svijetu, toliko je mišljenja. Možda malo manje. Svako ima pravo na svoje i dobro je kada se ona razlikuju. Unisonost nikada ne bi dovela ni do kakvog napretka.
U sportu posebnu draž svemu daju naklapanja ko je bolji, Guardiola ili Mourinho, Karabatić ili Balić. Učesnici rasprava uvijek imaju svoje razloge, uglavnom su emotivno uslovljeni, ali da se ne pokušava racionalizirati, ne bi to bilo to.
Jednu od najzmiljivijih rasprava u životu ovoga autora vodile su kolege radioreporter Darko Đerić i tadašnji fotoreporter Dnevnog avaza Nenad Božović, noć uoči okršaja rukometnih reprezentacija Srbije i BiH, tamo negdje 2008. u niškom Čairu.
Kako se uopće došlo na tu temu sami Bog zna, ali uglavnom jedan je tvrdio da se mi svi trebamo klanjati Hasanu Salihamidžiću, da je to jedan doajen fudbalske igre, kakvih se malo smjelo nazvati bosanskohercegovačkim. Halo, bolan ne bio, frajer u Bayernu igra godinama, sve osvojio na svijetu. Bayer, čovječe dragi.
Drugome se nije sviđalo zašto Salihamidžić ne daje u dresu reprezentacije mnogo i da je neuporedivo porediti njega i Safeta Sušića. Jedno je biti uspješan, a drugo najbolji,biti neko zbog koga se dolazi na utakmice.
Odgovor ovoga prvog je bio iznimno lucidan: "Pape? Pa ako ćemo tako gledati najbolji naš igrač svih vremena je Faik Kolar. Znaš li ti šta je Faik Kolar bio za Papeta."
Tu je drugi posustao. Nije bilo više materijala za kvalitetno naduravanje. Drugi je, drugim riječima, ostao naduren.
U suštini, pehari i individualne nagrade i jesu, bar bi trebale biti, pokazatelj "najboljosti". To što neko ima više navijača ne dozvolja mu da za sebe kaže da je najveći dok to ne potkrijepi trofejima,
Tako je i među sportistima, pehari su tu da govore o nekome kad poumiru oni što su ih gledali. U tom kontekstu Danijel Šarić je jedan od najuspješnijih bh. sportista svih vremena, ponos, dika. No, smijemo li ga svojatati. Pa i sve da se čovjek osjeća nepopravljivim Bosancem, premda više preferira Šarić lokalpatriotsku crtu, ističući svoju ljubav prema Doboju, mnogi neće doživljavati Šarića uopće.
Nosi ga tamo, nek' igra za Katar.
A nije to baš tako bilo, niti je dovoljan razlog njegovo igranje za Katar da ga množimo s nulom. Dolazio je čovjek, želio da igra. Njegov Dobojlija Vojislav Rađa ga privolio da obuče dres BiH i svesrdno je to prihvatio.
Da su mu rekli, kakav je čovjek, hajde plati svima avionske karte, vjerovatno bi platio. No u jednom trenutku nakon što je pristao sam sebi da plati kartu, na "đemdo ti", pa će mu vratiti kad "trknu do bankomata", u Savezu su ga mršnuli. I njega i račun s kojim je želio naplatiti dug.
Nije to glavni razlog zbog čega je digao ruke i poručio svima nama "arivedercii, dragi ste, daleko vam kuća od moje", ali jedna je od pikanterija kakve su se gotovo svakodnevno dešavale u RSBiH.
Danijel Šarić veći je i pametniji nego njegovi sunarodnjaci, pa je zato moguće da brani za Katar. Drugačije ne bi. Niti bi se moglo reći za dvadeset godina da je bio dobar golman, jer u reprezentaciji BiH djelovao je kao na streljani pred odbranom šupljom kao švicarski sir.
Da se mi pitamo, možda ne bi uspio ni biti golman.
Promo
Stigli prehrambeno-higijenski paketi za socijalno ugrožene
Uoči praznika: Donacija iz Mozzarta za javnu kuhinju "Mozaik prijateljstva"
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.
